NAKON OSAMNAEST GODINA TU SMO DI SMO
Pivnica je punoljetna
Prošlo je točno osamnaest godina od onog 1. travnja 2008., kada smo nakon par mjeseci eksperimentalnog rada, uhodavanja i uvježbavanja, proglasili da je internetski portal Pivnica.net ugledao svjetlo dana. Kad bi ova stranica bila ljudsko biće, od danas bi tako mogla legalno konzumirati alkohol, ponajprije, dakako, pivo. Bila bi, naime, punoljetna. Sve to vrijeme, niti u jednom trenutku, nismo nimalo sumnjali da ćemo dogurati do 18 rođendana i da ćemo sve te silne godine iz dana u dan imati o čemu pisati i čemu se veseliti. Samo, nismo ni slutili da će se to desiti tako brzo. Da će proletjeti kao vihor.
Evo, sam smo tu di smo i kad malo pogledamo iza sebe, posao koji smo odradili je poprilično voluminozan – ovaj članak koji upravo čitate je okruglo sedam tisućiti po redu, što znači da objavljujemo više od jednog članka svakog bogovjetnog dana, štono bi se reklo – padalo, sijevalo! Angažirali smo više desetaka suradnika koji su specijalno za nas pisali o pivu, osiguravali smo najnovije vijesti iz čudesnog pivskog svijeta i kopali po prašnjavim arhivima da vam pružimo uvid u stare pivske kronike.
A uz današnju obljetnicu nudimo vam svoj pogled na minulost.
Mato Pejić:
UTVARAMO SI DA SMO VAŽNI I NADAMO SE DA I DRUGI VIDE DA JE TO ŠTO RADIMO DOBRO
Kao da je bilo jučer, kad me je kolega virovitički novinar Goran Gazdek, dok smo iz godine u godinu putovali na Oktoberfest, uvjeravao kako bismo, s obzirom na to da jako volimo pivo i da smo obojica medijski trudbenici, mogli tu svoju ljubav i iskustvo spojiti u projekt internetske stranice posvećene pivu. Na kraju je u tome i uspio.
Rečeno, učinjeno.
I kao da je jučer bilo, kada su nas ljudi koji su primijetili naše članke pitali koliko mislimo da ćemo izdržati, jer da se nema što o pivu pisati svaki dan, a mi samo odmahivali rukom i poručivali da se o piću koje je najstariji i najmasovniji alkoholni napitak na svijetu, s tako turbulentnom poviješću i s tako bogatom sadašnjošću uvijek može ispričati nešto novo i zanimljivo.
Doslovce, kao jučer bilo da je, kada smo svjedočili kako se pivski fajnšmekeri, nezadovoljni industrijskom konfekcijom, koja je bila praktično jedino što se te 2008. nudilo na pivskom tržištu, okupljaju na forumu Pivarstvo.info i jedni drugima pomažu da što više hobističkih pivara kuha što bolja domaća piva u svojim podrumima i šupama.
Da, da, jučer bilo da je kao kada smo riječju i slikom pratili prve korake prvog vala craft pivovara, koje su se jedna po jedna pridruživale tada jedinom Medvedgradu i počele kreirati golemu lepezu zanatskih spravljaonica dragocjene tekućine… Zmajska, Nova runda, Varionica, pa dalje.
Osim toga, nismo ni za dlaku odstupili od onoga što smo prvog dana najavili – da ćemo pričati priče o pivu i predstavljati one koji vole pivo, posebnu pozornost posvećivati povijesti pivarstva, a naročito se baviti odnosom umjetnosti i piva. Tako smo od početka otvorili rubrike Pivo u stihu i prozi i Nacrtaj mi krigl, koje smo obilato punili primjerima iz literature i likovne umjetnosti. Vrlo brzo, već druge godine rada, stvorena je izložba piva u stripu Nacrtaj mi krigl, koja je u deset godine obišla Hrvatsku uzduž i poprijeko, gostujući u domovima kulture, u češkim domovima, pivnicama i kafićima, pa i u muzejima i galerijama, a dva puta je bila zvijezda manifestacije Noć muzeja. Na kraju, pet godina nakon umirovljenja, ovu smo izložbu još jednom vratili na scenu, te smo s njom prošle godine gostovali u Novom Sadu na Danima češke kulture, dajući joj tako i međunarodni karakter. Ukratko, ne samo da ste vi dolazili Pivnici, nego je i Pivnica dolazila vama.
Portal je iznjedrio još jednu izložbu – izložbu fotografija Mojih 25 godina Oktoberfesta, koja je također gostovala u nizu mjesta, a obje izložbe prati bogat katalog. Izdali smo i knjigu, zbirku kolumni prethodno objavljivanih na Pivnici.
Sva ta postignuća tim su vrjednija što sva ta necijela dva desetljeća radimo praktično bez budžeta, a ipak proizvodimo i materijalna dobra, koja iziskuju određene troškove. U tome nam pomažu dobri odnosi s festivalom reportaže i reportera Fra Ma Fu, s lokalnim muzejima i kustosima, dizajnerima, pa i ponekim pivovarama. Ali, uglavnom, novca u ovom što radimo – nema. A – valja reći i to – kada smo počinjali bili smo uvjereni da trud koji kanimo uložiti neće ostati bez financijske satisfakcije. Naivni, kakvim nas je bog dao, računali smo da će pivovare vidjeti da je to dobro, pa da će htjeti sponzorirati našu aktivnost ili se oglašavati na našoj stranici. Ali, šipak! Korporacije ne funkcioniraju tako. A male nezavisne zanatske pivovare ni same nemaju para. Ili ih nemaju za ono što im mi možemo ponuditi.
Nikada nas to nije pokolebalo i mi svejednako pričamo svoje pjenušave priče, jer one i nas same razveseljavaju i daju nam lijep osjećaj da činimo važnu stvar, a samo se i dalje nadamo da će oni kojima se obraćamo vidjeti da je to dobro.
Goran Gazdek:
NISMO SE OBOGATILI, ALI SMO NAPISALI LIJEPU PRIČU KOJOJ SE NE NAZIRE KRAJ
Postoje projekti koje pokreneš s planom i postoje oni koje pokreneš jer te nešto vuče, jer misliš da nešto treba postojati, pa ako već ne postoji napravit ćeš ga sam. Pivnica.net je od početka bila ovo drugo. Ne sjećam se više dal' sam to prvi put spomenuo na pivskim druženjima u daruvarskom Snacku ili na Oktoberfestu pozivajući se na iskustva rada na portalu Virovitica.net, samo znam da sam Matu tlačio mjesecima dok nije pristao. Rekoh, to bi nam donijelo puno zadovoljstva i još više novaca jer pivo je biznis koji najviše ulaže u marketing. Konačno da se i mi oparimo, naplatimo svoja znanja i vještine. Ali šipak! Velikima nismo zanimljivi jer smo sitni, mali smo interesantni ali uvijek imaju preča ulaganja. Pa su nama ostali samo gušti.
Prije 18 godina internet je bio sporiji, portali su bili jednostavniji, a pivska scena u našim krajevima praktički nije postojala u obliku u kojem je poznajemo danas. Nije bilo craft revolucije, nije bilo festivala svaki vikend, nije bilo deset novih pivovara godišnje. U dućanu si birao između velikog, malog i eventualno tamnog. I baš zato činilo se da ima smisla napraviti mjesto na kojem će se o pivu pisati kao o nečemu više od industrijskog proizvoda.
Na početku je to bilo entuzijazam, tvrdoglavost i dosta improvizacije. Pisalo se navečer, vikendom, nakon posla, s putovanja, iz pivnica, s festivala koji su tada više ličili na veća druženja nego na ozbiljne evente. Nismo imali strategije i poslovne planove, nismo razmišljali o klikovima, dosezima i algoritmima. Imali smo priče, ljude i pivo. I to je, pokazalo se, bilo dovoljno za početak.
Onda se scena počela mijenjati. Ljudi su kuhali pivo u garažama i podrumima. Hrabriji i odlučniji počeli su otvarati pivovare. Festivali su postajali sve veći, publika sve informiranija, a razgovori o pivu sve ozbiljniji. Odjednom više nije bilo čudno razgovarati o stilovima, hmeljevima, kvascima i temperaturama fermentacije. Pivo je od pića postajalo tema.
Negdje paralelno s tim rasla je i Pivnica. Bez velikih planova, bez redakcije u klasičnom smislu, bez uredničkih sastanaka i rokova koji se ne smiju probiti. Pisali smo o onome što nam je bilo zanimljivo, putovali gdje nas je pivo odvelo, upoznavali ljude koje inače nikada ne bismo upoznali i usput stvarali zavidnu arhivu.
U tih 18 godina neke su pivovare nastale i nestale, stilovi došli i prošli, neki su festivali postali institucije, a neki ostali samo dobra uspomena. Promijenile su se tehnologije, mediji, način na koji ljudi čitaju, piju i putuju. Jedino što se nije promijenilo je onaj isti osjećaj kad probaš dobro pivo i poželiš nekome ispričati priču.
Pivnica.net je kroz sve te godine bila pomalo kronika, pomalo blog, pomalo portal, pomalo osobni dnevnik. Na njoj su ostali zabilježeni naši izleti, putovanja, festivali, razgovori za šankom, intervjui, reportaže, komentari, oduševljenja i razočaranja. Kad danas čitam neke stare tekstove, ne sjećam se samo piva o kojem sam pisao, nego i ljudi, mjesta, vremena i atmosfere. I to je, zapravo, najveća vrijednost svega ovoga.
Internet je danas pun brzih sadržaja, kratkih formi, naslova koji više ne traju ni jedan dan, zaboravljaju se već klikom na drugi tekst. Mislim da Pivnica nikada nije bila takva. Trudili smo se da uvijek bude sporija. Tekstovi su često duži nego što internet navodno voli, reportaže opširnije nego što marketing preporučuje, a teme ponekad previše nišne da bi bile masovno čitane. Ali to nikada nije ni bila poanta. Poanta je bila da stvari ostanu zapisane. Da se ne zaboravi kako je scena izgledala na početku, tko je kuhao prva piva, gdje su bili prvi festivali i kako su izgledala ta prva oduševljenja kad shvatiš da pivo može biti puno više od onoga na što si navikao.
Osamnaest godina kasnije, Pivnica je punoljetna. Teoretski, sad bi trebala postati ozbiljna. Ako je suditi po dosadašnjem iskustvu vjerojatno neće. I dobro je da je tako. Jer Pivnica je, rekoh, nastala iz gušta, znatiželje i potrebe da se o pivu i ljudima oko piva pričaju priče. Dok god postoji taj gušt, imat će smisla i dalje pisati.
Hvala svima koji su kroz ovih 18 godina na bilo koji način bili dio Pivnice. Onima koji su pisali, fotografirali, prevodili, vozili, organizirali, kuhali, točili, zvali nas da probamo njihove prve uvarke, čitali tekstove, slali komentare, ispravljali nas kad pogriješimo i sjedili s nama za stolom negdje daleko od kuće jer smo došli probati neku novu šaržu.
Kad smo počinjali, nismo imali plan za 18 godina. Nemamo ga ni sada za sljedećih 18. Ali to je valjda i poanta ovakvih priča. Ideš dalje, piješ, pišeš, putuješ, upoznaješ ljude i usput se nadaš da radiš nešto što ima smisla barem malom krugu ljudi koji dijele istu strast.
Vidimo se i dalje negdje. Na portalu, na festivalu, u pivovari.
Ili za šankom. Tamo ionako počinje većina dobrih priča.
Kad ste već pročitali ovo, ne budi vam lijeno da bacite pogled i na ovo:
Pivnica.net slavi veliki 15. rođendan
Pivnica.net, portal Mate Pejića i Gorana Gazdeka o pivu i pivopijama, slavi 15. rođendan
