Neka sva čula uživaju slogan je iz reklame za nešto drugo, ali kao da je izmišljen za pivo, jer nitko ne može reći da je napravio dobro pivo, ako ono ne ispunjava zahtjevne kriterije po kojima o produktu sude vaše oko, nos, grlo, jezik i ruka, odnosno osjetilo opipa, pa i uho, to jest sluh. Potpuno preskačući sve prije nego nevažno pogolemo poglavlje o estetici reklama i etiketa, u čijem se kreiranju poseže i za takvim velikanima kista kao što su Peter Paul Rubens ili Pablo Picasso, o mecenskim aktivnostima pivaraca, muzejima, galerijama i donacijama, i mnogočemu drugom vezanom uz pivo, što registriramo takozvanim očinjim vidom – jer to je dovoljno velika i zahvalna tema za posebnu priču – i dalje ostaje puno posla koje u vrednovanju piva može obaviti oko. Prije otvaranja boce, savjetuju stručnjaci, okrenite je prema svjetlu, pa ako na vrhu ugledate velike mjehuriće to može značiti da je boca promućkana (najbolje bi bilo da miruje dva dana prije konzumacije), da je pivo prekomjerno karbonizirano, ili naknadno vrelo u staklenci, i u sva tri slučaja sadržaj vam može pobjeći iz boce, kad ju otvorite. U čaši, sudite o količini i stabilnosti pjene, bistrini i boji, koja ide od svjetložute do tamnocrvene, smeđe i gotovo crne, a boja boce također igra važnu ulogu pri odabiru. Zelene boce slabije odbijaju sunčevo svjetlo od smeđih, a bezbojne su boce najgore od svih. U trgovini uvijek uzimajte boce iz najudaljenijeg kuta hladnjaka ili police.
Sjaj na pjeni može potjecati od ostataka masnoće ili deterdženta, pa drugi put u tom lokalu nastojte ponjušiti praznu čašu, predlaže Bob Klein u Beer Lover's Rating Guideu. Čašu je najbolje oprati samo toplom vodom i ostaviti da se osuši. Neposredno prije točenja valja ju isplahnuti hladnom vodom. Onda vaš nos više neće imati primjedaba na ponuđeno pivo. Osim ako otkrije da ono miriše po kvascu, užeglom maslacu, oksidu, podrumu, sumporu, plijesni, kiselini i uopće neprijatno. Takva piva neće dobro proći na ocjenjivanjima kakvoće, kod kušača, na čijem je takozvanom kolu okusa 44 opća pojma, plus još 78 za identifikaciju specifičnih pojedinačnih okusa. Detalj se izgubi već ako upotrijebite neadekvatnu čašu, a užitak umanji ako svakom jelu ne pridružite pripadajuće pivo, ako – primjerice – uz zapaprenu, jako začinjenu hranu ne servirate pivo što većeg postotka alkohola, jer – koliko god to možda zvučalo paradoksalno - visoko alkoholizirani uvarci, sladni likeri i snažni lageri, najbolje gase vatru na jeziku. A piva ima za svaku prigodu – jedno je za aperitiv, drugo za glavno jelo, treće za desert, a četvrto za lokanje i farbanje nosa u neodoljivu signalno crvenu, osim za Indijance, koji su u pivopijskim pošalicama definirani kao ljudi kojima crvenilo u licu ne dolazi od piva.
I, onda, što je s tim uhom, zašto je ono važno i kako se to sluša pivo? Evo kako: kad otvorite bocu ili limenku, uz plop ili kvrc morate čuti i jedno zvonko i očaravajuće, raskošno multiplicirano Ssssss. Vratite bocu koja ne proizvede taj zvuk, jer njen sadržaj neće zadovoljiti sladokusca. Točeno pivo također će vam samo prišapnuti je li spremno za ugodnu konzumaciju – prislonite li uho vrhu čaše razigrani mjehurići bučnim će šumom i veselim pucketanjem potvrditi da vas čeka veliki užitak, i to posebno vrijedi za pils i lager. A i uz njih, i sve druge tipove, vrste, sorte i fele pašu mnogi drugi zvukovi i to što glasniji, to bolje.
A gdje bi ih bilo više nego u Münchenu, gdje se od prošle subote u podne, u vrevi koja graniči s podnošljivošću oko zlatnožutog soka tiska nepregledno mnoštvo pivoljubaca iz čitavog svijeta. U nešto više od dva tjedna Oktoberfesta, proći će paviljonima i ulicama Terezijskih polja sedam milijuna ljudi – najviše, polovica, lokalnih gradskih pivopija, gotovo trećina drugih Bavaraca i 13 posto Nijemaca iz sjevernijih krajeva, ali i preko sedam posto ostalih, iz doslovno svakog kutka Globusa. Sve njih zabavit će, dodatno oraspoložiti i nagnati da popiju još više piva, treskajući litrenim vrčevima i nazdravljajući na sav glas, veliki orkestri, njih petnaestak, u svakom mamut-šatoru po jedan, s po dvadesetak instrumentalista obučenih u tradicionalne dirndle i bijele rubine. Kad krene povorka uoči otvaranja fešte, pa do istakanja posljednjeg litrenog vrča piva, inače 16, a ove godine čak 18 dana kasnije, njihov naporni rad praktično ne prestaje – svakodnevno sviraju po deset sati. Kad to ispričate nekom normalnom, neće vam vjerovati, no za tu tlaku, kuluk u nemogućim uvjetima, gdje se svira i repertoar ispod razine solidnog ukusa, doslovce se otimaju, pa znaju i potući akademski obrazovani glazbenici, jer je za sve nastup na Oktoberfestu pitanje prestiža i časti. Pa i više od toga! – To je smisao života, patetično pojašnjava Schorsch Müller, šef jednog od orkestara. To je mjesto gdje se život uživa punim plućima, a pivo pije punim ustima. Što potvrđuje veliku sličnost života i piva. A postoji vic koji govori o tome kako su te dvije stvari potpuno različite. Razlika između života i piva, kaže ta šala, u tome je što kad je pivo pri kraju, jednostavno možeš reći – Konobar, još jedno!
Originalno objavljeno na Radio Daruvaru, u emisiji Petkom uz radio i pivo, rubrici Pijem pivo, to je moje piće, dižem krigle, razvijam mišiće, u petak,, 22. rujna 2000.
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
