Ova vijest teško da je doprla do vas, jer se radi o skromnoj proizvodnji piva u sklopu obiteljske poljoprivredne zadruge u susjednoj nam Bosni i Hercegovini, ali toliko je zanimljiva da joj moramo posvetiti pažnju. Naime, u banjalučkom samostanu Marija Zvijezda prodaje se Trapističko pivo, čija je proizvodnja u ovom samostanu katoličkog reda trapista pokrenuta 1873. godine, a nakon stogodišnje stanke obnovljena 2019.
Redovnici trapisti, osim po proizvodnji sira, poznati su i po proizvodnji piva pa su se iz ZZ Livač odlučili i na ovaj korak. „Godine 2019. smo obnovili proizvodnju domaćeg trapističkog piva. Trenutno radimo skromnim kapacitetima i prodaja je u samostanu Marija Zvijezda. Iako smo tek nedavno krenuli pivo je već izvoženo u Hrvatsku i Italiju“, otkriva direktor Zadruge Draženko Budimir za portal Raport.ba.
"Odnos s gradom Laktaši je korektan, ranije je bio i na nešto boljoj razini. Nažalost, nemamo nikakve podrške od strane lokalne zajednice, iako uplaćujemo znatna sredstva u budžet grada. Mi smo i jedan od brendova BiH sa kojim bi svaka zajednica bila ponosna. Nažalost, zbog 'vlasničke' strukture zadruge, često puta nema razumijevanja za naš rad. Nama nedostaje poljoprivrednog zemljišta, kojega su prethodnici obećali biskupu mons. Franji Komarici, da ćemo dobiti na korištenje, ali se to nikada nije realiziralo. Na ovaj način nam se onemogućava dalji rast proizvodnje mlijeka, ali i sira", smatra on. S druge strane, rad Zadruge više je puta pomagala Vlada Republike Hrvatske.„Podrška se ogledala putem raspisanih natječaja za pomoć Hrvatima izvan Hrvatske, na koje smo se javljali te u nabavci priključaka i repromaterijala za sjetvu. Jedno vrijeme to nam je i bila jedina podrška, pored naših partnerskih Caritasa iz EU-a", ističe Budimir.
Naime, zemljoradnička zadruga Livač nalazi se u Aleksandrovcu u općini Laktaši, a osnovana je 2006. godine. Pokretač i jedan od osnivača zadruge je Caritas biskupije Banja Luka. Ovo je jedan od projekata Caritasa, s ciljem otvaranja novih radnih mjesta i zapošljavanja stanovništva, te razvoj i unaprjeđenje stočarske proizvodnje. Drugi cilj je, kada dođe do stvaranja profita, da se omogući financiranje aktivnosti socijalnih projekata Caritasa biskupije Banja Luka. Zadruga je, u dosadašnjem radu, proizvodila poljoprivredne proizvode, koje je putem Caritasa besplatno donirala ugroženom stanovništvu (proizvodnja merkantilne pšenice i brašna).
A evo sada i pivo.
„Klasično svijetlo pivo je pivo s belgijskim notama, po uzoru na izvorna trapistička piva, a mi i pravimo domaće pivo po istom principu kako je radila i trapistička pivara u samostanu Marija Zvijezda – koristimo samo vodu, našu vlastitu, hmelj, slad i kvasac i od te četiri komponente pravimo pivo,“ kaže direktor Zadruge Draženko Budimir. „Kontaktirali smo redovnike i pitali za recepture i oni su nam dali savjet, a to je da se prilagodimo domaćem tržištu.“ Pored klasičnog, tu su i pšenično mutno pivo, ali crno s ukusom čokolade. Do sada je predstavljeno na dva pivska festivala, u Gradišci i Laktašima, a poznavaoci piva ocijenili su ga kao visokokvalitetno, piše portal seesrpska,com. Od prvog trapističkog piva iz 1873. godine sačuvana je samo fotografija etikete. Zanimljivo je da se dizajn etikete, malo moderniziran, koju su koristili trapisti, koristi i danas. „Etiketa je malo modernizirana. Jedna akademska slikarica iz Novske se prihvatila da je precrta s fotografije i dala je pripremu Zemljoradničkoj zadruzi Livač. Dodali smo samo godinu kada je napravljeno prvo pivo, te sadržaj proizvoda i postotak alkohola,“ kaže Budimir.
O onom starom Trapističkom pivu, koje se u samostanu Marija Zvijezda počelo kuhati daleke 1873. već smo na našoj stranici pisali, pa da podsjetimo:
Trapisti spadaju u najstroži red u Katoličkoj crkvi. Opslužuju pravilo života sv. Benedikta koje glasi: Moli i radi - Ora et labora, a koje se graničilo s fanatizmom. Izolirani su od svijeta, mnogo se mole, bave se fizičkim poslovima i šute. Samostan Marija Zvijezda utemeljio je te godine Franz Pfaner, poslije nekoliko neuspjelih pokušaja da osnuje samostan u Hrvatskoj. Svladavši mnogobrojne poteškoće, uspio je kupiti zemlju od Banjalučanina Tome Radulovića. Otac Franz Pfaner započeo je djelatnost kojom se i danas Banjaluka može ponositi, a to je industrijsko uzdizanje, kako grada, tako i cijele regije, a najpoznatiji njihovi proizvodi su Nektar pivo i sir trapist.
Zanimljive informacije nalazimo i u knjizi Česi od Zakarpatja preko Češke do Banjaluke, autora Vladimira Blahe. U poglavlju Nektar pivo, on piše kako je prvobitna proizvodnja bila skromna, tek 547 hektolitara godišnje, a kako se pivo kvalitetom nametnulo i brzo postalo veoma traženo, trapisti su već dvije godine od početka kuhanja počeli pripremati gradnju veće, industrijske pivovare, no taj je projekt nailazio na mnoge prepreke: „Vlast je i dalje bila protiv izgradnje pivovare većih proizvodnih kapaciteta, jer joj nije bilo u interesu da trapisti sa svojim pivom izađu izvan Banjaluke. Početkom 1894. se pristupilo izradi projektne dokumentacije, a 6. juna te godine u Okružnom sudu je registrovana industrijska proizvodnja piva.“
Autor Vladimir Blaha je pripadnik češke manjine i član Češke besede, udruženja Čeha grada Banjaluke i njegova knjiga govori o manjinskoj zajednici, koja ju je i izdala, pa je i za poglavlje o pivu istražio doprinos Čeha ovom projektu: „Glavni radovi počeli su u junu 1895. godine i uz manje prekide završeni su 1897. Ovu montažu obavili su stručnjaci iz Češke s kojima su trapisti već imali dobru suradnju. U Šegrtskoj školi koja se nalazila u krugu samostana nekoliko stručnih predmeta iz oblasti pivarstva predavao je Elegius Blavarta, nastavnik Tehničke škole u Brnu, inače veliki stručnjak za pivarstvo.“
Današnja Banjalučka pivara i njezino pivo Nektar nastavljaju tradiciju Pfanerove trapističke pivovare čije osnivanje i navode kao svoje ishodište. Banjalučka pivara, koja se diči epitetom najveće nezavisne pivovare u regiji i najveće pivovare u Bosni i Hercegovini, također baštini slavu češke pivske kulture, jer su tehnologiju na osnovu tradicionalnih čeških recepata ovdje razvijali češki tehnolozi Slavik i Mišo Šlehta, zaključuje Vladimir Blaha.
Za one koji žele znati više:
