Pamtim to kao da je bilo danas
Pamtim to kao da je bilo danas
Kada je babo Atif otiš'o od nas
U ruci mu piva, za reverom značka
FK Sarajeva
Kaz'o je da mu je dosta žene i djece i kuće
I da ga naka nostalgija vuče
I da će se vratit' kad mu bude ćeif
Mi smo djeca čučali ispod jorgana
Komšiluk vik'o Fatma bona pusti hajvana
Vratit će se on samo da propije sve
Al' prođe od tad' trinaest bajrama
A babo Atif se ne vrati k nama
Kažu da ga je kod Hadžića satr'o voz
A ja sam uletio u Faćinu raju
Šverco kafu bunario po tramvaju
Prodav'o farmerke
Mislio sam da za to imam nekog šlifa
I zaboravio riječi rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan
Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku
Hajd' reko...
I fakat, kad murija ufati Omera
I ovaj propjeva poslije dva šamara
I reče o raji sve što zna
Zaboravio je bio sve zajedničke akcije
Zaboravio je bio sve zajedničke derneke
Zaboravio je bio kako sam njega
I onog malog Dragu
Dva put' spasio od belaja
I sada u miru istražnog zatvora
Razmišljam o riječima rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan
Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku.
Zabranjeno pušenje je grupa koju slobodno možemo nazvati legendarnom. Osnovana je 1980. godine i brzo postala perjanicom bosansko-hercegovačkog pokreta nazvanog Novi primitivizam, što je bio tamošnji pandan novom valu, koji se valjao ostatkom države, posebno Hrvatskom i Srbijom. Zabranjeno pušenje proisteklo je iz radijske i televizijske emisije Top lista nadrealista i u početku su se kratko vrijeme zvali Pseudobluz bend. Furali su se na imidž sarajevske čaršije, navijali za Želju i uopće bili prava raja. Premda im je kritika spočitavala instrumentalističku inferiornost, publici to ni najmanje nije smetalo, pa ih promiče u velike zvijezde. Godine 1984. imaju veliku jugoslavensku turneju, a uoči tadašnjeg Dana republike u Rijeci se desio famozni incident „maršal" kada je Nele Karajlić rekao „Crk'o maršal, mislim na pojačalo". Za taj inače odličan štos - koji su još ranije iskoristili i Idoli - nadležni organi nisu imali razumijevanja, pa Nele, Sejo Sexon i ekipa završavaju na informativnom razgovoru, a nakon toga im organizatori masovno otkazuju koncerte, mediji im zatvaraju vrata, a političari pozivaju na bojkot grupe.
Ipak sve, baš sve pjesme s prvog albuma Das ist Walter, izdanog te iste godine, svih jedanaest, postaju veliki hitovi, posebno naravno Zenica blues, Selena, vrati se Selena, Kino 1. maj, Abid, Šeki is od the road again... Na albumu je i sjetna minijatura Pamtim to kao da je bilo danas Seje Sexona, koji uostalom potpisuje gotovo sve tekstove grupe. Na sljedećem albumu pojavila se pjesma Nedjelja kad je otiš'o Hase, o posljednjoj utakmici Asima Ferhatovića Haseta, koja metaforično opisuje Titovu smrt. Među najjače socijalno-političke songove, koji su ujedno golicale represivni državni aparat, spada Dan Republike, s podnaslovom „naš prijedlog za pjesmu Evrovizije" ali i stihom „svi čekaju pasoš da pobjegnu van," zbog kojeg Pušenje ima nemale probleme.
Kada se početkom rata raspala Jugoslavija, raspalo se i Zabranjeno pušenje. Nele Karajlić odlazi u Beograd i osniva istoimeni bend, dok Davor Sučić, alias Sejo Sexon s većinom članova originalne postave Pušenja obnavlja emisiju Top lista nadrealista, a potom u Zagrebu ponovo pokreće Zabranjeno pušenje, koji niže turneje i albume s kojima postiže velike uspjehe. Nakon spora oko imena, jer su jedno vrijeme postojala u Zagrebu i Beogradu dva benda istog imena, Nele Karajlić, koji već naveliko surađuje s Emirom Kusturicom mijenja ime svoga benda u No smoking orchestra.
