Jana Prouzová Myšková i Pavel Prouza iz tvrtke Riofrio Architects kupili su 2007. godine ruiniranu pivovaru u češkom mjestu Lobeč kod Mělníka. Prostorni povijesni areal bio je u stravičnom stanju i prijetio mu je potpuni nestanak. U godinama koje su slijedile zgrade su spašene, a od ovog proljeća tu se ponovo kuha pivo.
„Živjeli smo u Pragu i tražili povijesni objekt i spomenik, koji bismo uredili za stanovanje i organiziranje kulturnih manifestacija. U oblasti Kokořinsko obilazili smo župe, a onda smo ugledali ovu pivovaru u raspadanju s renesansnom jezgrom," veli arhitekt Pavel Prouza. Za devastiranu nekretninu nitko nije pokazivao zanimanje, a supružnici Prouza zaljubili su se u nju na prvi pogled i kupili je za 600 tisuća kruna (oko 200 tisuća kuna).
Kompleks pivovare bio je u groznom stanju. Zapušten, bez vrata i prozora, s krovom punim rupa, naprosto sve se raspadalo. Neke zgrade bile su demolirane, a ljudi su razgrabili građevinski materijal.
Ni u jednoj prostoriji se nije moglo stanovati. Nastavili su raditi u svom arhitektonskom ateljeu i brinuli se o djeci, a u Lobeč su dolazili u slobodno vrijeme, čistili otpad i gledali kako će objekt s više od dvije tisuće četvornih metara površine zaštititi uz pomoć dotacija i vlastitih sredstava.
„Zakrpali smo najveće rupe, počeli premjeravati, raditi istraživanja i projektirati. Građevinsku dozvolu dobili smo još 2009. godine," opisuje početke projekta Pavel Prouza. Renoviranje pivovare, koje se i dalje nastavlja, od početka shvaćaju veoma ozbiljno. Pošteno se posvećuju svakom detalju, u arhivima i na starim fotografijama provjeravaju izvorni izgled i svrhu pojedinih građevinskih i konstruktorskih elemenata. Ništa im ne promiče.
„Kod obnove smo posebno pazili na očuvanje autentičnosti pivovare. Neke dijelove, koji su već dali svoje, namjerno ostavljamo. Uvijek ih možemo zamijeniti novima. No, izvorno je kudikamo zanimljivije," objašnjava Prouza.
S potkrovljem radimo oprezno. Nismo radili svjetlarnike, nismo htjeli narušavati uličnu fasadu krovnim prozorima. Ne bismo to ni mogli, to je zaštićeni spomenik. Danas pivovara odnaprijed izgleda potpuno jednako kao u 19. stoljeću."
Prošle godine su iz Praga za stalno preselili u Lobeč. Do sada je obnova napuštene pivovare progutala šesnaest milijuna kruna (više od pet milijuna kuna). Kad su prošli najteži radovi, na red je došla mini pivovara. U nekadašnjoj punionici boca iz tridesetih godina prošlog stoljeća izgradili su varionicu male pivovare, a za postavljanje pivovare dobili su poduzetnički kredit. Tako je u mjestu nastavljena petstogodišnja povijest lokalnog pivarstva. Pivo se kuha od proljeća ove godine, a majstor pivar je Tomáš Fencl, koji vodi pivovaru zajedno s vlasnicima. Tako se nakon 72 godine pauze ovdje ponovo kuha pivo.
U budućnosti bi htjeli otvoriti pivnicu u renesansnoj jezgri, pored točionice i gumna sa svodovima. Upravo traže odgovarajućeg gostioničara. Nakon toga će na red doći i obnova bazena za namakanje ječma iz 1600. godine.
U potkrovlju će urediti četiri apartmana za turiste i bicikliste. Sada obnavljaju objekt podruma i ledare, gdje planiraju priređivati koncerte i druge kulturne manifestacije. Istovremeno se uređuju i drugi dijelovi kompleksa, uključujući i nekadašnji stan m ajstora pivara, koji će supružnici Prouza preurediti u vlastiti dom. Za sada još žive u improviziranom stanu u potkrovlju iznad varionice, gdje se nekad mljeo slad. U sačuvanom spremištu za vodu uredili su spavaću sobu i igraonicu za djecu.
Interijer pivovare i drugih prostora je modernistički i dobro kombiniran s izvornim elementima, bez ikakvog retro silovanja. U nekim prostorijama zadržani su dijelovi originalne tehničke opreme s kraja 19. stoljeća. U staroj varionici je točionica s prodajom piva i zalogajnicom.
Zbog ovog projekta Pavel Prouza je morao djelomično zapostaviti svoj posao arhitekta. Sada se čitavo radno vrijeme posvećuje kompleksu pivovare, koji želi postaviti na ekonomske temelje. Uz sve drugo, radi i kao vodič prostorom pivovare, ima pripremljen jednosatni obilazak i kompletno se brine o tom dijelu posla.
Inače, prvi pisani trag o pivovari Lobeč potječe iz godine 1586. a renesansna jezgra sadašnje pivovare izgrađena je oko 1600. godine. Izvorna mala zanatska vlastelinska pivovara loze Věžník je od 1894. do 1897. preuređena u parostrojni pogon, a projekt je realizirao čuveni pivovarski inženjer Josef Rosenberg.
Zlatno doba poduzeće je proživljavalo kao dioničko društvo početkom 20. stoljeća a u vrijeme južnočeškog majstora pivara Josefa Tománeka dostiglo je godišnju proizvodnju od deset tisuća hektolitara piva.
Od godine 1927. bila je pivovara u Lobeču u vlasništvu Društvene pivovare ioz nedalekog mjesta Podkováň. Proizvodnja je obustavljena ratne 1943. godine, a godine 1948. ugašena je pivovara dopala pod narodnu upravu, no još 1951. godine radila je punionica u kojoj se punilo pivo iz Podkováňa. Od godine 1956. pivovaru je koristila trgovina voća i povrća, a nakon toga godinama državni kombinat. Nakon revolucije dovršena je teška devastacija opustošenog kompleksa pivovare vandalskim demoliranjem dijela zgrada.
Izvor:bydleni.idnes.cz
S češkog preveo Mato Pejić
U obnovljenoj pivovari je već bio i naš suradnik Jindřich Krous, te napisao reportažu Kad bog da sreće, koju možete pročitati ovdje.
