Pijanci iz porodice sisavaca

Dobra večer, dragi gledatelji. Danas ćemo zajedno pogledati zanimljiv prilog iz života sisavaca, koji su se razvili u pijance. Stručno se zovu Homo alcoholicus i podvrsta su Homo sapiensa sapiensa, dakle suvremenog čovjeka inteligentnog inteligentnog, koji pridjevak je među nama, barem prema mom skromnom mišljenju, potpuno glup, ali to nije ono najbitnije.

Pijanci se od takozvanog čovjeka inteligentnog razlikuju prije svega po prekomjernoj konzumaciji tvari zvane alkohol, pri čemu su oni s najvećim učinkom potpuno ovisni o alkoholu; te nedostižne pregaoce pak zovemo kronični alkoholičari. Porazna većina njih živi posve nenapadno u majoritetnoj društvenoj zajednici, u kojoj više-manje nema prirodnih neprijatelja. Jedini mogući predatori za alkoholičara su policijske ophodnje, koje ih u određenim slučajevima mogu prepratiti u stanicu na zadržavanje, i sudac, koji ima moć da uhićenog jadnika pošalje na liječenje od alkohola, što je prijetnja i noćna mora svakog poštenog kronje. Kronične alkoholičare dijelimo na dvije vrste. Prva vrsta je alkoholičar čoporativni, koji, kao što mu sama riječ kaže, živi uglavnom u čoporu, koji se okuplja u ugostiteljskim objektima. Druga vrsta alkoholičara su solo drinkeri, koji većinom žive i piju sami kod kuće, i oni, ako se ne pridruže čoporu, umiru daleko prije, i tako za nas gube na zanimljivosti. Stoga ćemo se večeras baviti uglavnom prvom grupom, koja ima kudikamo veći potencijal nego solisti. Pođimo sada dakle u mokru četvrt, kako bismo mogli započeti s praćenjem sudbine jednog omanjeg čopora, iliti stada pijanaca.

A ovdje ih već vidimo. Zatekli smo ih baš u bučnoj ulici velegrada. Naš čopor se sastoji od četiriju odraslih muškaraca u dobi od oko trideset pet do šezdeset godina. Radi lakšeg razlikovanja dali smo im imena. Vođa čopora, najstariji, najmanji i najširi od njih je Honza, koji više uopće nema kose, ali zato njeguje bijelu bradu i brkove. Po godinama Honzi je najbliži pedesetogodišnjak Jindra, koji je istovremeno najviši i najmršaviji član čopora i drugi je po hijerarhiji. kosa mu je sijeda, duga i masna, lice je prekriveno strništem od nekoliko dana. U odnosu na malog zdepastog Honzu on je sušta suprotnost. Srednji po stasu i vijeku je treći član čopora četrdesetogodišnji Kája, koji nosi naočale i zulufe, smeđu kosu češlja „na Emana" a na tjemenu se već nazire otočić ćele. (Češljanje kose „na Emana" bilo je naročito popularno šezdesetih godina, kada su duga kosa i slobodan stil odijevanja bili način otpora režimu. „Na Emana" je bilo češljanje prema gore, najčešće više na jednu stranu, a kosa se mazala šećernom vodom ili pivom, da bi bolje držala. Uzor takvoj frizuri bio je Elvis Presley, op. prev.) Uz malo preuveličavanja, mogli bismo reći da ova tri lika lako možemo prepoznati već po njihovim pojavnim osobinama i pri tom nam je dovoljno posegnuti za bajkovitim terminima dugonja, trbonja i ćoronja. Međutim čopor ima i četvrtog i to najmlađeg člana, zbog kojeg se prethodno razmatranje komplicira, pa ćemo se radije držati imena. Milo dijete čopora po imenu Peťa praktično je jednako visok kao Kája, samo malo vitkiji. Njegova svijetla kosa još ne opada, a k tomu još njeguje brčiće i bradicu. Od pijanaca nije baš lako očekivati da se oblače po posljednjoj pariškoj modi. Kao što vidimo hlače su im uglavnom od iznošenog džinsa ili ofucanog samta, dok gornje dijelove trupa pokrivaju isprane majice raznih boja, odnosno onog što je od njih ostalo, a jednostavnu obuću mogli bismo opisati kao gotovo nove šangajke ili vremešne tenisice. Što se socijalnog statusa tiče, tu najbolje stoji Honza, koji je nedavno otišao u prijevremenu mirovinu, a osim toga već je nekoliko godina udovac. Jindra bere invalidsku penziju i triput je sretno razveden, dok je Kája za divno čudo još uvijek oženjen a za sada ima i posao. Za razliku, Peťa nema ni ženu, ni posao, a živi od naknade s burze i povremenih javnih radova.

