Moje pivsko iskustvo

Pivo i ja

Kruno Lokotar   |   18.06.2009.     9266

Pivo i ja
Legenda kaže da se najviše Daruvaraca prijavilo u HV u ono rano jutro koje je svanulo nakon noći u kojoj je u minobacačkom napadu više puta pogođena pivovara. Do tada se već poodavno nije moglo ići u okolne šume, no miroljubivo gradsko stanovništvo to nije shvatilo kao preveliku štetu. Zaposjednuta su bila i sva izletišta u okolici, što je već mnoge iziritiralo, jer nema do roštilja u prirodi, pokraj hladne rijeke Toplice u kojoj se sidre gajbe piva.
Onda su mine počele padati na grad – e, tu je već mnogima prekipjelo. Ali, napasti pivovaru… ta drskost je zasluživala radikalan odgovor – odmah, čim se razdani.
Daruvar je najmanji grad u Hrvatskoj s vlastitom pivovarom, koja ekskluzivno proizvodi stogodišnji brend pa nije čudo što je ta pivovara – ili pivara kako, kontaminirani češkim, Daruvarci znaju reći – puno više od pivovare, spomenik kulturne kategorije prvog reda. Sa Staročeškim pivom u ruci u situaciji ste čudesa; možete 'kupiti hrvatsko, a piti češko', dakle utopijsko-europsko. Otkad se pamti, a ne zaboravimo da je Staročeško 'tako staro, a tako dobro' – zlobnik će reći kao vino – od Austro-Ugarske do Hrvatske, od kapitalizma, preko socijalizma do, opet kapitalizma, pivovara je čvrst ekonomski oslonac, a pivo – psihološki.
Nije ni slučajno što je ta pivovara smještena pokraj pravoslavne, a preko puta katoličke crkve. Vidim tu zonu – dvije najposjećenije crkve i pivovaru – smještenu u najužem centru, kao zonu onostranog, kao zonu u kojoj smrt nije strašna, a pivovaru kao vezivni element između dvije zajednice s jednim pivom, jer neporeciva je uloga alkohola u ekstatičkom, a ekstatičkog u mističnom, mističnog pak u religijskom. Jest da Biblija daje prednost vinu, jest da u Daruvaru zori i glasoviti Daruvarski rizling, odnedavna graševina, ali pivo se, čini mi se, možda i zbog brojnosti češkog stanovništva, više pilo. Dakako, u takvoj kalkulaciji potrošnje ne treba zaboraviti ni na konkurenciju proizvoda mnogih kućnih destilerija u tom kraju bogatom šljivama, jabukama, kruškama i vinovom lozom. Ali pivo se više pilo, ljeti i zimi, kod kuće, u gostima i na neutralnom terenu, za žeđ, raspoloženje, utjehu i gušt…
Daruvarska pivovara 1987. Snimio Toni Hnojčik
 
Odrastati u takvom gradu, značilo je sretati uvijek iste kalendare na zidovima u različitim kućama, one s lokalnim prirodnim ljepotama ili vedutama, oko Nove godine paliti cigarete na vlas istim upaljačem (pogodite s čijim logom) i gasiti ih u pepeljarama iz čijeg se smrdljivog sadržaja često probijala stabljika hmelja, nadati se da ćeš preko ljeta povući kakvu dobru vezu pa postati sezonac u pivovari – ne bi li se skupilo 'za na more' – biti prezren ukoliko od etikete Staročeškog piva nisi u stanju vještim preslagivanjem složiti 'očeš kost' i tutnuti to curi pred facu. Tamo odrastati znači pavlovljevski prezrivo frktati na sve druge vrste piva, a već tijekom osnovne škole, u sklopu školskog posjeta tvornici, kako bi se učenici zbližili s radnicima, kušati pivo u raznim proizvodnim fazama, i čudom se čuditi kako je u svakoj potpuno drugačijeg okusa. Zanimljivo iskustvo, vjerujte.
Odrastati u Daruvaru znači noću, kada mlado biće luta i traži način da zauzda nemire, odjednom zastati opčinjen, dići glavu prema nebu, početi udisati zrak požudno, šireći nozdrve do napregnuća, zaljuljati se od udara opojnog, hranjivog slatkastog mirisa, čiji se oblak, zasićen do rose, spustio na grad, prostro tokom rijeke, preko jezera, napunio krošnje, uvukao se u krevete i ispod košulje.
Svi su stali. Oblak je došao iznenada. Gust. Da nije noć, sigurno bi mu vidjeli boju.
-To je hmelj – rekao je Krešo.
-Ne, to je slad – rekao je Dražen.
-To je sirovina – rekao je netko treći, četvrti…
 
 
 
O autoru
Kruno Lokotar rođen je 1967. u Daruvaru, živi u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Kritiku i kulturološku publicistiku objavljivao u raznim medijima, uređivao je časopise Godine i Godine nove, selektor je i voditelj FAK-a. Od 2002. do 2007. glavni urednik AGM-a,
sada urednik u Algoritmu. Godine 2004. dobio Nagradu Kiklop za najboljeg urednika. Uredio je knjige FAKat, (s Nenadom Rizvanovićem) Celeber, 2001., FAK YU, special limited edition, uredio i dizajnirao, 2002. i FAK JU (s Vladimirom Arsenijevićem), Rende, Beograd, 2002. Miljenko Jergović nedavno je u eseju o Fakovcima napisao i ovo: U to sam vrijeme prijateljevao i s Krunom Lokotarom, poduzetnim i maštovitim knjižničarom iz knjižnice “Ivan Goran Kovačić”, koji je tamo priređivao neke zabavne i vesele promocije, i imao je vještinu da u svojim najavama i predstavljanjima pisce uvjeri u onu njihovu veličinu i značaj kojih ni sami prethodno nisu bili svjesni. Njegova naklonost spram piva vjerojatno je uvjetovana daruvarskim porijeklom, kako se to uostalom može zaključiti i na osnovu Krunina pivskog iskustva opisanog u ovoj priči.
 
Na sllici Kruno nazdravlja ni manje ni više nego sa Švejkom, kojega je - pokorno javljam - sreo u Ukrajini
Naslovni portret - bablfotograf.blog.hr
 
    

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Da Bog nije htio da pijemo pivo, ne bi nam dao trbuh.
Narodna izreka

Nacrtaj mi krigl

Azzarello-Risso - 100 bullets-10_9.jpg
Azzarello-Risso - 100 bullets-10_9.jpg





Najnovije iz kategorije Moje pivsko iskustvo