Pivo i palačinke

Moje pivsko iskustvo   |   Jovan Hovan   |   28.08.2009.     8055

Pivo i palačinke
U ove sparne ljetne dane najviše nas uzbuđuju iizluđuju krizni porez i veći PDV, a najviše se traži – hladno pivo. Ono i meneraduje, jer volim njegov gorkast okus i zamagljenost hladne boce niz koju secijede i kaplju bistre suze.
Kažu da svaka zemlja ima neku svoju specifičnost kadje žeđ u pitanju. Rusa ne možemo zamisliti bez votke, Francuza bez vina, zaGrčku nas veže miris metakse, za Španjolsku sangria, a u Makedoniji sam piomastiku. Za Hrvate vele da im je loza maksimalno piće, baš kao šljivovica zaSrbe, Englezi su se opredijelili za whiskey, dok Njemačku i Češku nazivajuzemljama piva. Tko u Njemačkoj nije boravio na danima piva, taj je propustiomnogo štošta u životu...
Pripadam onim uživaocima alkohola, čiji se osnovniprincip sastoji u tome da uvijek piju piće zemlje u kojoj borave. I neću, kaojedan moj kolega, u vinskom podrumu moliti čašu piva ili u pivovari tražiti“hladno bijelo presječeno” vino. A da je pivo sudbonosno piće u Njemačkoj,govori i onaj neuspjeli atentat na Hitlera: atentatori su izabrali pivnicu, aliim sudbina nije bila sklona, kao ni suci pred kojima su se našli.
Jednom sam se kao mladi novinar našao u nekojmünchenskoj pivnici, a kako mi je vrag sjedio na ramenu i nije dao mira, pitaosam mladu konobaricu - je li to ta pivnica?
- Koja pivnica?
- Ona pivnica u kojoj je izvršen atentat na Hitlera.
- Ne znam, ali idem pitati, pa ću vam reći.
- Ma kakvi, ne pitajte!
A onda su se otvorila sva ona vrata “na šibanje” i svisu izletjeli vidjeti koja to budala pita. Ostavio sam nedopijenu kriglu iudario vjetar u leđa...

Inače, Njemačka je jedina zemlja u svijetu koja jepodigla spomenik pivu – on je smješten u Dortmundu. O ovoj tekućini postojebrojne izreke i anegdote, jer “pivo jest za svakoga, ali nije svakome isto“. Sobzirom na situaciju u kojoj smo se našli, naš čovjek razmišlja na način:“Pijem pivo, fućka mi se živo”. Moj prijatelj, veliki pivopija, ovakorazmišlja: “Dobro je da pivo ne pravi mrlje od kave”. Slijedi i savjet: “Što mislišnapiši, što napišeš ne potpiši”. I još: “Što trijezan mislim, pijan kažem. Štopijan kažem, trijezan se kajem”.
Prvo pivo na europskim prostorima napravljeno je davnei u kalendarima zaboravljene 1040. godine, a prvi proizvođači bili su monasi.Čak i “Kalevala”, finski nacionalni ep, odaje pivu punu počast: stvaranjusvijeta posvećuje 200 stihova, a za dobivanje piva rezervirano je čak četiristotine stihova!
Najstariji zakon koji govori o pivu potječe iz 1516.godine. A zabilježeno je i to, da su neke vlade propisivale smrtnu kaznu zaiznošenje sadnica hmelja iz zemlje.
Jedan od prvih viceva na račun piva došao nam je izAmerike. Kada je u ovoj zemlji proradila željeznica, jedna se kompozicijazaustavila usred prerije. Znatiželjni putnici htjeli su znati o čemu se radi, aželjezničari objašnjavaju:
- Mijenjamo lokomotivu!
Čekali su cijeli dan ali vlak nikako da krene.Poprilično iznervirani obraćaju se strojovođi, a ovaj im objašnjava:
- Znate mijenjamo lokomotivu za pivo, a selo iz kojegtrebaju donijeti pivo, i kamo poslije moraju odnijeti lokomotivu, poprilično jedaleko...
Kad smo već kod Divljeg zapada (hvala Bogu da nepostoji Divlji istok!), prisjetimo se onog kauboja, koji se zaustavio ispredjednog bara i naručio:
- Kantu piva za mog konja!
- A vi nećete ništa? – upita barmen.
- Ne, ja još moram jahati! – uzvrati kauboj.
Upamćen je i onaj slučaj, kad je profesor napredavanju protiv alkoholizma objašnjavao:
- Životinje su često pametnije od ljudi. Ponudite,recimo, magarcu vjedro vina i vjedro vode, on će se odlučiti za vodu. Štomislite, zašto?
- Zato što je magarac! – dreknu glas iz publike.
Svojedobno sam u Pragu upoznao pisca Bohumila Hrabalakoji, po meni, predstavlja najvišu matematiku ljudske duše. Imao sam sa sobomjednu njegovu knjigu, što je iznenadilo moje domaćine, a mene još više kad sumi rekli da ga poznaju. Tako smo otišli u jednu pivnicu, na čijem je ulazupisalo: “Neka kroz prozor uđe čisti zrak, a kroz vrata dobra volja”. Jedan jegospodin držao u rukama jelovnik i vinsku kartu i govorio: “Ovo vam je ustav, aja sam vam ministar–predsjednik!”
- To vam je Hrabal! – rekli su mi.
Nekoga tako zamišljate cijelog života, pa kad gasretnete, odjednom shvatite kako ga niste zamišljali dovoljno dobro. O njemu sumi i trijezne pivopije pričali nevjerojatne stvari, a o pripitima da i negovorim.