Već se smrkava, što znači da čopor ima iza sebe ono najgore doba dana. Iz večeri u večer tako se Honza, Jindra, Kája i Peťa daju na put s nadom da će naći životvorni alkohol, koji čini glavni sastojak njihovih jelovnika. Napokon ulaze u jednu od bezbrojnih birtija. Dobrano zadimljen omanji lokal nakrcan je tako da gotovo puca po šavovima, ali na sreću jedan je stol slobodan. Tu se dakle naš čopor smješta, nadajući se da će ga gostioničar brzo poslužiti. U međuvremenu svi kao duhanski ovisnici pale cigarete. Za čas se na stolu nađe runda piva i malih ferneta koja je gotova za manje od četvrt sata. Cijeli se postupak odmah ponavlja. Nakon treće runde dolazi do blagog usporavanja intoksikacije, jer najstariji član čopora Honza naručuje hranu, koja nije u tekućem stanju. Već je, naime, shvatio, da njegovo preživljavanje osim o alkoholu ovisi i o jelu. Osim toga na taj način daje do znanja da je bolji od ostalih, jer zna upotrebljavati pribor. Gostioničar, koji u svojim pandžama može ponijeti i nekoliko kilograma, donosi Honzi dvadeset deka svinjske tlačenice s lukom i tri kriške kruha. Tlačenica je doduše zelena, ali to se ispod gomile luka ne vidi a Honzi to ionako ne bi smetalo. Mahnito se baca na jelo, nikad još nije žderao takvom silinom. Nije li to uspomena na dane gladi? Četvrt kilograma jela može pak kod ostalih izazvati zavist. Većina njih je naime strvožderci, a nijedan nije vegetarijanac. Svojevrsna iznimka je Jindra, kojega nitko nikad nije vidio da nešto jede. Alkoholičari njegova tipa ustvari jedu veoma malo, želudac im se postupno skuplja, dok se na njemu ne stvori rak, od kojeg pijanac umire. Nasuprot tome, alkoholičar tipa Honze jede i previše, uslijed čega se nameće široka lepeza bolesti, koje okončavaju njegov život, a najčešće se radi o srčanom infarktu ili moždanom udaru. Ciroza jetre i bubrežni kamen su razumljive osobine svih pijanaca bez razlike, ali uglavnom nisu neposredni uzrok smrti. Međutim, s obzirom na prijevremenu demenciju izazvanu alkoholom, pijanci nisu svjesni zdravstvenih rizika koje nosi njihov životni stil, ili im je to potpuno svejedno, tako da nema potrebe da se njima posebno bavimo. Vratimo se stoga Honzi, u kojem, kako vidimo, upravo nestaje ostatak večere, tako da dolazi vrijeme za slijedeću rundu alkohola.

Prošao je čitav sat i naš se čopor nalazio u ugodnom stanju opijenosti, kada je tu atmosferu iznenada narušio dolazak rasne ženke. Duge noge, koje nose još uvijek ubavo, ali lagano pretilo tijelo, obučene su u skoro nove mrežaste čarape crne boje, crvena mini suknja pokriva u biti samo stražnjicu i reproduktivne organe, iz izreza minijaturne bluze izviruje veći dio mliječnih tankova, dok lice nekadašnje ljepotice pod slojem šminke nosi tragove oporog života alkoholičarke. Može joj biti oko trideset-pet, do četrdeset godina. Dio našeg čopora sluti možebitnu korist, naročito onaj najmlađi Peťa. Angelika sjeda na barsku stolicu kod pipničara, a primijetili su je, ne samo Honzin čopor, nego i svekoliko ljudstvo u lokalu, sastavljeno od samih mužjaka. Cijelo stado je nemirno, narušen je njegov društveni poredak.

