Aleš je sjedio na svom mjestu, a kad sam mu to ispričao, samo je klimao glavom i smješkao se, a kad sam otišao po novo pivo, putem mi pogled padne na stotku, koja je valjda nekom ispala dok je stajao u redu, a kako u tom trenutku u blizini nije bilo ni žive duše, sagnuo sam se za njom i tako sam umjesto dva piva uzeo odmah sav sretan za svakog po dva, onda još nekoliko i za čas smo prestali brojati, jer bismo od toga brojanja promukli, a Aleš se na kraju zaputio po čisti podmetač za kobasicu, a kako smo tamo tako sjedili i još se samo svemu glupo cerekali, napisao na njemu ovu pjesmicu:
Pivo
Pivo hladno, resko pivo
prvo pivo, drugo pivo.
Slatko pivo, svijetlo pivo,
četvrto i šesto pivo.
Pivo, pivo, pivo, pivo,
dajte amo novo pivo!
Antonin umire, žarulja pjeva,
zaboga, neka se još piva lijeva.
Pivo je program, pivo je cilj,
kad pijem beer, u duši imam mir.
Sedmo pivo, osmo pivo,
sjajno pivo, zlatno pivo.
Svježe pivo, moje pivo,
pivo molim, pivo, pivo!
Obožavam piva, šutljive drugove...
To me je tako razdragalo da sam imao potrebu da i ja Aleša obradujem pa sam mu rekao kako sam jednom u antikvarijatu kupio neku knjigu samo radi jedne jedine rečenice, a ta rečenica je glasila: „Za tridesetogodišnjeg rata vladala je u Češkoj takva bijeda, da nije bilo piva ni za djecu." Bila je to krasna pivska noć, a potrajala je sve do jutra. A još u ponoć sve je bilo tako bezlično...
(Ulomak iz romana Osobna iskaznica - Občanský průkaz)
Petr Šabach rodio se u Pragu 1951. godine. Diplomirao je teoriju kulture na filozofskom fakultetu Karlovog sveučilišta, te radio razne poslove, pa i posao noćnom čuvara u Narodnoj galeriji. Od godine 2001. je slobodni pisac, a uz to vodi seminar stvaralačkog pisanja na literarnoj akademiji. Oženjen je i živi u Pragu.
Objavljivao je u nizu časopisa, a prema njegovom predlošku snimio je Jan Hřebejk uspješne filmove Šakalí léta (Godine šakala), Pelišky i Pupendo. I roman Občanský průkaz (Osobna iskaznica) je ekraniziran u češko-slovačkoj koprodukciji, a film je režirao Ondřej Trojan.
Već u svom literarnom prvijencu Jak potopit Austrálii (Kako potopiti Australiju) Šabach se predstavio s već izgrađenim stilom. Piše uvjerljivo, katkad i na osnovu stvarnih događaja, a žive scene iz svakidašnjice promatra s odmakom i ironijom. Sam kaže da „život ne piše priče s poantom," odnosno da se nikome nikad nije dogodilo nešto što biste mogli odmah ispričati u novogodišnjem televizijskom programu. Zato su tu pisci, zato je tu Petr Šabach.
