Pivnice i pivo

Mnogi autori se u svojim uspomenama iz druge polovice 19. stoljeća slažu u tome da se češki javni i društveni život toga doba odigravao u gostionicama, koje su razumljivo činile najprirodniju organizacijsku ćeliju. Ta, gdje bi se drugdje mogle održavati sastanci društava i radnički skupovi?

U gostionicama se nije samo razgovaralo i pijuckalo, nego se i stvaralo, pisali su se tamo i protesti i manifesti. Neke su pivnice postale čuvene kao okupljališta najistaknutijih predstavnika češke kulture. Na primjer, glasovitu „flekovsku akademiju" u Pragu vodio je slikar Ladislav Novák, duša društva Mahabharata u pivovari U svátého Tomaše bio je pak Jakub Arbes, a uz njega je u pravilu sjedio Mikoláš Aleš.

Mali leksikon imena pivnica i gostionica pružit ce i jasnu sliku o vremenu u kojem su nastala, jer je val domoljubnog zanosa zahvatio i to područje. Pivo se tako ispijalo u pivnicama U české koruny (Kod češke krune), U české udatnosti (Kod češkog junaštva), U Slavie (Kod Slavije), U českého rytíře (Kod češkog viteza), u Čecha pod Řípem (Kod Čeha pod Řipom - Řip je gora u središnjoj Češkoj, na kojoj se prema legendi zaustavio praotac Čeh i donio odluku da se tu naseli), U slovanské lípy (Kod slavenske lipe), U lípy (Kod lipe), U tábority (Kod taborita - taborit, pripadnik Táborskog saveza, radikalne, husitske političke, vjerske i vojničke stranke, op. ur.), U Žižkova dubu (Kod Žižkinog hrasta - Jan Žižka, glasoviti husitski vojskovođa), Na Trocnově (Trocnov je mjesto rođenja Jana Žižke), V národě (U narodu), U svornosti (Kod sloge) i U Lipan (Kod Lipana - Lipany su srednječeško selo kod kojeg u 15. stoljeću se odigrala znamenita bitka husitskih ratova). Budući da je češko društvo 19. stoljeća bilo duboko prožeto povijesnim reminiscencijama, slijedeću skupinu činili su nazivi nadjenuti prema slavnim likovima češke povijesti, od Přemisla Orača do maršala Radeckog. Najviše imena naslanjalo se pak na tradicionalne nazive mjesta (Na ztracené vartě - Na straži u bespuću), U labutě - Kod labuda), ili su bili stvoreni od imena nekadašnjih ili sadašnjih vlasnika (U Fleků). Posebno dražesni bili su neki raritetni nazivi: U jedové chýši (Kod otrovne kolibe), Na svinčíku (K svinjcu), Na bídě (K bijedi), Na rozkoši (K raskoši), V kufru (U kovčegu), Ve staré base (U starom bajsu) .

Najstarije fotografije pivničke atmosfere zapravo su bile inscenacije priređene u fotografskim ateljeima, pri čemu se fotograf trudio da stvori iluziju stvarnosti. Portretirani pivopija tako bi na primjer stajao pored bačve piva s kriglom u ruci, što je oboje trebalo poslužiti kao atributi njegove naklonosti. Omiljene su bile i snimke gospode, koji su pred fotografskim aparatom pijuckali i igrali karte. Najcjenjenija karakteristika fotografije je hvatanje trenutnog stanja, djelića sekunde, što je u ono vrijeme bilo ograničeno niskom osjetljivošću fotografskog materijala. U 19. stoljeću su se stoga emotivne reakcije i pokret glumili, što znači da su se portretirane osobe morale snalaziti u improvizaciji, a fotograf je ponekad morao biti neka vrsta režisera. Posve je stoga normalno također i to da su neki amaterski fotografi s kraja 19. stoljeća iskazivali veću vještinu improviziranja od uglednih profesionalnih fotografa.

Na fotografijama:

1. Atelje Quast Písek - inscenacija Dva pivopije, oko 1874.

2. Jan Benda Prag Društvo pivopija u ateljeu, oko 1880.

3. Nepoznati autor Kartaško društvo oko 1875.

4. E. Linde Žedna djevojčica, 1883.

5. Nepoznati autor Pred krčmom U Tábority, 1926.

6. Rudolf Bruner-Dvořák Pred restauracijom u slonu na velesajmu u Pragu, vjerojatno 1908.

7. Nepoznati autor Pred restauracijom u slonu na velesajmu Prag, 1912.

8. František Kratký Jubilarna izložba Prag, 1891.

9. Nepoznati autor Černošice, gostionica U Koušů, 1911.

10. Rudolf Bruner-Dvořák Biciklisti pred gostionicom, oko 1890.

11. i 12. Nepoznati autor U vrtnoj pivnici, oko 1900.