Ulazim prije nekoliko dana u lokalnu trgovinu i kažem: „Večer, tri piva i destiliranu vodu.“ Tip se umalo prevalio na leđa. „Sused, pa kaj bute s tim?“, veli, oči iza naočala kao dva CD-a. Nije nikad čuo da pred njim izgovaram riječ „voda“, kamoli „destilirana“. „Nije za mene“, umirujem ga, „za ženu je“. I ne lažem, jer suprotno meni, njezina pegla cuga isključivo vodu. A kako je ostala na suhom, pa smo kod kuće dobili hitan nalog da se i za nju pobrinemo kad već idemo u dućan, odatle ona mezalijansa od narudžbe, koja je s druge strane pulta izazvala prepast.
Ubacili smo dakle sve četiri boce u torbu, odakle se čulo odbojno struganje PVC-a o staklo, pa sve zajedno na rame, i kući. Putem još nisam htio praviti diskriminaciju, a i nepraktično je. No to bijaše posljednji put da su se tako intimno družile, tri staklenke i uljez od plastike. Odmah po prelasku kućnoga praga nemilosrdno su razdvojene, prema statusu kakav uživaju u ovome domu: destilirana onamo gdje joj je mjesto, u ormar uz „Rowentu“ ili što je već, a pivo, naravno – u frižider.
Samo usput: čistunci traže da se govori i piše „hladnjak“, ili čak „hladionik“. Mi ćemo ostati pri popularnoj tuđici koju je usto spretno i kratiti. Fridž – to zvuči. Nekakav „hlad“, kao skraćeno od hladnjak? Nemoj me... Frižider i pivo, ili pivo i frižider, u uistinu su tijesnome međuodnosu. Pravnici slične relacije objašnjavaju primjerom violine i gudala, koje nazivaju „glavna stvar“ i „pertinencija“, odnosno pripadnost. Violina bi, dakle, načelno šefovala, a gudalo bilo sporedan faktor u toj vezi, nešto kao posilni Nj.V. gusala. Ali guslaj bez njega, ako si faca! A kod violine i gudala hijerarhija je još sasvim jasna. U slučaju piva i frižidera, naprotiv, na skliskijem smo terenu: što je tu glavno, a što sporedno... Gadna nedoumica.
Istina da je pivo bez frižidera ništa, praktično beskućnik. Zamislimo da se sprava pokvari; što tad? Seljakati limenke po stanu nema smisla, jer im se uz klimu poput naše, plus centralno grijanje, nudi okoliš kakav više voli kamilica nego Heineken. Otpada i balkon, kao zimska alternativa. Tko je makar jednom izložio pivo temperaturama ispod nule, zna da mu pothlađivanje škodi više od pregrijavanja. Kad se smrzne, pa odmrzne, možete u nj komotno uvaliti gnjile jabuke i poslati sve zajedno rodbini na selo kao napoj za pajceke.
S druge strane, što je frižider bez piva? Također drek, običan kontejner za mrkvu, celer i druge nebitne podstanare. Tek s pivom u sebi on počinje širiti dojam... vuče me da kažem „toploga doma“, kad ne bi bilo upravo obrnuto. Hladnoga, dobro, ali jedinoga i pravog. A u slučaju nešto duljeg izbivanja, ako se ide na izlet, recimo, kao idealan privremeni smještaj vidim one zgodne portabl-frižiderčiće koji pivu dođu nešto kao kamp-kućica.
Pivo i fridž – igraju samo zajedno. To je dubinska sinteza, sudbinska simbioza i – nemali estetski užitak. Osobno, volim poslagati flaše onako kako ih samo ja slažem, pa se zna što i koliko ide u vrata, a što na rešetke nalik roštilju, među koje se trbuščić boce smjesti udobno kao beba. Čovjeku dođe da dovuče naslonjač, smjesti ga pred frižider, širom otvori vrata i gleda kako se zelenilo stakla divno rosi u svom prirodnom ambijentu. Bilo bi katkad zabavnije od televizije, ne? I još povremeno taknete koju od boca, tek toliko da vas zatravi idealnom hladnoćom, kao da vam se u srce zabada ledeni trun Andersenove Snježne kraljice.
No imam prijatelja koji me šiša unutarnjim uređenjem frižidera; zato u njegov volim virnuti možda i više no u vlastiti. Bavarije su mu poredane tako uredno, s pruskim smislom za geometriju, da izgledaju kao vojska sleđena usred egzercira. Milina je pogledati, jer pedanterija mi nekako ide s pivskim bocama. Stječe se naime dojam da će na zapovijed same izmarširati i odstupati do prve čaše od pet deci.
Kad smo kod toga, uostalom, kako to da se visoka tehnologija nije poigrala sličnim idejama? Evo prizora iz mašte: robotizirana boca sama iznutra otvara vrata frižidera, mehaničkim korakom gega se do dnevne sobe, prilazi fotelju, jednom od dviju automatskih ručica skida čep, kao da je šešir... Fali samo da se kulturno predstavi: „Tomislav, vama na raspolaganju. U što da se ulijem?“
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.