Trideset petogodišnji mužjak Peťa se premješta na barsku stolicu pored Angelike, unatoč protiv ljenju vođe čopora Honze i operativca Jindre. Zapodijeva s njom razgovor, galantno joj pripaljuje cigaretu i naručuje za nju i za sebe specijalitet kuće zvani Magično oko. Recept za taj čisto češki i već tradicionalni miješani drink je jednostavan: u točeno pivo se stavi štampl likera od peperminta i lagano protrese. U sredini krigle riđeg pića bljesne pramen zelene boje, koja se postupno stapa s riđom i piće uistinu dobiva tajnovitu, čak magičnu dimenziju.¹ Angelika, markiza alkoholičara s Peťom se kuca Magičnim okom i obećavajuće se smješka. Čini se da se cijela situacija za Peťu razvija vrlo izgledno. Ali za tili časak sve je potpuno drugačije. Na vratima se naime pojavljuje gotovo dvometarski mužjak velike mišićne mase i potpuno obrijane glave, obučen u kožnu jaknu zvanu bomber i kožne hlače, na nogama su mu kvalitetne robusne engleske cipele marke Doktor Martens. Mogao bi imati tako oko trideset godina. Taj uljez prilazi Angeliki, posjednički je hvata za špek na bedrima i pritišće svoje usne na njene. Angelika se ne brani, upravo suprotno. Očito je da se poznaju. Peťu je nova situacija neugodno iznenadila. Kao manji mužjak sada bi prema zakonu džungle trebao svoju stolicu prepustiti novo pridošlom jačem suparniku i bez riječi otići. Ali, to se nije desilo. Već podnapili Peťa nastoji nastaviti svoj razgovor s Angelikom, pri tom se obraća i Bomberu, a to je, kako se će ubrzo pokazati, velika greška.

Iz čista zdrava mira dolazi u tom visoko strukturiranom društvu do velikog incidenta. Danas izravno pred našim očima mladi i snažni mužjak po imenu Bomber napada manjeg, starijeg i pijanijeg mužjaka Peťu. Na Peťinu sreću sukob će trajati kratko, ali će za njega biti ponižavajući. Bomberova desnica se strelovito zabija u Peťinu facu, drugi udarac ljevicom, ruši Peťu na pod. Uopće nije uspio reagirati, krigla Magičnog oka mu izletjela iz ruke i razbila se tamo negdje kod zahoda. Munjeviti nemilosrdni jednostrani sraz završio je cipelarenjem u predjelu trbuha. Angelika je skočila Bomberu na leđa, rukama ga obuhvatila oko vrata, a povišenim plačnim glasom ga molila da Peťi poštedi život. Bomber je uslišio njezinu molbu. Prije toga je još glasno upozorio Peťu da se, citiramo „više nikad ne zajebava s njegovim komadom." Pobjednik dvoboja odmah nakon toga odlazi iz lokala sa svojom ženkom, dok se Peťa s naporom diže s poda.

Život u birtiji često je okrutan i nemilosrdan. Prilikom tučnjave došlo je nažalost do reduciranja Peťinog zubala, od dvadeset devet zubi, koliko je prije imao, ostalo je samo dvadeset i sedam. Dva zuba su se naime pod utjecajem Bomberovog napada iz Peťinih su se usta zaputila na samostalni put bez povratka i završila na podu lokala, a k tomu mu se još rasklimao gornji lijevi kutnjak. Slobodna je sada i Peťina stolica u kutu bara, ali na nju mu se više baš i ne vraća. Kaja i Jindra pomažu razdrmanom Peťi da se postavi na noge i ode do toaleta, isplahnuti i oprati usta. Gostioničar za to vrijeme mete razbijeno staklo i Peťine zube, jer je taj mužjak veliki čistunac. Trenutak zatim Peťa se vraća pokorno i pokunjeno za stol svog čopora. Vođa čopora Honza ga velikodušno prima nazad. Naručuje novu rundu piva i viskija za sve. Čopor tako srdačno slavi povratak izgubljenog sina. Honza čak otire suzu u lijevom oku. Već mu je doduše šezdeset godina, ali još uvijek je tankoćutan i ranjiv, naročito kad se radi o milom djetetu čopora Peťi s kojim ima maltene očinski odnos. Kája pita Peťu zbog čega je zapravo došlo do tučnjave, zapravo točnije, do napada na njega. Oštećeni odgovara da je predložio Bomberu da plati Angelikino Magično oko, kad je već ta ženka njegova. Nato cijeli čopor prasne u grohotan smijeh. Svima u čoporu je jasno kao jedan i jedan da će i tako i ovako račun za Angeliku i razbijenu kriglu platiti Peťa. Honza bodri Peťu tapšanjem po ramenu i nudi mu cigaretu iz svoje kutije.

