Otišao velikan pivske scene

Više od tri desetljeća, još tamo od zore hrvatske samostalnosti, na pivskoj je sceni neizostavno ime Nevena Pufnika Pufa, koji je od 1993. uvozio mnogobrojne vrste piva, među kojima i one rijetke i skupe, pa sirovine za kućne pivare i opremu za homebrewing, okupljao pivske fajnšmekere i vodio ih u posjete pivovarama, festivalima i sajmovima, a organizirao je i Dane dobrog piva PIvkan, nenadmašenu manifestaciju na kojoj se oko fine pjenušave tekućine okupljalo veliko mnoštvo poklonika. Vodio pokazna kuhanja, osnivao pivske brendove… Zato od jučer, kada nas je kao grom uzdrmala vijest da Puf više nije s nama, na domaćoj pivskoj sceni više ništa nije isto.

„Imao sam lijep, ispunjen život, pa ako moram otići, ne treba mi biti žao,“ mirno je govorio Puf, kada mi je na preklanjskom Hrvatskom homebrew prvenstvu potanko pričao s kakvim se zdravstvenim nevoljama bori, ali je dodao da je operacija prošla iznimno uspješno i izgledao je vrlo samouvjereno. Na sljedećih nekoliko susreta, recimo na proslavi 20. obljetnice Društva prijatelja piva, pa na lanjskoj fešti u Novoj rundi, gdje je promovirao street curling, fizički je izgledao lošije, ali zvučao je i ponašao se kao da je sve u najboljem redu.

Onako kako je to bilo kroz sve ove silne godine, koliko smo se poznavali, od 2008. kada sam s Goranom (Gazdekom) pokretao ovaj portal i kada su na pivskoj sceni bili samo pivarska industrija, rijetke male nezavisne pivovare, internetski forum Pivarstvo.info i – Puf. Do danas, kada se ukusni uvarci kuhaju u stotinu malih varionica, kada na stotine homebrewera kuha u garažama i ljetnim kuhinjama, kada je ponuda raskošna a scena itekako živahna, i dalje je tu Puf sa svojim Beer shopom i s Društvom prijatelja piva, i kao sponzor na prvenstvima i kao podrška početnicima i kao ugodno društvo svakom koje je na srcu dobro pivo.

Jednako puno, jednako energično i jednako nesebično davao se Puf i u curlingu, kako u klubu Čudnovati čunjaš, tako i u reprezentaciji i Hrvatskom curling savezu, ali pivo, pivo, koje tom pravniku po struci nije bilo prvi izbor pića u trenutku kada je 1993. ušao u posao s uvozom, postalo je najvažnija sporedna stvar na svijetu, sjajan hobi koji je pretvorio u posao i od njega živio do kraja.  Jednom, kada je Društvo prijatelja piva slavilo jubilej, prisjetio se fenomena Pivkana i rekao: „Mi ni dan danas ne znamo kako se to zapravo zbilo, ali bilo je to nešto fantastično, fenomenalna atmosfera bez ijednog incidenta. Kroz sve ove godine, uz određeni up and down, nastojali smo zadržati taj dio priče da piva ima različitih i da svako pivo treba poštovati, kao što treba poštovati i svačiji ukus."

Poštovao je Puf svako pivo, i svakog pivopiju, fajnšmekera, proizvođača, kupca, svakog aktera pjenušave priče a time kakav je bio i zavrijedio je, pa i dobio, poštovanje svih kojima je svojim prijateljstvom uljepšao život. Svi su voljeli Pufa i svi su u druženju s njim nešto naučili i dobili. I zato sada, kada je prerano našao svoj mir i otišao na hladno pivo u orošenoj čaši u kakvoj nebeskoj pivnici, nazdravimo u njegovu čast dok mu se, jedan za drugim, na kraju i sami ne pridružimo.