U češkim medijima pojavio se ovih dana neobičan članak. Napisao ga je neimenovani visokopozicionirani dužnosnik najjače desne stranke u zemlji, liberalno konzervativne Građanske demokratske stranke (ODS). Piše o situaciji s budjejovičkom pivovarom Budvar, posljednjom češkom pivovarom koja još nije privatizirana.
Tekst je objavljen na nezavisnom web portalu Česká pozice, a u razgovoru s urednikom autor objašnjava da ranije nije imao petlju objaviti tekst, jer se bojao da će mu to oslabiti pozicije u stranci. I to uostalom svjedoči o napetosti i složenosti situacije oko posljednjeg narodnog poduzeća u zemlji.
Razlozi zbog je odlučio ipak objaviti svoja razmišljanja, uz uvjet da se ne objavi njegov identitet su, s jedne strane lavina tekstova u raznim medijima, u kojima se tema Budvara sagledava iz raznih uglova, a s druge strane portal Česká pozice ima reputaciju foruma, koji otvara prostor različitim stavovima, ako oni pridonose plodonosnoj javnoj raspravi.
Ohladimo glave hladnim Budvarom
Medijska bomba eksplodirala je u petak 3. Veljače, kada su Hospodářské noviny (Gospodarske novine) objavile na naslovnoj stranici članak o tome kako ministar Petr Bendl (ODS, ministar poljoprivrede, op.prev.) i njegovi „kumovi" žele preuzeti kontrolu nad pivovarom Budějovický Budvar i to tako što će smijeniti direktora. ODS želi privatizirati Budvar, pivari svih zemalja, ujedinite se! Iako već niz godina nitko nije niti spomenuo privatizaciju, mnogi južnočeški zastupnici su se počeli nadmetati tko će bolje spriječiti privatizaciju.
Nikakvo čudo da vlada, koja ima na tisuće drugih briga, nema namjeru upuštati se u ruletu zvanu transformacija Budvara.
Privatizacija Budvara onemogućena je već time, što je to „narodno poduzeće." Jedino narodno poduzeće u Češkoj republici. Zna li netko kako se prodaje narodno pouzeće? Ne zna. Trebalo bi ga prvo transformirati u dioničko društvo. Pravnici bi to očito znali riješiti, ali kakva god bila ta transformacija, svakako bi mogla imati utjecaj na tekuće sudske sporove s američkim koncernom Anheuser-Busch. A nimalo me ne čudi da se vlada, koja ima tisuće drugih briga, u tu ruletu neće upuštati.
Župan Jiří Zimola želi s ciljem zaustavljanja privatizacije raspisati referendum. Kako sam sa županom u dobrim odnosima, moram se pozabaviti pitanjem tko bi glasovao na referendumu o privatizaciji Budvara. Svi Česi? Vjerojatno da, radi se ipak o narodnom poduzeću! Župan je pak mislio da bi glasovali samo građani Južne Češke. A možda bi trebali glasovati samo pivopije? Ili samo oni koji piju Budvar?
Prije nego je premijer Petr Nečas (ODS) uopće mogao umiriti javnost objašnjavanjem da prodaja Budvara nije na dnevnom redu i da se radi naprosto o umjetnom stvorenom problemu, koji su napuhali mediji i internetski serveri, zatrpani protestima protiv toga da ODS privatizira Budvar. Gospodarske novine, čiji je vlasnik Schwarzenbergov prijatelj gospodin Makala (Karel Schwarzenberg je ministar vanjskih poslova u Nečasovoj vladi) poentirale su uspjevši okupiti „sve protiv privatizacije Budvara, sve protiv ODS).
Prije nekoliko tjedana američki pivovarski gigant Anheuser-Busch kupio je nositelja zaštitnih marki, susjednu Budjejovičku građansku pivovaru. Nisam primijetio a je bilo tko od južno-čeških zastupnika demonstrirao protiv toga preuzimanja zaštićenih marki. Je li ili nije legitimno postavljati pitanja o utjecaju koji to može imati na sporove Anheuser-Buscha s Budvarom? Je li ili nije legitimno zapitati se zašto te zaštićene marke nije kupio Budvar, kojemu su bile ponuđene?
