Pivo i pušenje

Pjena i njezina braća   |   Dražen Matošec   |   23.01.2009.     2395

Pivo i pušenje
     Bliži se trenutak da minutom šutnje ispratimo u zaborav birc kakav smo nekoć znali i voljeli. U njem je svatko nalazio svoju nasladu: depresivni šljakeri u zoru su trusili vlahove, gledateljice „Seksa i grada“ prijepodne bi tračale uz kavu, navečer je treća šihta natezala pivo analizirajući politiku, nogomet i komade. Manje-više, svi su pritom dimili. Tko su onda najveći stradalnici zabrane pušenja na javnome mjestu? Pretežno se u tu ulogu guraju kavopije, gradeći se žrtvama broj jedan, no ne bih rekao. Osobno držim da su tek pivo i čik pravi sijamski blizanci.
Otfikariš jednoga, odu oba; operacija uspjela, pacijenti mrtvi. Hoću reći, zabranite mi cigaretu na javnome mjestu, kao da ste mi zabranili i pivo.
Znam da se ovaj portal ne zove „Pušionica.net“. No neka mi bude dopušteno da zastupam onaj segment pivske populacije koji je odan duhanu, te vjerojatno rezonira poput mene. Ovako: cigaretu bez piva mogu zamisliti. Obrnuto – teško. Prije svega, volim pivo jer mi je nekako old school u životu kakav je današnji: sporo piće u okruženju koje diktira brzu zaradu, brz brak, brz seks... Za usporedbu, onaj s konjakom suknuo je svog palčića u roku „klik“, koliko treba da se kresne upaljač. Kava se pije pola sata. Ali mi s pivom imamo vremena i u tom leže naše nedaće. Što ćemo, nego pušiti?
Osim toga, ima nešto i u međuigri aroma koji se tu prožimaju. Često slušamo o „sljubljivanju“ određene hrane i određenih piva. Respect. No autoru ovih redaka idealno se slažu upravo okus piva i uvučenog dima. Priznajem, nikotin pridonosi mamurluku. Općenito, nakon čarolije izazvane pivom život se drugo jutro iz kočije pretvara u bundevu, s malom pomoći cigarete još morbidniju. Ali što ću kad tek uz dodatak nikotina meni hmelj na nepcu postaje nektar.
Već je klasični Hollywood zapazio da poroci idu u paru, poput džedaja, te ih je tako i filmovao. U žanru trilera, političke drame, pa čak i melodrame, neki od najnezaboravnijih prizora nastajali su u sprezi dima i zveckanja čaša. Lokalima su defilirali dečki i cure s pljugom u jednoj i pićem u drugoj ruci, a redatelj bi vrisnuo „Cut!“ tek kad bi prestao razaznavati junaka od junakinje. To je bio signal da se na setu otvori prozor, a asistent krpom obriše leću od kondenziranog katrana. Tako se dakle stvarala celuloidna povijest. Da im je netko zabranio pušenje, tada i ondje, jedne „Casablance“ ne bi ni bilo, odnosno, ispala bi sentiš za matineju. Ako je lišite duhanskog dima i sveopćeg cuganja, možete komotno uvaliti u siže kudravog peseka i dobili ste nešto kao „Lassie odlazi u Afriku“.
Zamislimo Bogarta kao vlasnika rupe u kojoj se ne puši. Prema scenariju, Bogie bi upravo trebao procijediti treću najznamenitiju filmsku rečenicu svih vremena - „Of all the gin joints in the world she walks into mine...“ – ali nema kome u tako kliničkom ambijentu. Bergmanica mu, naime, nije ni došla, jer koja bi heroina onomad ušla u „gin joint“ u kojem ne smije zapaliti? Propalo.
Ne bih mu ni ja ušao. A i neću, u ovaj svoj kvartovski, kad nastupi zabrana, pa jedno nekoć ugodno mjesto počne nalikovati na kirurgiju Sestara milosrdnica. Moram priznati da volim kad su mi bircevi blago ćumezasti, s taman toliko higijene koliko treba da nas cugera bude više nego bakterija; to je otprilike granica između štimunga i svinjca. Nemam, dakle, ništa protiv dopola pune pepeljare, lokvice koju je na ultrapasu ostavio suvišak pjene skliznuo s vrča, plavičaste izmaglice i brkate konobarice sa stasom nosača aviona, u stalnoj misiji među atolima stolova.
A onda naša Vlada, uvijek hitra na zabranama, odluči intervenirati u punkt koji je očito presavršen da opstane u ovome nesavršenom svijetu i još nesavršenijoj zemlji. Zamišljam tu stranu scenu - zrak čistiji nego na Sljemenu, ti boga! - i pokušavam si dočarati kako će izgledati druženje uz pivo. Gutljaj-dva, treba na WC; vratim se, gutljaj-dva, baš mislim razvezati o recesiji, Modriću među tottenhamskim tutlekima i dekolteu Nives Celzijus – sada pak treba pred ulaz na pljugu. Najmanje ću vremena, računam, provesti s društvom uz krigl tamnoga i ćaskanje. Ostalo, kako vidimo, otpada na promet između šekreta i ulice.  
Hvala. Zbogom javnosti, odosmo mi doma na piće.
     

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Pijem. Piješ. Pije. Rekoh. Točka.
Latinska

Nacrtaj mi krigl

Dummontheuil - La femme floue-2_22.jpg
Dummontheuil - La femme floue-2_22.jpg





Najnovije iz kategorije Pjena i njezina braća