Otmjeno pivo u Zagrebu

  Hrvatska         Davor Butković         10.02.2013.
Otmjeno pivo u Zagrebu



Negdje sredinom veljače 1995. godine, jednog za Atlantu neuobičajeno hladnog dana (u Georgiji zatvaraju škole poslije tri centimetra snijega), odlučio sam pobjeći od stipendijske obveze na CNN-u, kamo su me poslali iz američkog veleposlanstva u Zagrebu.

Nisam, naime, bio dovoljno siguran u svoj engleski da bih se usudio sudjelovati u diskusiji u studiju, koja je išla uživo. pobjegao sam, naravno, do prvog bolje izgledajućeg bara (kojima središnjica CNN-a ne oskudijeva). Na policama iznad šanka vidio sam neobičnu crnu pivsku bocu s natpisom Traquair Jacobite Ale, s obećavajućih osam posto alkohola. Pivo je bilo gusto, slatko-gorko-citrusno, crvenosmeđe i ultraaromatično (što i nije neobično, s obzirom na dodatak korijandera).

Odmah am se zaljubio, ali je za ljubav u proteklih sedamnaest godina uglavnom ostajala neuzvraćenom, s obzirom na to da se Traquair, nazvan po isto9imenom škotskom dvorcu, gdje se i proizvodi, nažalost puni u vrlo limitiranim količinama, a u Hrvatskoj za njega nitko nije ni čuo.

Stoga sam se ugodno uzbudio kada am pije nekoliko mjeseci u sjajnom Beer Baru na terasi zagrebačkog Kaptol Centra ugledao bočice Traquaira, moćnog piva koje Beeradvocate redovito proglašava visokom svjetskom klasom

Tihi, ali važni dolazak ovog plemenitog i neobičnog škotskog pića u Zagreb označio je, zapravo, drugu fazu hrvatskog pivskog dozrijevanja. Prva je faza, sada se to već može kodificirati, počela invazijom belgijskih trapističkih piva na Hrvatsku, potaknutom dugogodišnjim pionirskim radom sjajnog kafića Tolkien, koji je Zagrepčanima nudio Chimay i Orval prije nego što je 99,9 posto hrvatskih pivskih konzumenata uopće znalo što je druga fermentacija u boci, zašto Chimay Bleu nosi oznaku proizvodnje (berbe) i zašto se mora točiti u široke čaše na stalku.

Danas su Chimay, Orval i Westmalle postali skoro pa opća mjesta domaćeg pivskog konoserijata, dok se također belgijski Duvel, žestoko pivo zlatne boje (ime Duvel nastalo je iz engleske riječi Devil) te valja najtvrđe pjene na svijetu prodaje i u ponekim samoposluživanjima.

Hrvati su dakle zahvaljujući prvo Tolkienu, a zatim i nekim drugim marljivim pivskim poduzetnicima svladali belgijsku pjenušavu lektiru, koja se, načelno govoreći, smatra najklasičnijom na svijetu.

Međutim, kao veliki obožavatelj trapističkih i drugih belgijskih piva odgovorno tvrdim kako su poneka američka i britanska piva podjednako slojevita, elaborirana, a često i uzbudljivija od već klasičnih belgijskih.

Drugu fazu hrvatskog pivskog dozrijevanja označuje dolazak baš tih, iznimno značajnih etiketa, koje su prije dvadesetak godina promijenile svijet piva, u naše barove i zasad prerijetke trgovine.

.....

Zagreb i Hrvatska približavaju se, dakle, svjetskim kriterijima u ponudi piva.

Budu li američka i engleska vrhunska piva prihvaćena jednako dobro ili bolje od belgijskih (a s obzirom na to da su načelno niže alkoholna, može ih se puno više popiti), valja se nadati da će angloamerička pivska pjena uskoro preplaviti puno više trgovina, barova, kafića i restorana nego dosad.

Ostatak teksta pročitajte u magazinu Svijet, koji se podaje uz današnji Jutarnji list.

Tagovi

Pivo   Svijet   Jutarnji list  


Najnovije iz kategorije Hrvatska




Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
Prihvaćam sve kolačiće