Pivo i internet

Pjena i njezina braća   |   Dražen Matošec   |   27.03.2009.     1877

Pivo i internet
      Iz puke znatiželje, neki sam dan upisao u tražilicu riječ „pivo“ i nemalo se iznenadio vidjevši da je pretraga izbacila čak 34.000.000 rezultata. Slovima: trideset četiri milijuna! Nije mi dao vrag mira, te sam usporedbe radi smjesta uguglao „HDZ“. Kad evo još jedne okrugle brojke. Ishod: 3.400.000 nalaza.
       Pivo-HDZ, dakle, 10:0.
       Drugim riječima, naše piće po popularnosti za jednu nulu šiša snagu koja se hvali da je stvorila Hrvatsku. Što se iz toga dade zaključiti? Ako HDZ i jest „stvorio Hrvatsku“, o čemu bi se dalo debatirati, internetska pretraga sugerira da je pivo održava na životu. S obzirom na to kakvom su je Tuđman i nasljednici kreirali, bez alkohola bismo u Hrvatskoj počinili kolektivno samoubojstvo. Čovjek popizdi, naime.  
       A onda trgne dva-tri i sve se čini takoreći OK.
       Ne kanim na temelju one trideset četiri milje „entrija“, što bi se danas popularno reklo, natezati konkluziju da bi nas iz dreka izvukla nekakva karikaturalna organizacija hašekovskog tipa, imenom Stranka umjerenog cuganja u granicama zakona, ili makar u granicama pristojnosti. Hoću reći da bismo pod njezinim vodstvom vjerojatno propali u boljem raspoloženju.
       No pustimo politiku i vratimo se statistici. Trideset četiri milijuna nalaza, rezultat koji su valjda kadri nadmašiti samo upisi tipa „Manchester United“ i „free porn“, ukazuju na to da se dobra stara pjena krasno udomaćila u cyber-prostoru, odnosno, da su jedno pretpotopno piće i najbalaviji medij uspostavili iznimno plodonosnu alijansu. Ima tu Wikipedije, uputa na novinske tekstove ili forume, recenzija, nezaobilaznih reklama itd. itd. I naravno, na vrhu prve stranice, uz ilustracije kojima dominira pivski krigl, nezaobilazna tri polugola komada. Fenomenalno, danas nema teme koju među ostalim ne ilustrira i seksualnost: ide uz kazališne kritike, gradsku rubriku i sl., valjda samo uz osmrtnice ne. No pričekajmo, vidjet ćemo još na što je sposoban marketinški instinkt. Dosad je već postigao nešto što smo držali nemogućim, naime, da fotke donedavno rezervirane za magazine kudikamo bezobraznije od „Playboya“ uvali u „Nekretnine“, subotnji prilog „Jutarnjeg“. Ondje je naime, prva polovica rezervirana za kuće, stanove i zemljišta, a druga za gospodične u neto-izdanju, lišene ambalaže; redom objekte koje bih osobno prije uvrstio u pokretnine, osim ako se u svrhu neke raspojasane igre ne nađu vezane lisicama za krevet.
       Bude li mi dopuštena mala digresija na temu terora seksualnosti u današnjim medijima, prenio bih anegdotu koju mi je ispričao frend Baretić nakon što se vratio sa sajma knjiga u Frankfurtu, kamo ga je svojedobno poslala Slobodna Dalmacija, netom reformirana po Pavićevim smjernicama. I gdje je, uostalom, isprobao i nešto piva. Elem, slao je svaki dan nekoliko kartica ozbiljnog teksta, što su mu uredno rezali na desetak redaka. Onda mu je u jednom trenu dojadilo, pa je sam napisao desetak redaka, da se urednik ne muči precrtavanjem pasusa. Jedino, nije računao na to da je tema ovaj put neka minorna erotska pjesnikinja. Pa su ga opet iznenadili: suprotno onom na što je navikao, palčić od teksta bijaše mu sada razvučen na duplericu, uz pregršt fotografija golih sisa i guzica. Poruka? Jebeš tu... kako se ono zove – kulturu. Zna se što je tiražno, ne?  
       No da ne budem krivo shvaćen, nemam ništa protiv ona tri para golih nogu u zaglavlju prve Googleove stranice o pivu; drago je i meni to vidjeti. I drago mi je što imam prigodu birati među čak 34.000.000 unosa. Oni su dokaz da se pred kompićem može zabaviti i netko vremešniji od moje kćeri, pripadnice upload-download generacije, koja već dugo drži da je internet najduhovitiji član obitelji. Bio bih prilično zadovoljan, naime, kad bi se trećini mojih dosjetaka hihotala kao onome što čita na chatu. Napokon, drago mi je i zbog toga što brojci od 34.000.000 skromno pridonosi i ovaj portal. Iako je naš doprinos doista komoran, u stilu ekskluzivnoga engleskog kluba, s obzirom na to da se sto klikova po tekstu na Pivnici smatra suludo visokom čitanošću.
       Pivo se na netu dobro drži. Zasad sam zadovoljan, a od razvoja tehnologije moja mašta očekuje još samo jedno: kad u tražilicu upišem „Bavaria“, pa kliknem, da mi se uz pojavu stranice na monitoru u kompjuter dokotrlja i limenka.
         
  

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Fejard_Jurdic - 3 Fois Rien s.48.jpg
Fejard_Jurdic - 3 Fois Rien s.48.jpg





Najnovije iz kategorije Pjena i njezina braća