Pivnica.net
Banner

Pjena i njezina braća

Pivo i Božić

Dražen Matošec   |   19.12.2008.     2749

Pivo i Božić
     Već tradicionalno, potkraj prosinca počinje borba titana, u kojoj se trgovina i Crkva otimaju za naše duše, odnosno lisnice. Prema Crkvi, treba se oduprijeti zovu lažnih kumira s engleskim imenima, tipa King Cross, City Center i Avenue Mall, pa lovu tutnuti u škrabicu. Trgovina, naprotiv, želi da je gurnemo u blagajnu. I kojem duhu Božića neka se onda prikloni ljubitelj piva?
      Prije odgovora, moram reći da općenito volim neradne dane, zvali se praznici ili blagdani. Današnji slobodnjački status omogućava mi da sviram onoj stvari i na petak i na svetak, kad odaberem, no raspekmezim se svejedno kad vidim da drugi ne idu na posao. Ako nisam veći filantrop negoli mislim, to mi je valjda refleks iz doba dok sam i sam bio u radnom odnosu. No ovako ili onako, paše mi sve što je u kalendaru obilježeno crvenim, bio Prvi maj ili Tijelovo. Praktično jedini blagdan prema kojem sam indiferentan zove se Maja i ima veliko B, a ostalo mi je po volji. Osobito ovo potkraj godine; obećanje prvog snijega i miris borovine uvijek su me dovodili u posebno stanje svijesti, što u mom slučaju ne smijete brkati s vjerskim ushitom. Više je to nekakav kult dalekog sjevera, koji odavno njegujem. Naime, prožme me teško opisiva melankolija kad odatle ledeno pirne, potom zadrhte vrhovi drveća, pa počne ultimativni misterij - pršić. To je meni nedokučivo, jer sluti na nikad otkrivene tajne i izgubljeno djetinjstvo, baš onako kako se često dogodi oko Božića.
     E, ali. Ne možeš više u miru uživati. Prvo, pucnjava se od prosinca sve više pomiče prema rujnu, što su uvodni zvuci Božića na balkanski. Tako da će vam susjedov mali sada baciti petardu pod dupe još dok vučete prtljagu po povratku s godišnjeg odmora, i smjesta obrambeno ciknuti, kad krenete prema njemu: „Sretan Božić!“ Kako ćeš mu nakon toga izvući uši? Doma sjednem uz krigl – pod prozorom nova petarda snage topovskog udara. Naravno da se polijem. Onda nekoliko tjedana poslije po trgovačkim centrima osvanu Božićne dekoracije, pa ekranom krene Djed Mraz na čelu Coca Colina konvoja, i potrošački je delirij počeo. Točno, to ne mogu smisliti. No ako konzumerizam na njegovu vrhuncu držim odbojnim, ne mogu reći ni da simpatiziram kad se s oltara oglasi druga strana, te krene tamjanom na takoreći svaki odlazak u dućan. Nas pivopije trgovci u svojim najluđim maštarijama vide furt mrtve-pijane; Crkva bi pak na nama vježbala spartanstvo. Ponovit ću pitanje, dakle: kojem duhu Božića da se prikloni ljubitelj piva?
     Ne želim držati štangu ni konzumerizmu ni Kaptolu, pa bih se ovdje založio za neku vrstu trećeg puta, ili ono što smo svojedobno, u doba podjele na druga dva bloka, nazivali „nesvrstanost“: s jedne strane, ne želim robovati trgovini i njezinu pobratimu marketingu, kako već rekoh. S druge, nisam ni za askezu po ukusu Bozanića koji nas u idealnoj varijanti vidi gdje na Badnjak sjedimo uza svijeću i pjevamo nabožne napjeve. „Tiha noć, sveta noć“, maketa jaslica, malo kruha i vode, a i struja je po mogućnosti isključena. Em je svečanije, jer štimung nadaje na sveto doba kojem je blagdan posvećen, em i elektrika vonja po rastrošnosti. Imaš svjetlo kad odeš na Polnoćku, ne? Možda zvučim blasfemično, ali što ću, stran mi je i licemjeran taj blagdanski koncept štalice-slamice po kojem smo siromašni, ali sretni, jer se volimo i jer nam je mir u srcu. Meni je mir u srcu kad nisam dužan, s minusom na računu, a još i više ako se ima za krkanje i poneku Bavariju. Pritom ne trpim da mi netko broji koliko sam boca popio, osobito ako ih ne broji sebi. Iako, treba priznati, da sam u milodare dao što sam dosad spiskao na pivo, bilo bi za gradnju katedrale, a možda i da se dan-dva hranom i pićem opskrbljuje kompletna Zagrebačka nadbiskupija. Ali nije mi žao: draže mi je da cugam ja, nego kler.
     Da, konzumerizmu je lako suditi riječju, a teže djelom. A i vas već vidim kako ga rutinski proklinjete - pas mater i bezglavom trošenju - sikćete, a onda se survate do Konzuma po tri gajbe piva, da se nađe oko blagdana skromnosti.
     Nemojte. Zadržite se na jednoj do dvije, što i sebi želim. Sretan Božić!

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Rezultat dvaju monologa u pivnici ne mora biti dijalog.
Murphyjev zakonik, De Neverov zakon o monolozima u pivnici

Nacrtaj mi krigl








Najnovije iz kategorije Pjena i njezina braća