Peta rijeka sve moćnija
Karlovačka peta rijeka, ona pivska, na tradicionalnim Danima piva, teče sve veća i sve moćnija. U godini kada se navršava tri desetljeća od prvog izdanja najstarije pivske fešte, ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji, Dani piva uveli su niz novina, koje ih sigurnim korakom vode u još bolje sutra.
Ovogodišnji Dani piva dvadeset i osmi su po redu, no manifestacija je ušla u trideset i prvu godinu postojanja. Prvi put naime, peta je rijeka potekla 5. rujna 1984. godine, a kao neviđena senzacija i dan-danas se prepričava mlaz piva iz gradske fontane u središtu karlovačke zvijezde, gdje se fešta održavala. „Kao učenika srednje šumarske škole privukla me gungula oko piva koje je teklo iz zdenca, no nisam znao o čemu se radi i da prisustvujem povijesnom događaju," prisjeća se tih dana moj prijatelj Staniša. Od tada, kada su svoje pjenušave napitke točile pivovare iz svih republika bivše Jugoslavije, pa do danas, kada se u sportsko-rekreacijskom kompleksu na obali Korane toči nekoliko vrsta Karlovačkog te nudi desetak flaširanih brendova iz portfolija pivovara iz velike obitelji Heinekena u koju spada i naš pivovarski div, dešavalo se puno toga, organizatori su se mijenjali i lutali, bilo je kriza, pa i izostanaka fešte, ali danas svi mogu biti mirni - Dani piva idu uzlaznom putanjom na radost sve brojnijih ljubitelja zlatnog soka, koji tamo hrle. Službeni podaci vlasnika koncesije tvrtke Fest kažu čak 200 tisuća njih.
Formula koja se koristi već godinama, a primjenjuje je i većina drugih pivskih festivala, vrlo je jednostavna i učinkovita, a glasi: zvijezde estrade (što zvučnija imena, to bolje!) + pivo = uspjeh. To svakako dovodi puno ljudi na obalu Korane, ali pokazalo se da to nije dovoljno. Bogata gastronomska ponuda, predstavljanje regionalnih kuhinja, golemi luna park, štandovi s ponudom svakojakih drangulija, sve je to dobrodošlo, ali još uvijek to nije to. Naravno, nešto je valjalo učiniti i s pivom, ta ono bi trebalo biti glavni junak te priče, ali kako je to festival Karlovačkog piva, onda manevarski prostor nije veliki. Lijep pomak učinjen je uvođenjem ponude piva iz pivovara regije, koje posluju u sklopu giganta Heinekena, a još jedan uvođenjem specijalnog festivalskog piva,koje se kuha i toči samo za Dane piva i nema ga u redovnoj ponudi...
Ove godine pivo se popelo za još jednu stepenicu, zapravo, radije bih rekao da se - spustilo. Spustilo se na onu legendarnu sedmu stepenicu podruma iz filma Selo moje malo, u kojem je genijalni scenarist Zdeněk Svěrák tako uvjerljivo plasirao štosnu doskočicu, da danas golema većina Čeha, a i ne samo Čeha, stvarno misli da je sedma stepenica najbolje mjesto za čuvanje piva...U drugom tjednu manifestacije svakodnevno su održavane edukativne pivske degustacije, ponuđeno je petnaest stranih piva, od kojih desetak nije dostupno u redovitoj prodaji, na posebnom štandu su prodavani pivski suveniri, a uz standardno Karlovačko pivo točilo se i već spomenuto festivalsko, ali na dva mjesta i nepasterizirano Karlovačko iz 500-litarskih tankova. Ali, ni to nije sve. Karlovačko Royal novo je pivo, predstavljeno upravo na ovoj fešti, koje se diči pridržavanjem normi njemačkog zakona o čistoći piva, korištenjem aromatičnih vrsta hmelja i nešto većim udjelom alkohola od 5,4 posto. Priređena je promocija i piva Kidam, nazvanog „ambasadorsko" jer su ga skuhali radnici pivovare, koji su privatno pivski entuzijasti, takorekuć ambasadori, a pivo ima interni karakter i neće ga biti u prodaji.
Ali, za njega se već zna, i postoji živo zanimanje za degustaciju. Htjeli smo ga kušati i mi s portala Pivnica.net, ali put Karlovca nismo mogli u četvrtak, kada je bilo predstavljanje za medije, nego dan kasnije, a tada ne samo da nije bilo promocije, nego nije bilo ni pivovarskih pi-arovaca, da nam omoguće da potegnemo koji gutljaj. Ekipa je naime bila u Zagrebu na poslovnim razgovorima, ali nam je novopečena gospođa Helena obećala poslati par boca, pa za taj užitak ipak nećemo biti uskraćeni.
Zato smo probali neke druge stvari. Šta neke - mnoge! Goranu se svidjelo festivalsko, meni nepasterizirano, a obojica bismo dali ruku u vatru za - Warku! Ta je pak dostupna pod šatorom nazvanim Svijet piva. Tu se nude marke iz portfolija Heinekena, akvizicije svjetskog diva iz Slovačke, Češke, Poljske, Austrije, Nizozemske, Engleske, Srbije, Makedonije. Birajući što ćemo kušati, prvo smo eliminirali sve ono što smo već pili, pa je u konkurenciji ostalo samo par imena. Izbor je pao na Žywiec porter, ali to pivo, koje na specijaliziranim portalima dobiva vrhunske ocjene taj dan nije bilo dostupno. Očito, i drugi su prepoznali njegovu kvalitetu, pa su razgrabili pripremljenu zalihu, a nova nije stigla. Nije bilo ni Kaisera i čini mi se još nečega, ali to nas nije ni zanimalo, pa je knjiga spala na jedno slovo - na poljsku Warku strong, koja je dostojno zamijenila svoga izostalog sunarodnjaka.
