Pivo i Midsomer

    U četvrtak oko 22 sata, u selu Letno Središče, razvojačeni branitelj J.Š. (50) automatskom je puškom usmrtio ženu, njezinu majku i poštara koji se zatekao pred vratima, te se potom raznio ručnom bombom. Policija, koja je u obiteljskoj kući zatekla stravičan prizor, navodi da je počinitelj zločina nezapamćenog u ovome kraju bio pod utjecajem alkohola. Motivi zasad nisu poznati.“

     Vijest sam izmislio, no jedva sam i morao, jer slične na dnevnoj bazi nalazimo po novinskim crnim kronikama. Navečer ih detaljnije prenesu naše krvožedne televizije, uz dodatak susjedskih komentara na dijalektu. U ovome slučaju to bi bila kajkavština a la Dudek: „Nisme mogli verovat, Joža je navek bil miran...“ Eto jedne od novih hrvatskih špranci - brutalno, bez finese i sofisticiranog povoda, na selu. I naravno, pod utjecajem alkohola. Novinarski početnici obično propuste navesti čega se nalio počinitelj prije negoli je krenuo na „smrtonosni pohod“, kako se vole izraziti, no nije teško pogoditi. Što bi vjerojatno potvrdio i šanker u lokalnoj birtiji: piva, vjerojatno betoniranog vinjakom. Jeftino je.

     To je to naše, nekoć pitomo selo. Nad sve zapuštenijim oranicama lebdi duh pritajenog očajništva, potpirenog pićem, PTSP-om i državnom politikom prema agraru. Vlada je mužima nešto kao obećavala, naime, ali po običaju nije bila prikopčana na poligraf. Sprava bi totalno popizdila, kao seizmograf pri sedam Richtera. Jučer fol povoljniji otkup, danas im premijer kaže – „Odoh ja, dragi seljaci, dogovorite se s Jadrankom“. I onda kumek, u raspoloženju Raskoljnikova, umjesto na polje krene u krčmu. A kako seoska domaćinstva uz traktor iz doba socijalizma sada drže i automatsko oružje, nekoliko granata i zolju... Jedan od mogućih raspleta opisan je u uvodu. Motivi nepoznati? Drek nepoznati.

     Nego, ni pet minuta nakon Dnevnika, s detaljno elaboriranim prilogom o novome krvoproliću negdje u zabiti, nova ubojstva. Ali na sasvim drukčijem selu. Ubava mjestašca ovdje su utonula u zelenilo i dekadenciju, nigdje dešperacije, opće socijalne patologije, zaraslih njiva, posttraumatskih sindroma, Sanadera i Kosorice, bombi i banalnosti zločina. Jasno, istražitelji šprehaju engleski i moraju se, za razliku od naših, pomučiti oko pobuda. Možda vam počinje svitati zašto sam se ovaj put odlučio za naslov koji vas je možda iznenadio. Točno, na nekom od programa daje se „Midsomer Murders“.

     Fascinira diskrepancija između domaće i britanske provincije. Midsomer jest izmišljen, te je u tom smislu metafora za engleski „country“, kao što su Gornji Hrkanovci ili Mrduša Donja za hrvatski. Ali koja razlika! Kod nas na selu grozomorne katnice, neožbukane od doba kad se vlasnik sedamdesetih vratio iz Njemačke i spiskao marke na suvišnu etažu, dignutu da impresionira susjede; preko ceste teče gnoj; trava nepokošena; u obližnjem potoku vešmašina i ini dotrajali kućanski aparati... U Midsomeru pak – a ako i ne postoji kao Midsomer, u nekakvome realnom ambijentu ipak se snimalo – tratine obrijane žiletom, počešljane živice, kućice kao iz Ivice i Marice, srasle s bokorima ruža... Žitelji ne hodaju u gumenim škornjama nego u tvidu, a dame s konjskim čeljustima nose viktorijanski fortificirane pundže; nema tu Presvetlih i Regica kakve srećemo kod sebe, na deset minuta od metropole. Onda se dogodi serija ubojstava, ali ni nalik ovdašnjima. Prvo, motivi su komplicirani, tako da i sam Barnaby mora razbijati glavu dva sata, koliko traje epizoda. Drugo, na život se pretežno nasrće vilama, škarama za živicu i sl. Odmah vidiš hortikulturnu osviještenost kriminala. I treće, pivo se pije nakon, a ne prije nedjela. Naravno, natenane, gospodski. Tip dokrajči susjeda alatkom kojom si inače uljepšava okoliš i skokne u pub da prodiskutira o vremenu i mušičarskom ribolovu. „A pint, please!“ Koja kultura.

     Hrvatski ubojica sa sela, naprotiv, makne u trenu četiri Ožujska, amalgamirana „Brandyjem domaćim“, počne urlati i mahati kriglom, pa tek tada kreće po pljucu i bombe. Prije odlaska u birc, šacam, možda je i sam gledao „Umorstva u Midsomeru“, jer danas je svakoj selendri dostupna satelitska tehnologija s trideset do četrdeset kanala. I dok smo mi iz grada dumali tko je ubojica, njega je mučilo drugo pitanje: „Zašto ja ne živim ovako?“

     Pa na pivo, a onda u obračun s bilo kime iz hrvatskog Midsomera. Letno Središče – oprez!