Koji sat kasnije, oho-ho iza ponoći, naš se čopor seli iz gostionice u Non-stop. Tamo dolazi do neočekivanog susreta. Za jednim stolom naime sjedi napuštena i uplakana Angelika. Nakon što je Kája kod posluge na šanku ispitao teren i ustanovio da je Bomber još prije nekoliko sati otišao bijesan, čopor sjeda pored ženke. Ona unatoč nabreklom i mnogobojnom Peťinom licu prepoznaje svog neuspješnog udvarača iz prethodnog lokala, i opet mu dopušta da joj naruči Magično oko a zapodijeva razgovor ne samo s njim, nego s cijelim čoporom. Uvjerava ih kako ju je Bomber napustio ubrzo nakon današnjeg incidenta i kako je rekao da je više ne želi vidjeti. Nakon još nekoliko piva i kratkih pića Angelika i Peťa se premještaju u manju, udaljenu i praznu prostoriju sa stolom za biljar. Tu ženka liježe na zelenu biljarsku čoju, razmiče i visoko podiže svoje donje ekstremitete, kako bi se mužjak mogao s njom pariti, što će upravo i uslijediti. Nakon toga čina Angelika usni snom pravednika, točnije rečeno pada u alkoholnu komu. Po završetku kopulacije namireni Peťa vraća se svome čoporu, dok njegovo mjesto u krilu Angelike zauzima Kája, a pri tom je nije ni probudio iz sna. To je veoma obziran mužjak. Kasnije je došao red i na Jindru. Po vlastitim riječima bio bi za spolni odnos kadar i najstariji Honza, ali partnerica u nesvijesti ga baš ne uzbuđuje. Nitko od mlađih članova čopora ne želi mu proturječiti, svi samo potvrdno kimaju glavom. Vani počinje svanjivati. Kroz zamazana okna Non-stopa probijaju se prve zrake sunca. Honza, Jindra, Kája i Peťa međusobno se pogledavaju i tišini i sa spoznajom koja ih tjera na blaženi smiješak. Pošlo im je za rukom preživjeti još jedan čupavi dan i čupavu noć u birtiji, pošlo im je za rukom dočekati novi dan. A to nije malo!

Ali tu naš današnji izlet u svijet pijanaca i birtija pomalo završava. Ali, i nakon svih tih nevolja Honzinog čopora tijekom ove noći moramo postaviti krucijalno pitanje a ono glasi: je li bolje biti takozvani čovjek inteligentni ili ipak puki pijanac? Suvremena medicinska znanost i sudska patologija zajedno su došli do slijedećeg zaključka: „Zastoj kardio-encefalne funkcije jedinke nije ni u kakvoj korelaciji s ekstremnim stanjima količine unosa tekućine kod te individue." Što u prijevodu na razgovorni jezični stil u biti glasi ovako: „Tko pije, umre. Tko ne pije, također umre."

Prenosimo s portala Pividky.cz uz suglasnost autora

Preveo Mato Pejić

¹Potpun recept za mješavinu Magično oko potražite ovdje.

Ovu priču, kao i neke druge koje smo ranije preveli, poput Kultura piva na Balkanu, Bugarska avantura, Tko je ubio češko pivo i Plastika, pa što, kao i mnoge druge, za sada dostupne samo u češkom originalu, potražite na stranici Pividky.cz. Taj otkačeni češki portal odlikuje se visokim literarnim stilom i beskompromisnim zalaganjem za pravo, pošteno, tradicionalno češko pivo, što se jasno vidi i iz primjera koje smo odabrali za prijevod. Inače, ime portala Pividky kovanica je od riječi „povidky" (priče) i „pivo" (pivo), a kod nas bi slična tvorba mogla nastati od pripovijetki i piva i glasiti, štajaznam - pivovijetke.

Viki Shock (pravim imenom Viktor Pípal), pjesnik i prozaik, rodio se 8. travnja 1975. u Pragu. Završio je srednju tehničko-strojarsku školu, te radio kao mehaničar, sanitarac, knjižničar i portir. Od 1998. do 2004. bio je zaposlen kao asistent producenta na Češkoj televiziji, danas radi kao korektor. Osim pisanjem bavi se i likovnim izrazom, naročito fotografijom i kolažima. Živi u Pragu.