Iza mene je hodočašće u München i Bamberg. Još jedno u dugom nizu. Bamberška spektakularna pivska raznovrsnost i minhenska spektakularna kvaliteta jedne vrste piva nepresušan su izvor užitaka u dvama pivskim svjetovima i jamstvo dobrog provoda, koliko god dugo da im se vraćate. Pa čak i kad u jednoj godini idete dvaput.
„Samo da znate, da ste pomogli jednom piscu,“ nasmiješio se čovjek u invalidskim kolicima, još jednom nam zahvalio i na izlazu još animirao najbližeg pivopiju da njegovu sinu pomogne s kolicima koja je trebalo prenijeti preko visoka praga pivnice. Koji časak ranije sjedili smo zajedno oko stola u hodniku znamenite bamberške pivnice Aecht Schlenkerla Rauchbier, uz koji se protezao poduži red za pivo koje se prodaje na šalteru za one koji nemaju tu sreću da sjednu u neku od mnogih pivničkih dvorana. Prerazmjestili smo se da bi gospodin mogao prići stolu sa svojim kolicima, a između dugačkih gutljaja iz čaše, koju mu je ustima prinosio asistent, za kojeg smo pretpostavili da mu je sin, objasnio nam je da piše knjigu o profesoru ovdašnjeg sveučilišta, po kojem je Bamberg inače nadaleko poznat, i koji „na ovom mjestu uz pivo razmišlja o studentu kojega je učio svirati orgulje, te odlazi dekanu akademije i pita ga je li to u redu da podučava jednog Židova.“ Tako i on sada dolazi ovamo da upije atmosferu pivnice o kojoj piše. Neštedimice hvali čuveno dimljeno pivo i odaje utisak čovjeka koji je pronašao što je tražio.
Pisac, njegov sin i gospođa, između sebe su razgovarali jezikom tako neobičnim da smo ga proglasili za portugalski. Toga finog gospodina sasvim sigurno nikad više nećemo vidjeti, niti ćemo pročitati njegovu knjigu, ali ga nećemo ni zaboraviti jer je bio tako nestvarno ugodan. A to je samo jedna od bezbrojnih priča o koje ćete se očešati na ovom svjetskom mjestu u Dominikaner Straße 6, koje svoje tamno dimljeno pivo ovdje toči još od 1405. godine. Da, više od šest stoljeća. I eto vam prvog, a ujedno i dovoljno dobrog razloga zašto uz Oktoberfest kombinirati i posjet Bambergu. A ima ih još nebrojeno. Ako vam se učini, na primjer, da je tradiciju ovog pivskog relikta nemoguće nadmašiti, griješite. Samo pet stotina metara dalje, ravno preko mosta koji vodi kroz staru vijećnicu na lijevom rukavcu rijeke Regnitz, u Dugoj ulici 46 nalazi se pivnica Zum Sternla, utemeljena još 1380. godine. Što drugo i očekivati od grada koji se prvi put spominje 902. godine, u kojem od 11. stoljeća stoluje biskup, u 12. se gradi monumentalna opatija Michelsberg na jednom od sedam gradskih brežuljaka, a od prve godine 13. stoljeća počinje gradnja spektakularne katedrale svetog Petra i Juraja… i u kojem postoji deset pivovara, uglavnom višestoljetne tradicije.
Najstarija minhenska pivnica, Hundskugel „čak“ je 60 godina mlađa od najstarije bamberške, potječe iz 1440. godine, a žeđ je u njoj tažio i inspiraciju tražio i jedan Heinrich Heine. U Bambergu, opet, s neskrivenim ponosom ističu da je u kući tamo na onom uglu, nećete promašiti tablu koja o tome obavještava, 1807. i slijedeće živio George Friedrich Hegel i da je baš tu završio svoje prvo kapitalno djelo Fenomenologija duha. I u jednom i u drugom gradu u šetnji ulicama zapravo vozite slalom između dokaza slavne prošlosti, između najstarijih njemačkih apoteka i najvećih svjetskih pivnica, najvažnijeg ovog, i najljepšeg onog… A uglavnom i jedan i drugi grad, jedan megalopolis s milijun i pol stanovnika na jugu Bavarske, drugi također nemali urbani biser na njezinu sjeveru, u Gornjoj Franačkoj, koji broji 75 tisuća duša, a s najbližom okolicom oko stotinu, imaju sjajan pivski pedigre.
U Bamberg se ide zbog pivske raznolikosti, a u München zbog pjenušave istovrsnosti, a i jedno i drugo na prepad će osvojiti pivskog fajnšmekera. „Bamberške rijeke – Regnitz i njezina dva rukavca, te kanal Majna-Dunav, osim što su pokretale mnoge mlinove i elektrane, dovele su u gradu brodove, pokrenule industriju i privukle masu ljudi, naročito trgovaca, a to pregolemo mnoštvo bilo je žedno,“ objašnjava naš turistički vodič Markus nicanje tamošnjih pivovara, koje su kroz pola milenija neizbrisivo obilježile ovaj grad. „Nekad ih je u gradu bilo i 65, danas ih je deset, u neposrednoj blizini još 70, a u Franačkoj tri stotine.“
Čudo je taj Bamberg. Valjda zato bilježi milijun noćenja godišnje i još triput toliko jednodnevnih posjeta. Valjda zato u ovaj „obični ponedjeljak imamo šest poslijepodnevnih grupa za razgledanje grada, nakon što ih je prijepodne bilo isto toliko,“ reći će naš simpatični vodič, šeretski dodajući da je uz pivo, vodu i povijesne znamenitosti, dobar razlog za to i deset tisuća studenata, što znači polovicu toga broja lijepih djevojaka.
