Ovih je dana okrugao rođendan, i to časni, sedamdeseti, proslavio jedan od najslavnijih likova u svijetu stripa - Lucky Luke, kod nas prije poznat kao Talični Tom. Usamljeni kauboj koji poteže brže od vlastite sjene prvi se put pojavio 7. prosinca 1946. godine i otada u preko osamdeset epizoda popio i lijepu količinu piva.
Već prvo pojavljivanje naslovnog junaka stripa koji parodira žanr vesterna, a nastao je u srcu Europe, u Belgiji, iz pera crtača Mauricea de Beverea, u strip magazinu Spirou Almanach 47 primljeno je odlično, a tijekom rada na stripu, autor je čak uzeo „amerikanizirani" pseudonim Morris, pod kojim je Taličnog crtao sve do smrti 2001. godine. Morris je svoga junaka kreirao onako prvoloptaški, s puno stereotipa, koji i danas vladaju o Divljem zapadu, pa je njegov kauboj obučen baš kao u klasičnim holivudskim vesternima, brzo poteže pištolj, puši cigarete koje sam mota i pije pivo (a ne libi se potegnuti i štogod drugo). Čak je posegnuo i za identičnim inicijalima junaka (Lucky Luke), kao što je to u svijetu komičnog stripa i animacije popularno još od 928. i pojave Disneyjeva Mickeyja Mousea (a takva je praksa nastavljena sve do danas, pa stripovi o superjunacima iz produkcije Marvel i DC vrve likovima s dvostrukim inicijalima. Preuzeli su to i prevoditelji, pa e kod nas do Domovinskog rata zvao Talični Tom, a sada nosi izvorno ime Lucky Luke. U samom početku, doduše, prevođen je kao Srećko Munja, ali to je ime brzo napušteno). No, Morris je prvi je temi pristupio na šaljiv način i to je očito bio pun pogodak. Još više je to došlo do izra6aja kada je 1955. godine scenarije počeo pisati genijalni francuski autor René Goscinny, koji potpisuje i urnebesno smiješne avanture Gala Asterixa, za crtača Alberta Uderza.
Računajući samo strip, dakle izvorni medij, a ne filmove, što cjelovečernje crtane i igrane, što televizijske serijale i video igrice, Lucky Luke je 83 puta otpjevušio pjesmu kojom završava svaka epizoda - I'm a poor lonesome cowboy and a long way from home. Prevden je na više od trideset jezika, objavljuje se u pedesetak zemalja svijeta, a do saa je tiskano vrtoglavih tristo milijuna primjeraka albuma ovog nevjerojatnog stripa. Stoga ne čudi da je na uradak takvog renomea i takvog utjecaja bilo svakojakih pritisaka, a najpoznatiji je slučaj s pušenjem. Naime, mnogim je čistuncima smetalo što Lucky Luke puši i nimalo ih nije zadovoljio Morrisov odgovor da j to sastavni dio profila njegova lika, te da nikome ne smeta što jedan čisto dječji lik iz crtanih filmova, Popeye, puši lulu. Morris je na kraju popustio i od 1988. Lucky Luke više ne puši (za to je čak dobio i priznanje Svjetske zdravstvene organizacije), a cigareta, koja mu je do tada uvijek bila u ustima, zamijenjena je travkom, odnosno slamkom. Čak su i starije naslovnice retuširane, i cigareta je uklonjena.
Za razliku od cigareta, pivo nikome nije smetalo, a popilo ga se podosta. Doduše, bilo je primjedaba što Talični „pola pije, pola Šarcu daje," odnosno što zajedno s njim iz krigle poteže i njegov vjerni konj Joly Jumper (opet dupli inicijali!), ali primjedbe kvazi boraca za prava životinja očito ne znaju da je pivo za konja potpuno neškodljivo i da je, dapače, dobro za zdravlje, pa se umornim konjima pivo dodaje u vodu, jer je oni onda radije piju. Tako se osigurava da konj svakako popije dovoljno tekućine i da ne dehidrira.
A Lucky Luke, on i dalje pijucka pivo, iako genijalni dvojac, koji je ovog usamljenog kauboja proslavio diljem svijeta, već dugo nije s nama. René Goscinny umro je još 1977., a Maurice de Bevere 2001. No, njihov rad nastavili su drugi scenaristi i crtači, pa će naš talični Lucky Luke još podosta puta u zadnjem kadru epizode odjahati u zalazak sunca i zapjevušiti: „Siroti sam usamljeni kauboj, daleko od doma svog..." Pa, nije ni čudo. Ne kaže li jedna pivska doskočica da onaj tko sedamdeset godina pije pivo, sigurno neće umrijeti mlad.