No, ono što nas je pod šatorom Svijet piva naročito ugodno iznenadilo bilo je golemo zanimanje za nove vrste piva, jer se pred blagajnom stalno moralo čekati u redu. I upućenost pivopija, jer su uglavnom točno znali što žele, ili htjeli kušati nešto novo. I znatiželja. Tu su se naime raspitivali o ambasadorskom Kidam pivu. Da, možda i najvažnije - živa zainteresiranost za ono što rade triju cura koje smo tamo zatekli, Tihane, Alenke i Antonije. S obzirom na to da se čitam život gombam s konobarima i inim ugostiteljskim trudbenicima koji o pivu ne samo da ništa ne znaju, nego i ne žele naučiti, oduševljeno sam primijetio kako su tri mlade djevojke s pivom „na ti" a žele znati još. Kad je čula da smo s portala Pivnica.net, Antonija, koja radi na blagajni, obasula nas je pitanjima o gornjem i donjem vrenju i kvascima koji se koriste u fermentaciji piva, što je, kako se kasnije ispostavilo, povezano i s njenim životnim opredjeljenjem, budući da studira vinarstvo. Njena znatiželja daleko je pak nadmašila očekivanu studentsku razinu, pa smo čavrljali i o sladu i o hmelju, bojama, aromama, produkciji, potrošnji...
-A zašto neki ne daju da im pivo izlijem u čašu, nego ga piju izravno iz boce, pitala je između ostalog.
-E, to ti je zato, što gledaju previše američkih filmova, pa misle da je to fora, uzvratio sam, objašnjavajući da pivo u boci sadrži ugljični dioksid, koji se lijevanjem u kriglu ili čašu oslobađa, odnosno, onaj tko pije direktno iz flaše, proguta i ugljični dioksid, što izaziva nadutost i podrigivanje...
Ni posjetom ovom šatoru još nismo iscrpili sve sadržaje Dana piva. A pri tom uopće ne mislim na glazbeni program na trima pozornicama - lakonotnoj, rokeskoj i klapsko-tamburaškoj. Premda je i tu bilo hvalevrijednih stvari. Na središnjoj bini prašila su najzvučnija imena estrade, od Maje Šuput do Jelene Rozge (sve preko Thompsona i Massima, na primjer), na električarskoj sijaset lokalnih bendova, a u etno šatoru goste su zabavljala kulturno umjetnička društva. Nego mislim, recimo, na štand sa službenim suvenirima, a oni su se prodavali po prijateljskim cijenama i u humanitarne svrhe - za pomoć karlovačkim predjelima postradalima u poplavama. Među tim suvenirima bila je i bilježnica za vlastite recepte, koje domaćica može dopisivati uz one koji su u bilježnici otisnuti, onima iz kolekcije Božene Regvart Muić, Karlovčanke, koja već četiri desetljeća vrijedno skuplja recepte.
-Najbolje idu čaše i krigle sa znakom Karlovačke pivovare i majice Dana piva, otkrio nam je Domagoj, kojeg smo zatekli na štandu, dodajući da domaći kupuju vrlo malo, a za suvenirima uglavnom posežu gosti izvan grada.
Mislim i na dan otvorenih vrata Karlovačke pivovare, koji je također već standardan sadržaj pivske fešte u gradu na četiri rijeke, na festivalske linije javnog prijevoza, kojima organizator gostima omogućava da se na Danima piva slobodno opuste uz koju čašu više i bezbrižno se vrate kući, mislim i na projekt Ja sam 18+ koji zagovara odgovornu konzumaciju piva, a na kraju i na jedan novi projekt, proveden s tvrtkom čistoća i sračunat na zaštitu okoliša - eko patrola dežurala je kod posebnog kontejnera u koji su posjetitelji mogli donositi plastične čaše, i za deset čaša dobiti besplatno pivo.
Sve to rezultiralo je veselom vrevom koja je vladala na obali Korane, a po razdraganim licima mogli smo zaključiti da su na Danima piva svi zadovoljni... Ili ipak nisu? -Prvi put sam ovdje, a vjerojatno i zadnji, požalio nam se Josip iz Virovitice, koji vodi štand s kokicama. -Za mjesto sam platio šest i pol tisuća kuna, što znači da bih dnevno morao imati promet od tisuću kuna da budem na nuli, a ja napravim 500, 600 kuna. Čista pušiona, dodaje i objašnjava da je svjestan kako je on zapravo žrtva okolnosti, jer ljudi koji dođu ovdje piti pivo, trebaju jaču podlogu, pa „uzimaju nešto konkretno". Nitko neće kokice.
Onako kako je to zamišljeno, trebalo bi međutim biti prostora i za takve sadržaje, jer tu je i veliki luna park sa svakojakim čudima, a na ovakve festivale, bez obzira na to što je u glavnoj ulozi pivo, dolaze svi - prvenstveno čitave obitelji, dakle roditelji s djecom. Međutim, to još ne funkcionira onako kao u Münchenu, na Oktoberfestu, koji je 1984. godine Karlovčanima i bio uzor za osmišljavanje dana piva. Tamo u 11 sati prijepodne, kada se otvaraju radnje, sve vrvi kao divovski mravinjak a vreva ne prestaje do ponoći...
Na to ćemo svi mi, skupa s domaćinima i Josipom morati još pričekati. Barem dok malo ne jenja posvemašnja ekonomska kriza, koja miješa karte u našoj životnoj partiji. Dok se ne promijeni status Alenke iz šatora Svijet piva, koja nam je na pitanje što radi inače, kad nisu Dani piva, odgovorila: -Kradem bogu dane i živim na muževoj grbači.
Snimili Mato Pejić i Goran Gazdek