Osim pivovara i pivnica Bamberg ima još i pivovarski muzej, tvornicu opreme za pivarstvo i dvije sladare. Jednu od njih, onu glasovitu u kojoj se snabdijevaju i hrvatske craft pivovare, Weyermann, posjetili smo s dobrim razlogom – u dijelu svog ogromnog pogona, koji je čitavu gradsku četvrt zamirisao sušenim i prženim ječmom, uz vođena turistička razgledanja, pivske seminare i pivarske edukacije u Centru za goste imaju Craft Beer Fan Shop, gdje možete kupiti sve što vam vaše golemo pivopijsko srce poželi – od suvenira svih vrsta, uključujući majice i čaše, pa do 18 različitih piva iz svoje craft linije i nekoliko stotina specijala iz mini pivovara Bavarske, Njemačke, Europe, i šire.
Da se razumijemo, u Münchenu također postoje mnoge pivovare, živahna je i craft scena, a jedan od pulena, Munich Brew Mafia, kolaborirao je s našom Varionicom, što je rezultiralo slatkim životom tojest lijepim primjerkom urbock piva. Međutim, u glavni grad Bavarske ne ide se radi pjenušavog šarenila, radi raskošne ponude zlatnog soka, radi bogatstva pivskih stilova i tipova. Tamo se ide radi njemačkog lagera, naročito radi märzen piva, odnosno piva koje se danas zove po festivalu koji je njegov dobar glas pronio diljem pivopijskog svijeta, Oktoberfestbier. Na pivskoj fešti svih pivskih fešta toči ga svih šest pivovara, koje imaju pravo pojiti žedan puk što tamo hrli – Augustiner, Hacker Pschorr, Hofbraäuhaus, Löwenbräu, Paulaner i Spaten, i to na festivalski prostor Theresienwiese privuče svake godine barem šest milijuna ljudi iz grada, iz Bavarske, iz Njemačke, iz Europske unije, iz ostatka Europe, iz svijeta, i šire. Pratite li ovu stranicu, onda znate da vaš autor ne propušta Oktoberfest već gotovo tri desetljeća, a ove godine sam, stjecajem okolnosti opisanim u reportaži Bella, prost! bio tamo dva puta – nakon jednodnevnog posjeta na dan otvaranja, skočio sam na tri dana na kraju prvog poluvremena. I posvjedočio nevjerojatnim podacima, koje je upravo objavio organizator – Grad München. U prvom tjednu Oktoberfest je posjetilo 3,3 milijuna ljudi, što je za deset posto više nego u isti vrijeme prošle godine. Oidn Wiesn, Nostalgični Oktoberfest, priredba, koja feštu prati od 2010. godine, kada je priređena uz veliki jubilej – 200. godina od prvog Oktoberfesta, posjetilo je 240 tisuća pivopija, a to je čak za četvrtinu više nego lani, kada ih je bilo 190 tisuća.
Osjetili smo to i na vlastitoj koži. Vikendi su i inače na Oktoberfestu najopterećeniji termini, a još kad je lijepo vrijeme, kao što je bilo na kraju prve polovice dvotjednog festivala, gužva je takva da je odlazak na Wiesn čisti mazohizam, jer ne samo da nema šanse ući u neki od četrnaest ogromnih šatora s pet do deset tisuća sjedećih mjesta, nego se i prostranim ulicama između pivnica i zabavnih radnji možete kretati samo maticom bučne uzburkane rijeke pivopija. Potpuno je jednako u Bambergu. Možda i gore – tamo smo bili početkom tjedna, u radne dane i po lošem vremenu, uz niske temperature i slabu kišu, a ipak smo na jedvite jade i uz mnogo hodanja tu i tamo pronašli mjesto u nekoj od povijesnih pivnica. Valjda su od onih milijun turista, sva tri milijuna došla baš tada kada i mi.
A u ovom paralel slalomu i u prijestolnici smo sreli iznimno zanimljivu osobu i blagoglagoljiva sugovornika. Kad smo shvatili da ne samo da na Oktoberfest ne možemo pronaći slobodno mjesto, nego da ćemo prije pasti s nogu, nego li sjesti u neku od brojnih tradicionalnih pivnica, pomirili smo se da ćemo tih par večernjih piva morati popiti na periferiji, a izbor je pao na lijepu Hacker Pschorr pivnicu Hinterbrühl s prostornim Biergartenom uz golf igralište, rijeku i park šumu, nedaleko auto kampa u kojem odsjedamo. Konobar, kojeg ćemo za potrebe ove priče zvati Honza, obratio nam se na tečnom češkom, jer je na stolu vidio češke cigarete, i onda je uz pivo potekao i razgovor. Iz Čeških je Budějovica, a prekinuo je gimnazijsko školovanje da bi učio život i njemački jezik. A našoj nacionalnoj slici, koja se sastojala od hrvatskih Čeha, čeških Hrvata i Rusa, te mene koji sam odande odakle mi je žena, dodao je podatak o svojoj prijateljici Tajlanđanki, koja je u njegovu srcu zamijenila Vijetnamku. Naravno, u golemom kolektivu velike pivnice ima i Hrvata, pa Honza zna dosta i o našoj prelijepoj zemlji, a na našem predivnom jeziku već zna reći pička materina.
Još fotografija u galeriji na našoj facebook stranici
