Oktoberfest, jedan i jedini

Maria Flörl, sitna sjedokosa gospođa koja na štandu u vrtnoj pivnici šatora Fischer Vroni prodaje perece, ima 89 godina i više od pola stoljeća radnog staža na Oktoberfestu, a još joj ne pada na pamet prestati. Kad je imala 72 još je posluživala, dakle raznosila po hali teške litrene vrčeve piva i ogromne poslužavnike s hranom, što bi danas za nju bila nemoguća misija, ali biti na Oktoberfestu, to je stvar o kojoj se ne razmišlja, to se naprosto mora! Tako se razmišlja u Münchenu, tako u čitavoj Bavarskoj i Njemačkoj.

Pivski festival svih pivskih festivala mjesto je na kojem jednostavno morate biti. Ako ste političar, javna osoba, nogometaš Bayerna, što god, vaša je građanska dužnost da se tamo pojavite u lederhoznama i dindrlicama, da potegnete iz maßa, litrenog pivskog vrča i sutradan osvanete na stranicama nekog od minhenskih dnevnih listova. Akademski glazbenici otimaju se za mjesta u golemim orkestrima koji dižu atmosferu u četrnaest festivalskih šatora, pivopije svih zemalja ujedinjuju se u razdraganoj masi, a Maria Flörl, sitna sjedokosa gospođa, koja pamti da je na njezinu prvom Oktoberfestu 1967. godine pivo koštalo dvije marke i 20 pfenniga, i ne pomišlja na mirovinu. 

U nedjelju 7. listopada, jedan sat prije ponoći, spuštena je zavjesa na 185. po redu najveći pivski festival na svijetu, minhenski Oktoberfest. U podne toga dana službe glavnog grada, organizatora ove manifestacije, objavile su da je kroz festivalski prostor na Theresienwiese prošlo 6,3 milijuna posjetitelja koji su popili sedam i pol milijuna litara piva. Ta konačna bilanca, koja se svake godine objavljuje desetak sati prije zatvaranja vrata golemih festivalskih šatora, izvodi se na temelju praćenja dvotjednog pivopijskog ludila i procjene potrošnje do kraja dana i ostaje kao oficijelna statistika, no stvarne su brojke još veće.

Međutim, i od ovih se čovjeku zavrti u glavi. Dakako, ta pregolema masa svijeta nije tu samo radi piva, pa se dobro držite za stolicu ako niste baš najjači u ravnoteži: 124 vola i 58 teladi ispečenih na ražnju, 101 tisuća oduzetih staklenih litrenih vrčeva, koje su gosti uzeli kao suvenir, 2685 predmeta što su se našli u uredu za izgubljene stvari, među kojima i umjetno zubalo i par vjenčanih prstenova, 2,91 milijun kilovat sati električne energije i 191 tisuća kubičnih metara plina, samo su vrh ledenog brijega sastavljenog od svega što je na Oktoberfestu potrošeno. Festival se održava na površini od 42 hektara praktično u srcu megalopolisa, na petnaest minuta hoda od glavnog kolodvora i tu se u drugoj polovici rujna i početkom listopada pije i veseli gotovo svake godine duže od dva stoljeća, odnosno, točno od 12. listopada 1810. godine.

Tada je, naime, na prostranoj livadi izvan grada priređena konjska utrka s točenjem piva, kao prosta zabava za puk, organizirana u povodu vjenčanja princa Ludwiga (kasnijeg bavarskog kralja Ludwiga I.) i Therese von Hilburghausen, po kojoj je mjesto fešte nazvano Theresienwiese, što će reći Terezijska livada. Trebao je to biti jednokratni poklon carskih mladenaca, ali je zbog velikog uspjeha priredba ponovljena i slijedeće godine, uz dodatak velike poljoprivredne izložbe s izborom najljepših konja i volova i ona se održava i danas, kao trijenalna priredba, a onda se to „dalo na zlo“. Deset godina kasnije vidje Grad München da je to dobro, pa preuze organizaciju, kojom ravna sve do današnjeg dana. Nakon toga se stvar samo širila i širila, samo je bujala i rasla do današnjeg standarda od sto tisuća sjedećih mjesta u festivalskim šatorima, do dvije tisuće zabavnih radnji, uključujući cirkus buha, do šest milijuna gostiju, ili ponekad nešto manje i sedam milijuna litara popijenog piva ili obično nešto više.

Od godine 1835., kada je kraljevski par slavio srebrni jubilej, održava se velebna povorka folklornih društava povijesnih streljačkih postrojbi, još petnaest godina kasnije postavljena je na uzvisini ponad prizorišta monumentalna statua Bavarije, bavarske zaštitnice s dvoranom slave, iz tog vremena datira i običaj da se uz štandove s pivskim točionicima podižu i zabavni sadržaji, od streljana i ringišpila do prodavaonica suvenira, hrane…pa su paviljoni počeli rasti sve do sadašnjeg kapaciteta od po pet do deset tisuća (slovima: hiljada!) mjesta. Gradonačelnik bavarske prijestolnice  Thomas Wimmer osmislio je 1950. godine ceremonijal otvaranja, a on se sastoji od ritualnog zabijanja mesingane pipe u drveno bure od dvjesto litara i proglašenja da je bačva načeta riječima Ozapft is!, što je jedini politički govor na čitavoj svečanosti otvaranja. Odmah nakon toga  počela je i tradicija izbora službenog znaka Oktoberfesta i njegova tiskanja na plakatima, majicama i drugim suvenirima, a kad se činilo da je sve već izmišljeno i da će Oktoberfest zauvijek ostati takav kakav jest, došla 2010. godine i dvjestota obljetnica fešte, uz koju je napravljen Oide Wiesn, to jest Nostalgični Oktoberfest, koji je trebao posjetiteljima pokazati kako je fešta izgledala stoljeće ranije. I to je, baš kao i sam Wiesn, kako domaći zovu feštu prema mjesto održavanja, Theresiewiese, bilo zamišljeno kao jednokratni projekt, ali je polučilo takav uspjeh da se održava i dalje i to svake godine s više i više sadržaja i više i više posjetitelja.

Da se razumijemo, sve se ovdje vrti oko piva i zato svi ti ljudi i dolaze. A pivo je tu gotovo isključivo takozvani Oktoberfestbier, ili Wiesnbier, iliti Festbier, a zapravo se radi o stilu Märzenbräu, što će reći – Ožujsko pivo, a to je pivo s nešto više slada (oko 14 posto) i nešto više alkohola (oko 6 posto) u odnosu na standardni svijetli lager. I još nešto – ovdje svoje festivalsko pivo može točiti samo šest minhenskih pivovara, članica cehovskog udruženja, a to su Augustiner, Hacker Pschorr, Hofbräuhaus, Löwenbräu, Paulaner i Spaten. Bez obzira na to što u Münchenu postoje i druge pivovare, nitko drugi nema pristupa, a uz osnovnu ponudu, uz festivalsko Oktoberfest pivo, koje se toči isključivo u litrene vrčeve, nudi se još samo radler, bezalkoholno pivo, te pšenično pivo, odnosno weissbier, koji se toči u politrene čaše, uglavnom u posebnim manjim biergartenima, ili pak na pivskim vrtuljcima.

Vjerujem da vam je sada već puna kapa informacija i podataka, ali valja re§i joú i to da Oktoberfest nije stvar samo ta dva tjedna, tamo od polovine rujna do prve nedjelje u listopadu, pa ni dva mjeseca montaže objekata i nekoliko tjedana demontaže, ova manifestacija živi i puno duže, jer zapravo je njezin sastavni dio i Frühlingsfest, koji također traje dva tjedna a počinje 23. travnja, koji se obilježava kao Dan njemačkog piva i Dan Reinheitsgebota, Zakona o čistoći, najstarijeg akta koji regulira uvjete proizvodnje piva iz 1506. godine, ali i još više, jer toj fešti prethodi izbor Oktoberfestove ljepotice, a već oko Nove godine raspisuje se natječaj i u veljači bira službeni vizualni identitet…i sve tako, proteže se ovaj događaj kroz čitav bogovjetni kalendar, a i širi se sveudilj Globusa, jer posvuda po svijetu postoje bezbrojne kopije bavarskog festivala, koje se uglavnom zove jednako ili slično i drže se podjednake ikonografije – litrenih vrčeva, dindrlica i lederhozna… Naravno, samo je jedan pravi, onaj koji se održava u srcu bavarske prijestolnice.

I na njega mnogi i premnogi potegnu tisuće kilometara, i s Novog Zelanda i iz Mauritanije, i Izraela i Južne Koreje, ne žaleći ni vremena, ni truda, ni novca, jer samo za jedno pivo ove je godine valjalo iskeširati jedanaest eura i 10 centi i više, sve do jedanaest i pol, a u nepregledno mnoštvo redovitih gostiju spada i vaš autor, koji će slijedeće godine proslaviti tridesetu obljetnicu prvog odlaska na Oktoberfest. I na štandu s perecima u Fischer Vroni šatoru potražiti Mariju Flörl, sitnu sjedokosu gospođu, koja će na svom 53. Oktoberfestu proslaviti 90. rođendan.

Potpisi pod slike, tim redom:

Dobro došli

 Otvaranju Oktoberfesta prethodi povorka svečano okićenih šesteroprega sa znakom minhenskih pivovara, na kojima na festivalski prostor dolaze ugostitelji koji vode posao u pojedinim pivskim šatorima.

Konji

 Kako je sve počelo kao konjska utrka, konji su do danas ostali iznimno važan dio manifestacije. Osim pivovarskih zaprega, koji mame uzdahe svojom ljepotom i raskoši, jedan o šatora, Marstall (donedavno: Hippodrom), ukrašen je motivima konja, a u vrijeme mojih Oktoberfest početaka u njemu je bio vrtuljak, koji su pokretali živi konji.

Atmosfera

Iako ogromni (u onim najvećima ima čak deset tisuća sjedećih mjesta), u šatorima je jako teško naći slobodno mjesto, a često su i zatvoreni uz obavijest da su prebukirani. Ali tko uđe, pa još ako i sjedne, vrhunski užitak je zagarantiran.

Biergarten

U ukupan broj mjesta pojedinog šatora uključen je i prostran biergarten, odnosno vrtna pivnica, gdje je lakše naći pokoje slobodno mjesto, ali ste zakinuti za dio atmosfere. Doduše, tu preko razglasa slušate istu glazbu kao i oni unutra, tako da svaki čas možete nazdraviti uzu instant hit Ein Prosit der Gemütlichkeit.

Oxenbraterei

Oxenbraterei, pečenjara volova. Svake se godine samo pod ovim šatorom na ražnju ispeče preko 120 volova, ove godine 124, ali na Oktoberfestu se pojede i sedamdeset tisuća svinjskih koljenica, stotinu tisuća pečenih pilića, deseci tisuća kobasica i pečenih riba, tone i tone svega i svačega.

Weissbiergarten

Pšenično pivo, ili Weissbier poslužuje se u posebnim vrtnim pivnicama. U početku su to bili pivski vrtuljci, no danas je ringišpil samo jedan, jer je potražnja tako velika da je nužno osloboditi što više prostora za goste.

Kampftrinkeri

Ovo je zapravo, strogo zabranjeno. Čim redari primijete nekoga da ispija pivo na eks (a to se uvijek radi teatralno, uz penjanje na stol i uz bučnu podršku auditorija), izbacuju ga van. Ipak, kampftrinkeri, kako ih Nijemci zovu, redovita su pojava na Oktoberfestu. Zabranjeno je i penjati se na stolice, pa ipak, čim orkestar zasvira neki od velikih hitova (a svi su veliki!), svi su na klupama. Ne smije se ni krasti pivske vrčeve, all i to se radi masovno – samo ove godine redari su oduzeli preko sto tisuća ukradenih vrčeva.

Riesenrad

Štandovi sa suvenirima, s hranom, kavom, žesticama, drangulijama, tričarijama, ulična prodaja ovog i onog, zabavne radnje, ringišpili, verglovi, zidovi smrti, labirinti, tuneli straha,  atrakcije, streljane, zabavljaonice, i sve što vam padne na pamet, uključujući i cirkus buha, naći ćete u nekoj od preko dvije tisuće zabavnih radnji.

Bačve

Na Oide Wiesnu, odnosno Nostalgičnom Oktoberfestu pivo se toči u keramičke vrčeve, no drvene bačve samo su paravan, jer pivo u njih dolazi crijevom iz tanka u susjednoj prostoriji. Ne tako davno, stvarno se istakalo iz drvenog bureta, no sada to radi samo pivovara Auguistiner, te Spaten ali samom u šatoru Schottenhamel, u kojem se održava ceremonijal otvaranja.

Uspomene

Na Oktoberfestu sve je tako šareno, atraktivno i fotogenično da na sve strane padaju selfiji i fotkanja svih vrsta, a sve odmah završava na društvenim mrežama.

Gužva

Zanimanje za Oktoberfest je takvo da ne samo da je vraški teško ući u neki od golemih šatora i tamo naši mjesto za sjedenje, nego se nije jednostavno ni probijati kroz gužvu koja vlada na otvorenom prostoru.

Oide Wiesn

Nostalgični Oktoberfest iliti Oide Wiesn, 2010. godine zamišljen je kao jednokratni projekt, ali se z6bog ogromnog uspjeha nastavlja održavati i dalje. U šatoru Tradition nastupaju folklorna društva, a gosti mogu i zaplesati.

1989.

Vaš autor je na Oktoberfestu prvi put bio godine 1989., baš s ovim gospodinom lijevo, Josipom Součekom, s kojim festival posjećuje sve do danas. Stoga smo na izložbi plakata svih dosadašnjih festivala potražili baš onaj iz 1989.

Viktualienmarkt

I izvan Oktoberfesta u Münchenu ćete naći mnoga sjajna mjesta na kojima se pije pivo s velikim P. Mnoge povijesne pivnice i maestralni biergarteni na svakom su koraku. Tu je i Muzej piva i Oktoberfesta i drugi muzeji koji priređuju izložbe posvećene pivu i Oktoberfestu. Prije svega, tu je Viktualienmarkt, sjajna tržnica u centru grada koja vrvi od pivnica na otvorenom i u zatvorenom. Tome se ne može odoljeti.

Objavljeno u magazinu BeHa caffe broj 45, zima 2018.