Od putujućih zanatlija do šalande
Putujući zanatlije bili su mlađi izučeni sladarski radnici, koji su putovali po Austro-ugarskoj i susjednim njemačkim zemljama, posjećivali pivovare i sladare, gdje su kratko vrijeme radili, živjeli u šalandi (sobici za radnike, družinska soba), stjecali i širili iskustva i održavali jedinstveni, svima razumljiv češko-njemački pivovarski žargon. U onim pivovarama, gdje se putujući zanatlije nisu mogli zaposliti, barem bi se zaustavili, dobili bi akcízu a gospodin stari ih darovao „iz babe“, odnosno dao bi im fedruňk (popudbinu). Pristojalo se pak da se zadrže i ispričaju što je u svijetu o u struci novoga. „Tada, prije trideset godina, živjelo se malo konzervativnije nego danas, kad putujući zanatlija dobije akcizu i ode se ispavati u kantinu“ žalio se na srozavanje pivovarskih običaja majstor pivar Zachar Mikolášu Alešu.81
Akcíza je bila trošarina, porez na dopremu namirnica u velike gradove, to jest moderni oblik prijašnje putarine. Oko Praga i sad stoje uz ceste usamljene kuće – akcíze – gdje su „akcizari“ ubirali taj porez. U pivovarama je akcíza bila financijska potpora, koju su dobivali putujući zanatlije.
Bába je bio naziv kojim se označavalo svako jedanaesto bure, koji se nije oporezivalo, pošto je služilo za dolijevanje prethodnih deset. (Tada je bure imalo 1 frtalj, odnosno 124 litre.) Onim što je ostalo, raspolagao je majstor pivar. U prenesenom smislu baba je bio pojam kojim se označavalo pravo pivara da kod svake šarže skuha nešto više piva, kako bi ga imao za sebe, za gošćenje posjetitelja, koje bi častio pozdravom ili dobrodošlicom, te za nuđenje putujućih zanatlija.
Šalanda je bila prostorija za smještaj radnika sladara u pivovari. U opremu šalande spadale su palande (viseće postelje), čvrsti stol (kmanpret), stolice, vrčevi, čaše. Sladari u šalandi nisu pili samo pivo; za hladnih dana su se grijali gramatikom – pivskom juhom s raskuhanim kruhom. Riječ šalanda znači u češkom jeziku služinsku sobu (čeledník), ali izvorno značenje je kajita (sobica na brodu). Stara grčka riječ chelandion (kajita) prešla je preko arapske šalande opet u Europu, te postala staronjemački Schalander (riječni brod) i naša pivovarska šalanda.
81O. Zachar razgovor je sam objavio 1904. godine u časopisu Hostimil; citira ga J. Pergl u knjizi Mikoláš Aleš i Kladno.
S češkog preveo Mato Pejić
Prije otprilike jednog desetljeća završili smo serijal Velika češka pivska knjiga, autora Zdeněka Suse, u prijevodu našeg urednika Mate Pejića. Precizno – od travnja 2009. do siječnja 2011. iz tjedna smo u tjedan objavljivali iznimno zanimljive priče iz ove osebujne knjige, a između uvodnog članka i završnog razgovora s autorom, stalo ih je ukupno 88. No, to nisu bile svi tekstovi iz knjige – tamo ih je čak 120, a neke smo iz raznoraznih razloga izostavili. Sada, desetljeće kasnije, Češka je televizija objavila serijal u kojeg doktor Susa (Zdeněk Susa je poznati češki pneumolog, vlasnik malog izdavačkog poduzeća, evangelički pastor i iznimno aktivan član društva prijatelja piva Old Beer Club), a nakon toga probrane je tekstove ukoričila u knjizi Pivní putování (Pivska putovanja), u kojoj su i mnogi članci iz one prve knjige, Velike češke pivske knjige, neki prerađeni i skraćeni, a drugi u integralnom obliku. Nama je to pak prilika da objavimo i prijevode onih tekstova, koji nisu ušli u izbor prije deset godina. A vjerujte da su vrijedni objavljivanja.
