Pivo i Česi

Pjena i njezina braća   |   Dražen Matošec   |   08.05.2009.     1930

Pivo i Česi
    Javljaju neku večer u Dnevniku Nove TV o lavini kod Seldena. „Bilo je i ljudskih žrtava“ - reče zadovoljnim glasom ona voditeljica bijelih očiju, kao u Drakule, koja ne voli da joj emisija prođe bez smrtnog slučaja – „stradalo je šestoro...“  „Čeha“ – dodao sam naglas prije negoli je završila, siguran u kraj rečenice.
     Ne posjedujem proročkih sposobnosti, no danas ne treba biti Nostradamus da se pogodi kojeg je domicila gro stradalih u planinarskim, nautičkim i drugim sportsko-rekreativnim udesima. Ovom posljednjom tragedijom u austrijskim Alpama, naime, samo je nastavljen trend začet upravo u Hrvatskoj prije nekoliko godina. Razmeđa Velebita i Jadrana rodno je mjesto jednog od neobičnijih europskih fenomena našeg doba: odluke postkomunističkih Čeha da s piva pređu na Red Bull. Kako ono veli reklama? Daje im kri-laaa...
     Po pivu su se pročuli, a nekako im i jest bilo u skladu s naravi. S jedne strane, pivo se dade prepoznati kao piće opreza; sporo je, s minimumom alkohola, te ne potiče na nagle odluke. S druge, i Čeh je došao na glas kao oprezan svat. Da se pitalo njega, onakvoga kakav je bio, Everest bi i dalje stajao neosvojen, kao i Južni pol, te još tucet riskantnih destinacija. Švejkov sunarodnjak odmahnuo je rukom na ideju da bude prvi na nekakvom šiljku ili ledenoj pustoši i prepustio srljanje Hillaryju i Amundsenu. Ni na avanture napoleonovskog tipa nije se dao navući. Svjetske veličine njegova je nacija iznjedrila pretežno u profesijama poput glazbe i književnosti, onima, dakle, u kojima se možeš unesrećiti samo ako se pogodiš olovkom u oko. Dok su se drugi pentrali po liticama, letjeli preko Atlantika, osvajali Rusiju, općenito, bavili se ludostima, Česi su inteligentno sjedili pod lipom i cuclali Plzenjsko. Bravo, majstori!
     Takvima smo ih vidjeli, taj dragi narod. Da bismo, negdje 2005., svi popadali na dupe.
     Pamtim da sam u to doba za Nedjeljnu Dalmaciju pisao o seriji ljetnih udesa zabilježenih na moru i u planinama. Dva mrtva oko Vaganskog vrha, jedan nestao na Velikom Rujnu, slomljena noga pod vrhom Biokova, tri utopljena južno od Lastova... Ništa neobično za to doba godine, da se u prvi plan, kao stalni protagonist, nije počeo gurati – gle šoka – Čeh! Jučer pitom turist, danas noćna mora Gorske službe spašavanja. Kako u protekle četiri godine nisam promijenio mišljenje o novome Čehu, a – sudeći po događaju kod Seldena - ni on svoje samoubilačke navade, preostaje mi samo ponoviti zaključke do kojih sam došao tada.
     No pogledajmo najprije kamo se djenula ekipa staroga kova. Uvjeravaju me da tih hobitski razboritih pivopija u Češkoj i dalje ima koliko i dobroga piva, znači, na bacanje. Odatle i nemala zastupljenost njihove zemlje na ovome portalu, što me osobno vrlo raduje. Ali takvi valjda ne napuštaju domovinu. Ovi mlađi, pak, koji stižu u Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i druge zemlje bogate prirodnim resursima za stradavanje, ne doimaju se kao sljedba Hašeka, nego Vina Diesela. Pripovijedao mi je prošle godine pod Triglavom neki momak iz Praga o tome što je s prijateljima radio prethodne noći, kad se na Julijske Alpe stuštila oluja grozomorna i za tamošnje prilike. Dok smo mi drugi cugali po sobama, oni su se oko ponoći, u jeku nepogode, odlučili spustiti pješice s Vogla. To će reći, s nadmorske visine od kilometar i pol, kroz mračnu šumu, pored ponora, stazom pretvorenom u bujicu, uz biblijski povodanj s munjama. „Pametno“ - kažem mu – „a jeste li u vis uperili i palice za hodanje, one, s metalnim šiljkom?“ Da ti tata čuje što mi pričaš, mislio sam si...
     Negdje u procesu tranzicije Čeh kao da je na otpad odbacio i staroga sebe, zajedno sa Škodom Favorit. U doba tiranija gajio je respekt prema autoritetu, od austrougarskih špicla, preko esesovaca, do komunističke tajne policije. Sad mu nebo nije granica, ni kad je prekriveno olujnim oblacima. Prirodu ne šljivi ni u najstrašnijim pojavnim oblicima, kao da ga demokracija čini imunim na grmljavinu i tornado.
     Preci ne bi prepoznali ovoga naglog potomka koji od godišnjeg pravi X-games, nezainteresiran za pivo u hladu i idealno vrijeme. Ali kad se zamrači kod Biševa, ili nad Svetim Jurom zavrtloži pijavica, Zdenjek i društvo iz Budjejovica hvataju sportsku opremu, pa trk u pogibelj, pogleda oduševljeno uprtog u nebo: „Je tak hrasnje...“
     Pamet u glavu, hlapci. Ostavite se užadi, karabinera, jedara i brdskih bicikala. Držite se krigla, za svoje i tuđe dobro.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Fejard_Jurdic - 3 Fois Rien s.48.jpg
Fejard_Jurdic - 3 Fois Rien s.48.jpg





Najnovije iz kategorije Pjena i njezina braća