Krajem lipnja s kolegama sam posjetio grad Kempten, najveće mjesto regiona Allgäu, u jugozapadnom dijelu njemačke pokrajine Bavarske. Kempten spada među najstarije njemačke gradove, osnovan je vjerojatno još 50. godine prije Krista, a njegovo izvorno keltsko ime bilo je Kambodunon. Danas je to grad od blizu šezdeset tisuća stanovnika, koji mami turiste povijesnim središtem s tipičnom njemačkom arhitekturom. Za svoju veličinu grad se doima iznimno mirnim, a iz njegovih viših kvartova pogled puca na vrhove Alpa. Kao poštovatelj i poznavatelj goveđe marve, nisam mogao ne primijetiti da na okolnim pašnjacima prevladava pasmina Braunvieh. Jedna od najznačajnijih arhitektonskih vrednota Kemptena je zgrada vijećnice, potom gotička crkva iz 15. stoljeća i najstarija njemačka barokna bazilika svetog Lovre. Tik pored bazilike je objekt vrijedan pažnje svakoga poštovatelja zlatnog soka, pivnica Zum Stift. Zgrada pivnice već izvana odaje dojam čistoće, a unutra također vlada poslovična njemačka urednost. Interijer je uređen s puno mjere i stila, a prevladava drvo. Te predivne lipanjske večeri Umjesto sjedenja u pivnici, odabrali smo vrtnu pivnicu, u kojoj ugodnu atmosferu čini hlad golemih granatih lipa i kestena, koje su se nadvijale nad našim glavama. U gostionici Zum Stift toče se piva marke Allgäuer, veoma široke palete, u kojoj pretežu pšenična piva (weizen). Počeo sam svijetlim pšeničnim pivom i kao nekoga tko je naviknut na tipična češka piva, odmah me je silno iznenadio gotovo potpuni izostanak mjehurića. Već nakon nekoliko gutljaja na taj sam se nedostatak potpuno privikao. Tamno pivo bilo je izvanredno. Nije ostavljalo slatkasti okus, kao što je to čest slučaj kod velikog broja tamnih piva. Kušao sam i nefiltriranu verziju Crystal, i bio je to novi potpuni osjetilni užitak. Sve u svemu, ova se piva odlikuju nevjerojatnom lakoćom i izvanrednom pitkošću. A upravo pitkost je posebnost, koja ima odlučujući utjecaj na kvalitetu piva. Uz pivo se odlično slažu ovdašnje kulinarske delicije, mahom biseri tradicionalne njemačke kuhinje. Osobno toplo preporučujem svinjsku vratinu u tamnom pivskom umaku s krumpirovim knedlima.
Ova kombinacija snažno je obilježila moje prvo pivsko gastronomsko iskustvo u inozemstvu, kojem se u mislima veoma često vraćam i usrdno nadam da neće biti i zadnje.
Snimio Josip Souček
O autoru
Vladimir Čejna diplomirao je na odsjeku tehnologije namirnica Agronomskog fakulteta u Brnu. Ostaje na toj visokoškolskoj ustanovi i u okviru postdiplomskog studija posvećuje se području zootehnike. Nakon studija 2006. godine zapošljava se u mljekari Přybislav u odjelu razvoja i istraživanja. Osim mljekarske tehnologije i uzgoja stoke, kojima je profesionalno preokupiran, u njegove najveće ljubavi spadaju skupljanje gljiva i čitanje knjiga Julesa Vernea. O pivu da i ne govorimo.
O pivnici Zum Stift
Tragajući za poviješću gostioničarske pivo vare Zum Stift valja potegnuti daleko u prošlost, sve do godine 1556., kada Claus Honold dobiva koncesiju za kuhanje piva, za prvu pivovaru izvan samostanskih zidova. U sjevernom dijelu današnje mini pivovare i pivnici Zum Stift uredio je svoju „gostionicu iza brda, tik do samostana“, koju je nazvao Kod lava. U susjednom brežuljku izdubio je prvi pivski podrum Kemptena. Zapravo, povijest ovdašnjeg pivarstva još je daleko duža. Prvi pisani trag o pivovari u tamošnjem benediktinskom samostanu datira iz 1394. godine. Inače, samostan su izgradili francuski hodočasnici 752. godine.
Tridesetogodišnji rat ostavio je dubok trag u povijesti grada Kemptena, a tijekom njega uništena je i pivovara „iza brda“. Obnovu i razvoj vodi knez Roman Giel iz Gielsberga, koji godine 1641. počinje graditi svoju rezidenciju i baziliku svetog Lovre, prvu veliku sakralnu građevinu u južnoj Njemačkoj nakon Tridesetogodišnjeg rata. Ponovo je izgradio i pivovaru baš na mjestu današnje i nazvao je „kneževska zadužbina obnovljene pivovare“.
Godine 1680. dobiva Kempten još jednu pivovaru – Rupert von Bodman izgradio je Weisses brauhaus, pivovaru koja je kuhala pšenično pivo. Danas lokalno stanovništvo dvije pivovare zove prednja i stražnja. „Bijela pivovara“ izgorjela je 1786. godine, ali je omah na istom mjestu izgrađena nova. Godine 1854. izgradili su tadašnji vlasnici Willibald Wässle i Lorenz Lenz novu zgradu Stift pivovare, želeći da to bude „najveća pivovara u gradu“, iako je i prije toga proizvodila 60 posto ukupne gradske količine piva.
Potom se mijenjaju vlasnici, pivovara dograđuje i preuređuje, a 1888. Stiftbrauerei, Stadtbrauerei i Braurei zur Sonne spajaju se u „Dioničku pivovaru Kempten“. Početkom 20. stoljeća tadašnji vlasnici braća Schedlbauer ruše gornji dio zgrade i grade novu, a 1911. godine osnivaju obitelji Weixler i Schnitzer pivovaru Allgäuer Brauhaus, u čiji sastav ulazi i pivovara Stift. Slijedi još nekoliko važnih međaša – 1937. u gostionici Zum Stift gradi se kuglana i podrum, a nakon Drugog svjetskog rata pivnicu konfisciraju američke vojne snage, koje je pretvaraju u sastajalište svojih vojnika. Slijede renovacije 1955. i napokon 1980., od kada pivnica Zum Stift djeluje u današnjem obliku. U pivnici se toče piva ujedinjenih pivovara, a to je više od dvadeset vrsta piva, od svijetlog do tamnog ječmenog i pšeničnog, pils, export, Teutsch, Büble, pa zapanjujuća raskoš sezonskih specijala – zimsko, blagdansko, uskrsno, lovačko, mesarsko…
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
O autoru
