Pivnica.net
Banner

Pjena i njezina braća

Pivo i mamurluk

Dražen Matošec   |   07.11.2008.     3783

Pivo i mamurluk
     Načelno je, kao što znamo, mamurluk tipičniji za kraća nego za dulja pića: u pravilu ga se povezuje s nečim manjim a gromovitim, što omamljuje brzo i jako. Znamo također da te malene snagatore, od pola deci, upravo zbog moćnog i trenutnog učinka neki preferiraju. Slično Fati kojoj se Mujo u vicu hvali da mu je ona stvar do koljena, a ona mu odgovara: „Bolje da ti je do pupka, nego do koljena.“
     Pića „do pupka“ doista udaraju kopitom i ostaju u sjećanju, osobito iduće jutro; onima „do koljena“, poput piva, prvotni je efekt manje spektakularan, no zato nam za nagradu češće daruju buđenja bez psovke. No to nije nikakva zakonitost, jasno, inače ni ovoga teksta ne bi bilo. Jer u privatnoj zbirci mamurluka na zapaženome mjestu držim neke koje mi je zadalo upravo naše voljeno pivo.
     Zapažate, dragi čitatelji, da si dopuštam usporedbe koje me, s obzirom na narav ove i susjednih stranica, donekle kompromitiraju. Istina, moram priznati da povremeno varam pivo s drugim pićima, te postoji mogućnost da me zbog te nevjere uredništvo portala nogira. No bojim se da jedino šaranje pruža uvid u ono što nudi konkurencija, u njezine naslade i kazne – ili, kako bi rekao Mandić – i u ekstazu i u mamurluke.
     Nego, da vidimo kako bismo uopće odredili ovu današnju temu, makar izokola.
     Mamurluk je definitivno porod tmine, iako među bezazlenijima. Shvaćam ga, naime, kao jedan od izuma kojima se Sotona posvetio kad ga je umorilo smišljanje težih pokora, poput zavisti ili ljubomore. Ova o kojoj govorimo lakša je utoliko što je privremene naravi, može se donekle ublažiti – aspirinom, oblozima, navlačenjem zavjesa i drugim trikovima – a i potpuno izbjeći. Bi li svega o čemu govorimo uopće bilo da smo sinoć bili oprezniji? U tom smislu mamurluk je kratica za čak pet riječi: što mi je ovo trebalo...
     No kako nijedno zlo ne dolazi samo, tako ni mamurluk ne ide u pohod bez pratnje svoga sijamskog blizanca, zvanog kajanje. Ili grižnja savjesti, ako hoćete. A upravo ga to čini traumatičnijim no što bi po sebi bio. Čim se ujutro otvore oči, kroz slojeve svijesti polako počnu prodirati događaji od prošle večeri, u kojima nejasno prepoznajete sebe, i rečenice koje se u pamćenju počinju oblikovati vašim glasom. Jesam li onaj sinoćnji bedak ja, pitate se. I jesam li one besmislice ja izgovorio? Na oba pitanja, nažalost, odgovor zna biti potvrdan. Čovjek bi najradije pribjegao samokažnjavanju te počeo lupati glavom po namještaju u stilu Dobbyja iz „Harryja Pottera“, kad ne bi dovoljno boljela i bez toga i kad je jastuk ne bi privlačio silom od 10G.
     A ni izgled nije reprezentativan; da ste sami sebi zaručnica, prezrivo biste frknuli kad u zrcalu spazite ižmikanu facu, ten trule strvine, frizuru kao da vas je počešljala električna struja, sve to praćeno zadahom po kojem bi se reklo da ste noć proveli u javnom zahodu, a ne u dobrom društvu. Pobogu, što može nanijeti takav udarac donedavno solidnom samopoštovanju?
     Ha, štošta... Pa krenimo redom. Zacijelo najtežim posljedicama rađa tekućina iscijeđena iz tuduma, u Zagorju poznata kao „vinčeko“. Premda, ono što njemu slijedi i nije mamurluk, prije nekakvo halucinantno stanje, kao nakon uživanja absinta. Nikakvo čudo ako vam idući dan počnu rasti i dlake na unutarnjoj strani dlanova. No i kudikamo plemenitije supstance znadu prouzročiti agoniju, poput konjaka koji prvo zavede aromom, a onda se ta na neki prepreden način, tipično francuski – sofisticirano ali perfidno - premetne iz ljepotice u zvijer. Škotski viski kažnjava manje sadistički, nema tu morbidnih dubina, pa je i mamurluk nekako prozračniji, nalik highlanderskim vrijesištima s kojih potječe. Votka je još banalnija, onako, sibirski. Itd., itd. 
     Pivo? Naivac bi pomislio da je s prosječnih četiri do pet posto alkohola nesposobno ozbiljnije naškoditi. Vraga, vidio sam momaka i momaka, kršnih, kako stenju dan nakon samo jednog suvišnog svijetlog. Da ne spominjem snažnije marke, poput nekog belgijskog samostanskog, tamnijeg od sila mraka, što ga je svojedobno u moj dom unio prijatelj. Pamtim da sam u jednom trenutku htio ustati i otići do WC-a, ali kauč kao da bijaše premazan loctiteom - ne možeš maknuti. Drugo jutro slično, samo što se ljepilo preselilo na plahtu. Opaka stvar, kako vidimo. Sa svojih cca petnaest volumnih posto od živahnog cugera napravi nekretninu.
     Znam, napokon, što će na ove retke reći mudri: nema problema s grižnjom savjesti ako se pivo pije umjereno. Nema problema ni s mamurlukom ako se pivo pije umjereno. Općenito, nema nikakvih problema ako se pivo pije umjereno.
     Da? Naučite me.  

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Rezultat dvaju monologa u pivnici ne mora biti dijalog.
Murphyjev zakonik, De Neverov zakon o monolozima u pivnici

Nacrtaj mi krigl








Najnovije iz kategorije Pjena i njezina braća