Hladno pivo može se kupiti na svakom kiosku, na svakoj benzinskoj stanici i u svakom dućanu. Skoro svakom. To bi, prođu li izmjene zakona o trgovini, koje će ministarstvo gospodarstva pripremiti do kraja godine, moglo postati samo (lijepa) prošlost. Najavljena zakonska korekcija tu mogućnost načelno ukida, ali ostavlja jedinicama lokalne samouprave da odrede koje trgovine, trafike i pumpe mogu prodavati ohlađena pića i u koje vrijeme.
Ovaj zakonodavni manevar, koji ćemo kolokvijalno nazvati „Operacija hladno pivo“, sračunat je na uvođenje reda na ulice turističkih (ali i drugih) središta kojima u sezoni po čitavu noć bauljaju pijani turisti. Ne bude li im alkohol dostupan, računa zakonodavac, neće praviti probleme. Očekivano, ova je tema izazvala veliku pažnju javnosti, pa praktično nema medija koji se danas ne bavi njome. Tportal, primjerice, provodi i anketu po kojoj podjednak broj ispitanika smatra da će ovaj potez smanjiti noćne nerede i alkoholizirane scene na ulicama i da zabranu ne treba uvoditi, jer „svatko bi trebao moći kupiti hladno pivo kad god hoće“. I taj odnos pro et contra prijedloga mogao se s velikom sigurnošću unaprijed predvidjeti, jer puk je takav. A tek da vidite komentare na društvenim mrežama… Njima, naravno, nećemo pridavati nikakav značaj, jer davno smo naučili da za njih možda više nego za bilo što drugo vrijedi onaj Murphyjev zakon koji kaže: Devedeset posto svega je sranje.
Ali ima zanimljivih ozbiljnih komentara, kao što je ovaj Dragice Trumbetaš: Veliki gospodarstveni iskorak napravit će se zabranom prodaje hladnog piva u svim dućanima i kioscima. Struja ušteđena na hlađenju piva, moći će se izvoziti, a turisti će se hladiti sladoledom na kojem je još uvijek najbolja marža. Genijalni ministar gospodarstva poznat po receptu za kiflice, smislio je recept i za oporavak gospodarstva.
Drugi komentari svode se na onu poslovicu o besposlenom popu, ili na onu rugalicu o babi koja se češlja dok selo gori. Kakva zabrana prodaje hladnog piva, kakvi bakrači! Zar ti ljudi ništa nisu naučili iz prijašnjih primjera. Duga je, naime, povijest pokušaja da se zabrani sjedenje na zidiću pred trgovinom i ispijanje piva, jer to ostavlja ružnu sliku koju turisti nose iz naše zemlje. To je naravno, glupost velika kao kuća u kojoj se nalazi ta trgovina, jer ako je razlog takvom sjedenju pred dućanom to što u selu nema gostionice, ili to što je pivo u dućanu jeftinije, ili naprosto to što svi tamo sjede i vode male nevažne razgovore, svaki je od njih dovoljno legitiman, da ga treba zdušno podržati.
Jesam li vam već pričao o tome kako je moj rođeni brat radio u seoskom dućanu u kojem, naravno, nije bilo gostionice, ali je bila šumarija čiji su radnici tamo svraćali na čašicu ili flašicu. Ne samo da je hladio pivo i ne samo da mu u dane isplate plaće nije padalo na pamet da zatvara dućan dok i posljednji sjekač i kirijaš stoje na nogama, nego je otvarao boce destilata i uredno točio mali nula tri. S vremena na vrijeme došao bi inspektor i ne bi zatekao nikoga da pije u dućanu, jer inspektori dolaze u vrijeme kad su capinaši na poslu, ali bi pitao: točiš li, ovaj bi odgovorio: točim, platio pripadajuću kaznu i išao dalje. Svima je jasno da zakon to mora braniti, ali isto tako svi su svjesni da je takav zakon, kako je onomad rekao George Orwell, zavrijedio da se prekrši.
I evo njega opet! Umjesto da se bave takvom natalitetnom i gospodarskom politikom koja će rezultirati povećanjem populacije i otvaranjem radnih mjesta, pa da u selu bude isplativo držati birtiju, oni donesu zakon po kojem se hladno pivo ne smije prodavati u dućanu. Dobro, ostat će mogućnost da općinsko vijeće dopusti da se u dućanu hladi pivo, ali, zar je za to potreban zakon? Pa i do sada su lokalne samouprave donosile odluke o komunalnom redu kojima su to mogle propisati, pa i mi smo nejedenom pisali o takvim primjerima.
A ako se donese zakon s mogućim iznimkama, što smo dobili? Rašomon ili, da oprostite, stostruku konotaciju. La commedia continua…
Za one koji žele znati više: