Oktoberfest je, ipak, preživio

Oktoberfest je, ipak, preživio

Karikatura mamurnog i razdraganog pivopije uz tekst Preživio sam Oktoberfest, koja je već godinama jedan od najomiljenijih motiva na majicama, što ih iz Münchena, kao suvenire, odnose posjetitelji najveće pivske fešte na svijetu, ove se godine doimala zloguko i pomalo neukusno.

Iz straha, koji su generirali teroristički napadi u Americi, da preživljavanje gostiju doista može postati krunskim pitanjem, diljem svijeta učestalo su otkazivane masovne priredbe, pa je tako i skupština bavarske prijestolnice na posebnom zasjedanju odlučivala hoće li se Oktoberfest uopće održati, ili će se broj godina bez ove svetkovine piva popeti na 15. 

Sada su gradski oci zaključili da strah od terorizma i pijetet za žrtvama ipak ne trebaju biti razlogom nove odgode. Sućut sa stradalnicima primjereno je izražena redukcijom programa, pa su tako izostale manifestacije, koje redovito prate otvaranje – smotra folklora, povorka narodnih nošnji i streljačkih društava, i ritualni dolazak gostioničara u svoje paviljone na Wiesnu. Čak se nije čulo ni inače neizostavno Ozapft Is!, koje izgovara minhenski gradonačelnik, kada s tri odmjerena udarca drvenim čekićem zabije brončanu pipu u bačvu piva pod Schottemhammelovim šatorom. Umjesto toga, Christian Ude upalio je svijeću mira na tradicionalnoj misi u paviljonu Hippodrom, koja se svake godine služi u sjećanje na žrtve terorističkog napada na samom Oktoberfestu 1980. godine. Tada je smrtno stradalo 13, a ranjeno više od 200 gostiju. Ovoga puta, božja služba koja je privukla više od 2000 ljudi – uglavnom osoblja Oktoberfesta - bila je posvećena i američkim stradalnicima.

Na središnjem gradskom trgu stalno gore svijeće, a prolaznici ostavljaju bukete i poruke mira. Čitav München ovih dana živi u znaku antiratne kampanje, koju vode različite udruge. Najveća akcija bila je prošle subote u Innenstadtu, na preogromnom prostoru između Odeonsplatza i Ludwigstrasse, gdje svake godine München pokazuje svoju kulturnu raznolikost, pa su tako mnogobrojni posjetitelji mogli vidjeti kineski lavlji ples, teatar na štulama, kubanski ženski glazbeni sastav, makedonske plesače, klaune, rockere, recitatore i bezbrojne druge promotore svojih matičnih zemalja svih onih koji žive u tom gradu.

U početku, šatori na festivalskom prostoru bili su otužno poluprazni, a nepregledne naprave u zabavnom parku nisu se ni pokretale. Prodavači svakojakih čudesa na kioscima, dosađivali su se. Prošloga četvrtka, vijećnici CSU-a predložili su da Skupština izglasa subvenciju za one koji posluju na Oktoberfestu, te da se gostima odobri popust, kako bi se priredba spasila od bankrota. Ipak, već slijedećeg dana sve je bilo u najboljem redu, a virtualni brojač popijenih vrčeva piva najavljivao je da će prošlogodišnji rezultat od 6,5 milijuna litara piva biti nadmašen. „Olabavile“ su i kontrole redara, policajaca, žandara i drugih čuvara reda, iako su ih svi posjetitelji disciplinirano i strpljivo podnosili. Protekle subote, točno na sredini 16-dnevne priredbe, već u ranim poslijepodnevnim satima, sve je bilo tako puno, da su svi paviljoni zbog prebukiranosti morali zatvoriti vrata, na svakom vrtuljku i svakom štandu čekalo se u kovrčavim repovima, a ulicama probijalo dugotrajno i teškom mukom. 

Sada se, napokon, opet može razmišljati o onom što Oktoberfest čini posebnim, pa fotoaparatom vrebati na zvijezde i pratiti s kim piju pivo, ili se boriti za neko od stotinu tisuća sjedećih mjesta, pa kad ga ne nađete, upoznati neke druge znamenitosti bavarske ponude pivskog turizma, kao što je vrtna pivnica Chinesische Turm u golemom parku Englischer Garten. Sada se može i dužna pozornost posvetiti jubilejima, bez kojih sada već gotovo dva stoljeća stara manifestacija naprosto ne može – stotoj obljetnici šatora Pschorr Braurosl ili šezdesetom rođendanu bavarskog premijera Edmunda Stoibera, instituciji Oktoberfesta, koji već godinama ima čast ispiti prvi vrč piva na najvažnijem svjetskom saboru pivopija.

Sada se mogu odbaciti svi strahovi i ograde, pa mirne duše reći: -Hvala Bogu, Oktoberfest je, ipak, preživio. Vidimo se dogodine!