Ja često sam gospo pokloniti znao
najljepše snove ljetnih noći vama
i kad dvorac vaš bi progutala tama
da uz vas budem sve lijepo bih dao.
Sjedeći uz pivo, ja često sam znao
umjesto vaših usni čašu stapat`
i kad vrele zvijezde počele bi kapat`
da uz vas budem sve lijepo bih dao.
Kako je lijepo pijanica biti,
ne znati za boli što život ih pruža,
ne znati za ljubav od suza i pjene,
umjesto plakat` svu noć pivo piti,
ne poklonit` nikom sjećanje od ruža
i pijan ležeć zaklopiti zjene.
Petar Fehir rođen je 1955. Godine u Grbavcu kod Grubišnog Polja, danas, kako sam kaže, životari u Kraljevini Švedskoj, u gradu Lundu. Piše poeziju, prozu, dramske komade, „predloške, pisma i zapisnike," objavljuje na portalima Konture i Poezijaonline. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao je i vodio kazalište Kocka, te napisao niz predložaka za predstave toga amaterskog teatra, koji se u ono vrijeme mjerio s najvećim imenima kazališnog amaterizma u zemlji.
Objavio zbirke poezije Poezije (s I. Borćom), Sadržaj ekstrakta u osnovnoj sladovini (s Vladimirom Šelovićem), Između dva stakla, Čežnja za ratom, Jonsgård - ett mȍjloigt sätt, Hrana za ptice, autor je kratkog filma Živjeti od snova.
