Pa onda neš pil
Negda sam visoko letel,
zdavnja sem bez kril!
I noge su mi strli!
I onda neš pil!
Kak je, tak je, nem lagal!
I v partiji sem bil!
Još k tomu dva put!
I onda neš pil!
Bilo je dobre kaplice,
Al najviše sem se pelina vžil!
Dost toga sem i popušil!
I onda neš pil!
Sem štel ja njega,
al je on mene zbil!
S količkom za planjke!
O onda neš pil!
Vun s te kože nemreš,
a kam bi se i skril!
Iebem ti i politiku!
I onda neš pil!
Sem negda tak lepo senjal,
kak letim sem snil!
A snočka kače i svoj sprevod
I onda neš pil!
Samog sebe znotra žderem
a dobil sem šest kil!
Viš ve kak z litre kila zide!
I onda neš pil!
Sam Bog zna
kuliko sem toga vuse zlil,
a doktor mi neda piti!
I onda neš pil!
Koli glave se španceraju,
kak kolo od vil,
lepi beli mišeki!
I onda neš pil!
Pripovedaju da stalno pijem,
od snočka sem ni ništ spil
a duša mi navek žedna!
I onda neš pil!
Vražju mater neš pil!
Pajo Kanižaj rodio se u podravskom selu Đelekovcu kod Koprivnice1939.godine. Nakon gimnazije u Koprivnici, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje i danas živi. Prve tekstove napisao je na mjestu gdje je danas Podravkina Atačeva žlica, a objavljeni su u gimnazijskom Osvitu i Glasu Podravine. Bio je urednik satirično-humorističnih listova Paradoks i Žalac, uređivao je humor u Studentskom listu, Vjesnikovom izboru i Večernjem listu, a na Hrvatskoj televiziji, odnosno tadašnjoj Televiziji Zagreb, uređivao je umjetnički program, zabavne emisije, humorističke i serije za djecu. Dobitnik je mnogih domaćih nagrada za humorističko-satiričko stvaralaštvo, te prve nagrade na Internacionalnom festivalu humora u Italiji. Na Prvoj smotri poslijeratne kajkavske lirike Samobor 71 nagrađen je Zlatnom lirom. Knjige za odrasle: Na golom otoku, 1967. (satiričke priče i aforizmi), Jedi bližnjega svoga, 1970. (aforizmi), Kralju Tomislavu, 1971. (kajkavske pjesme), Naprijed u rikverc, 1988. (aforizmi). Knjige za djecu i mladež: Bila jednom jedna plava, 1970. ( nagrada „Ivana Brlić Mažuranić"), Prsluk pucam, 1976., Šarabara, 1976., Zeleni brkovi, 1986., Zdrprmapan, 1990., 3čave pjesme, 1993. ( nagrada „Grigor Vitez"), Zapisi odraslog limača, 1978., Kad sam bio odrastao, 1983., Ta divna čudovišta, 1988. Pisao je stihove za slikovnice, kazališne predstave, radijske i tv emisije i dva cjelovečernja crtana filma, upravo on je napravio scenarij za crtani film Čudnovate zgode Šegrta Hlapića.
U posljednje se vrijeme o Kanižaju doduše zna samo po velikom pametovanju i hrvatovanju, po busanju o svom urednikovanju na televiziji u vrijeme kada je zagrebački studio proizvodio opća mjesta televizijskog humora, a puno manje po bilo kakvoj tvorbi. Onima koji su jučer upoznali Kanižaja naprosto teško je shvatiti da je taj čovjek prije četrdesetak godina napisao sjajan aforizam Da ne postojiš Bože, ne bih imao u što nevjerovati. I genijalni hommage urnebesnom pjesniku Ogdenu Nashu u vidu zbirke Prsluk pucam. Ali, napisao je Pajo i još puno drugoga. Pa onda neš pil!
