U Hrvatskoj postoji pravi mali kult češkog piva Bernard iz istoimene obiteljske pivovare iz Humpolca u Moravskoj. Suvlasnik pivovare Stanislav Bernard u uvodniku travanjskog broja svog časopisa Vlatní cestou najavljuje svoju knjigu koja će izaći 12. svibnja, iz koje se vidi da je to zato što je vlasnik pivovare tako divno svoj.
Prije nekog vremena obratio mi se nakladnik Tomáš Brandejs i pitao me da li bih htio napisati knjigu, a ja sam shvatio, i to me je gotovo šokiralo, da je prošlo skoro četvrt stoljeća od trenutka kada je počela priča o našoj pivovari. Za to vrijeme dogodilo se more stvari, pa sam rekao, da, ima se o čemu pisati.
No, ta knjiga ne govori samo o pivovari, ona govori i o meni, o mom načinu razmišljanja, u njoj su i moji pogledi na pivarstvo, poduzetništvo, na korupciju, na češko društvo i Europsku uniju... Vraćam se i u svoje djetinjstvo, ali nit vodilja u knjizi je jedinstveni slučaj pivovare. Dobili smo je u groznom stanju, uz strašne financijske uvjete - a prošlog mjeseca smo u anketi Czech Top 100 proglašeni drugom najcjenjenijom češkom tvrtkom u prehrambenoj grani. Pišući knjigu shvatio sam da je svih tih godina moje poistovjećivanje s pivovarom bilo tako jako da sam maltene zaboravio poimati život kao takav, bez obzira na to što sam se posvećivao i obitelji i svojim mnogobrojnim interesima, sportu, prijateljima, dobroj glazbi. Kao da je život išao malo po strani, u glavi mi je uvijek bilo - da u pivovari napravimo još ovo, dovršimo ono... Usredotočiti se na nešto, što čovjek smatra važnim, to je dakako u redu, ali moje usredotočenje ne firmu bilo je, moglo bi se reći, totalno. Nije baš da sam na posao mislio u svakom trenutku, da se nisam nikad isključivao, ali moje unutrašnje podešavanje bilo je takvo da nisam znao uživati i običnim stvarima.
U posljednje vrijeme sam se počeo više zanimati za to tko smo uopće, kamo idemo i zašto idemo baš tamo. Ako nekad budem pisao drugu knjigu, ona bi bila prvenstveno o tome, kako život treba uzimati u svoj njegovoj šarolikosti, uživati u svemu što on donosi. mi smo se naime navikli da uvijek reagiramo na vanjske podražaje i da zaboravljamo na sebe. Ja sam zaboravio primjećivati samog sebe, zaboravio sam kakvog je okusa život. To se može promijeniti samo tako da se čovjek otvori svojim osjećajima, da prilagodi svoje unutrašnje podešavanje, svoje prioritete. S druge strane svjestan sam da u slučaju da to nije bilo baš tako, firma ne bi bila tu gdje jeste, a vjerojatno ne bi ni preživjela. Razumljivo da želim da se pivovara i dalje razvija i posvetit ću tome dio svoje energije, ali istovremeno ono unutrašnje bih htio raditi drugačije, da druge stvari ne bi ostale „ispod crte". George Matthew Adams je rekao - vrijeme ne možemo uništiti. Uništiti možemo jedino sebe. A to ne želim. Više se neću zanemarivati.
Držite se - Stanislav Bernard