Odmah da vam kažem: Kad netko voli pivo jednoga grada,ne može mrziti ni pivare. Jer poznato je, gdje se pivo spravlja, blagostanjevlada. Svaka pivnica u Pragu ima svoju filozofiju, a svaka filozofija svojupivnicu. Zlatno pravilo u piću glasi: jedna boca dovoljna, dvije su previše, atri premalo. S druge strane, stoji da je zlatno pravilo u tome što nema zlatnihpravila. Samo sam se tri dana družio s Hrabalom, ali sam kao marljiv đačićzapisivao njegove sentence o pivu.
U svakoj pivnici, netko je ostavio poneki trag. Takokod “Pinkasa” jedan je gost plakao pijući pivo i kazao: “Propasti financijski,to je tek pravo školovanje!” Kod “Zlatnog tigra” jedan je državni savjetnikrekao: “Od dreka ne možeš isplesti bič, a ako ga i ispleteš, ne možeš s njimvitlati.” A sve se te sentence pamte, čuvaju, čitaju i prepričavaju...
Obreli smo se i u “Zlatnoj palmi”, gdje je jedan gostušao u povijest lokala, rekavši: “Što god kažem, odmah preokrenem”. U jednojpivnici našao sam originalnu reklamu za pivo koju sami proizvode: “Žedan piješto mu daju, a znalac traži naše pivo... Brže se raste i sporije se stari uznaše pivo“.
U jednom trenutku Hrabal se zapitao: “Što li piju onina vlasti, kad im je svijet tako ružičast?”
Ima i drugih velikih misli. Jedna sobarica npr. smatrada se muškarci razlikuju po tome što su svi isti. Jedan geometar je rekao da sebrdo gleda iz podnožja, crkva izvana, a pivnica iznutra. Ako pak žena tvrdi daje umorna od života, to znači da je nekog namučila do smrti. A jedan se grafitodnosio na vrijeme koje i mi poznajemo: “Kod nas su se osuđivali ljudi, ne zatošto su loše radili, već što su drukčije mislili”.
U jednoj pivnici (pretežno đačkoj) jedan se učenikpitao: “Ima li života poslije srednje škole!?” Tu je i konstatacija: “Nastavabi davala mnogo bolje rezultate kad bi se izvodila po pivnicama”. Drugom pakđaku nije dosadila škola, nego školski predmeti. I sve tako...
Palačinke i pivo imaju nešto zajedničko. Za njih vamje potrebna tava, mlijeko, malo ulja, brašno i žena koja hoće da ih spremi. Niza pivo nema tajni: za njega vam trebaju hmelj, ječmeni slad, voda i čovjekkoji se u to razumije. A razlika je između piva i žene – pivo je bolje kad jehladno, a žene kad su tople.
Zbog ovih vrelih dana koji su nas pritisli, uz ostalemuke, potrošnja piva je povećana. No pivopije mogu biti mirni: Piva ima dovoljno!
 
Preneseno iz Varaždinskih vijesti, iz kolumne Pismo izprošlosti, uz dopuštenje autora.
 
O autoru:
U obrazloženju nagrade za životno djelo, koju je dobio2000. godine, među ostalim piše: Jovan Hovan došao je u Zagreb 1965. i počeoraditi u Vjesniku kao sudski izvjestitelj. Od prvog je dana u svojimsvakodnevnim književnim minijaturama međutim iza krimena tragao za životom.Pisao je osim u Vjesniku, u mnogim listovima - Glasu Slavonije, NedjeljnojDalmaciji, Vjesniku u srijedu, Sportskim novostima i Vikendu, a uređivao je ilist za mlade Zov. Početkom 90-tih za njega je u Vjesniku bilo sve manje poslano on piše i danas drugdje.  A kako jepisao i kako piše, najbolje govori još jedan citat iz obrazloženja nagrade:»Jovan Hovan autor je tisuća reportaža, putopisa, gradskih crtica kojima jemnogim ljudima pomogao da riješe neka egzistencijalna pitanja, da dobiju stanili posao, da ne dobiju otkaz, da im se kazna ublaži, da im život bude manjeopor, tuga podnošljivija, a život vedriji i veseliji«

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Berthet-Yann - Pin up 1 - 22
Berthet-Yann - Pin up 1 - 22

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Moje pivsko iskustvo