Dok Sunce gasi boje i nestaju sene
zna da bude tiho i usamljeno noću
otvaram hladno pivo i sipam bez pene
da utolim žeđ i oteram samoću.
I kada me prijatelji svi ostave, učtivo
tražeći izgovore za rastanke naše,
jedino će verno ostati mi pivo
točeno u krigle, limenke il flaše.
Znam da ono čuti, al ipak me shvata
i kada ga vidim, ono želi prići
i dok me ko roba dejstvo piva hvata
iz flaše mi tiho šapću mehurići.
Postojim za tebe, postojim za druge
i svakom sam društvo uvek dobro bilo
vekovi unazad i godine duge
jedino se ovo tečno zlato pilo.
Kao velikanu tebi pevam odu
jer u krv si ušlo celom ovom svetu
i žudim da imam, ko pustinja vodu,
iz države svake barem etiketu.
Nek razvija vihor svetom ove reči
i na mesta gde još nije doseljeno
pivo društvo pravi, al bogme i leči,
zato pijte pivo, ali umereno.
Miroslav Mihnjak poznat je u širim krugovima prvenstveno kao kolekcionar pivskih etiketa, a u rodnim Gospođincima, srpskom naselju u Južnobačkom okrugu u Vojvodini znaju ga i kao privatnog poduzetnika, stolara, proizvođača namještaja po mjeri, ali i kao pjesnika. Zato smo intervju koji smo s njim radili za Pivnicu nazvali Stolar, pjesnik i labolog.
Jedan je od najvećih sakupljača pivskih etiketa na prostoru bivše Jugoslavije, s kolekcijom u kojoj je više od 23 tisuće primjeraka. Prikuplja i građu za enciklopediju srpskih pivovara, a autor je više izložaba pivskih etiketa.