Za "Fince i ostale Šveđane" kako ih u jednoj poemi opisa moj drug Vladimir Majakovski kaže se da su u mnogo čemu posebni. No, u jednom smo svakako veoma slični. U razlogu za pivoljublje.
Pilo se, kažu, i više kroz povijest. Posebno na dvoru i u vojarnama. Poznato je da su oko godine 1 500-te službenici i vojnici u kraljevskoj službi pili oko četiri litre piva dnevno. Pivo je u to vrijeme bila najveća stavka u godišnjem proračunu. Bilo je najjeftinije i time najdostupnije, a uvozilo se iz pruskih gradova južno od Baltičkog mora. Ponekad čak i iz dalekog grada piva Einbecka. I oko Visbyja, na otoku Gotlandu, najčešće se uzgajao hmelj.
No sva ta domaća proizvodnja jedva da je bila dovoljna da u zimskim mjesecima podmiri potrebe sedamdesetak zaposlenih dvorana.
I tako do današnjih dana.
Što je to u Viking divu što ga vodi prema pivu?
I da mu kao i kod nas tepa pivce, pivkan. I da je prva asocijacija za toplijih ljetnih dana. I da ga se uvijek smješta u komforniji položaj nego, recimo, odijelo ili šešir. Za razliku od ovih stvari koje dobro stoje pivo nam uvijek dobro legne. Ili bar sjedne.
Bilo bi valjda i svjetsko čudo da nije toliko normalno.
Čitam neki dan u nekim novinama o četiri dobra razloga da se popije pivo.
Kao pivo sadržava beta glukane, topiva vlakna koja su dobra za zdravlje srca. Tamnija piva sadržavaju i više tih vlakana.
Kao kad se pije u malim količinama, pivo smanjuje rizik od nastajanja krvnih ugrušaka jer snižava količinu lošeg (LDL) kolesterola i povećava razinu dobrog (HDL) kolesterola.
Kao dobar je izvor B-vitamina poput B6, B12 i folata.
I kao oni koji piju pivo u umjerenim količinama su manje podložni stvaranju bubrežnih kamenaca jer je pivo, uz ostalo, i diuretik. Osim toga sastojci u pivu usporavaju lučenje kalcija iz kostiju koje je povezano sa stvaranjem kamenca.
Ne nalazim ni jedan razlog da sumnjam u to znanstveno zapažanje.
Pa ipak sam siguran da Šveđani, kao u ostalom i mi, piju pivo iz sasvim jednog petog razloga.