Direktor Budvara Jiří Boček tvrdi da vlasništvo koncerna Anheuser-Busch nad tim markama ne znači ništa. Stručnjaci za zaštićene marke pak smatraju da posjedovanje prava na zaštićene marke piva, koje su se u Budjejovicama počele kuhati sto godina prije osnutka Budvara može imati utjecaj na sudske sporove. Da bi Amerikanci nepotrebno nešto kupovali? Tko je u pravu, pokazat će novi procesi.
Zašto nam ne smeta to što je susjedna Budjejovička građanska pivovara privatna već 20 godina?
Dogovor o zakopavanju ratne sjekire između ministra Petra Bendla i direktora Jiříja Bočeka okončao je medijalnu halabuku, koja je međutim ostavila mnoga otvorena pitanja. U kakvom je odnosu sveti rat protiv privatizacije Budvara s faktom da je aktualni menadžment tvrtke 1993 godine podnio projekt privatizacije, koji nije prošao? Što bi se dogodilo, kada bi sada bila odobrena privatizacija a direktor Boček bi danas bio direktor privatne pivovare? Po njegovu mišljenju, ništa. Mislite li da bi direktor Boček kuhao proklinjano „europivo"? Svakako ne. Zašto nam ne smeta što ej susjedna Budjejovička građanska pivovara već dvadeset godina privatna? Po istoj logici, možemo se zapitati da li se plzenjski Prazdroj još uopće piti, kad ima privatnog i internacionalnog vlasnika?
Potrebno je također naglasiti, da suprotno mnogim tvrdnjama ugostitelja, Budvar ne daje svoju dobit u proračun, nego je skuplja na svojim računima. Dobro, plaća porez, uključujući i porez na dobit, jednako kao sve druge pivovare u Češkoj.
Kada je premijer Nečas umirio javnost izjavom da se o privatizaciji Budvara ne razmišlja, otkriven je novi argument: nadzor nad poslovanje u Budvaru zapravo je paravan za pripremu terena za američkog rivala. S toga stanovišta žalim, što aktualni menadžment nije uspio sa svojom privatizacijom iz devedesetih godina. Danas spor o zaštićenoj marki ne bi morala rješavati država, komplicirano i posredstvom posljednjeg narodnog poduzeća, nego bi ga rješavale dvije privatne tvrtke.
Je li uistinu cilj da Budvar i dalje gomila dobit na svojim računima i da i dalje vodi sudski spor vrijedan milijune?
Uostalom, današnji sporovi i nejasnoće oko posljednjeg narodnog poduzeća pokazuje da je dobro da smo sva druga poduzeća privatizirali. Osobno to što je narodno poduzeće Budvar u državnom vlasništvu smatram svojevrsnim južno-češkim folklorom i ne smeta mi. Osdim toga pivo je uistinu sjajno. Također mi uopće ne smeta da Budvar sponzorira političke stranke, premda bi bilo najbolje da sponzorira sve ravnomjerno. Budvar ipak sponzorira niz drugih društvenih akcija i nitko,mu to ne zamjera.
Ali pogrešnim smatraju to što je praktično zabranjena javna rasprava što učiniti s Budvarom. Je li uistinu cilj da i dalje gomila dobit na svojim računima i da i dalje vodi sudski spor vrijedan milijune? Treba li 2050. godine direktor Budvara u dvorištu pivovare pod bistom Jiříja Bočeka čitati izvještaj o tome kako je kumulirana dobit na računima narodnog poduzeća dosegla pet milijardi? Sa stanovišta vođenja države radi se o marginalnoj stvari, pa zašto ne. Državi ipak dopustimo da jednom u sedam godina ima pravo provesti nadzor u svom vlastitom poduzeću.
