Pijani sonet

Ja često sam gospo pokloniti znao

najljepše snove ljetnih noći vama

i kad dvorac vaš bi progutala tama

da uz vas budem sve lijepo bih dao.

Sjedeći uz pivo, ja često sam znao

umjesto vaših usni čašu stapat`

i kad vrele zvijezde počele bi kapat`

da uz vas budem sve lijepo bih dao.

Kako je lijepo pijanica biti,

ne znati za boli što život ih pruža,

ne znati za ljubav od suza i pjene,

umjesto plakat` svu noć pivo piti,

ne poklonit` nikom sjećanje od ruža

i pijan ležeć zaklopiti zjene.

Petar Fehir rođen je 1955. Godine u Grbavcu kod Grubišnog Polja, danas, kako sam kaže, životari u Kraljevini Švedskoj, u gradu Lundu. Piše poeziju, prozu, dramske komade, „predloške, pisma i zapisnike," objavljuje na portalima Konture i Poezijaonline. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao je i vodio kazalište Kocka, te napisao niz predložaka za predstave toga amaterskog teatra, koji se u ono vrijeme mjerio s najvećim imenima kazališnog amaterizma u zemlji.

Objavio zbirke poezije Poezije (s I. Borćom), Sadržaj ekstrakta u osnovnoj sladovini (s Vladimirom Šelovićem), Između dva stakla, Čežnja za ratom, Jonsgård - ett mȍjloigt sätt, Hrana za ptice, autor je kratkog filma Živjeti od snova.