Od Havličkova Broda do Humpolca

Velika češka pivska knjiga   |   Zdeněk Susa   |   18.08.2010.     1957

Od Havličkova Broda do Humpolca

U Havličkovu Brodu ljudima je uvijek bilo dobro. Brod (gaz) preko Sazave na Haberskom putu od Češke do Moravske oduvijek je bio važan, pa je zato bila glasovita i općina, pa zvala se ona i Smilův, Njemački ili Havličkov Brod. A u glasovitoj općini se, naravno, kuhalo pivo. Za Njemački Brod je sa sigurnošću dokazano da se kuhalo još 1333. godine.

Godine 1422. grad su poharali husiti. Na prilazima gradu prvo su porazili Zikmundove križare, a kad su već bili tu, svratili su i u grad, pobili mještane, razorili njihove kuće, a nisu se zaustavili ni pred pivovarom. Sam Žižka - koji inače nije bio nimalo tankoćutan - samom sebi i svojima to je zamjerio. Kada je godinu dana kasnije sazvao istočnočeške husite, okupio ih je u Njemačkom Brodu, „da bismo se pokajali, tamo gdje smo zgriješili".

Iz gomile ruševina polako se ponovo podizao grad, a odmah su obnavljane i pivovare. Pravo varenja građanima je 1452. ponovo potvrdio Jiři iz Podjebrada. Grad Njemački Brod bio je naprosto važan - uključujući i njegovo pivo - a kraljevi su toga bili svjesni.

Mještani Humpolca prošli su puno gore. Njihov je grad bio zaboravljen u zabačenom budžaku Vysočine a gospoda iz grada Orlika ograničavali su njihova prava, kako im se prohtjelo. U gradu su bile samo tri male pivovare, a unatoč tome je 1597. godine gospodar Kryštof iz Roupova potpuno zabranio kuhanje piva u gradu i prisilio građane da piju pivo iz vlastelinske pivovare. Razumljivo je da iz toga razloga novi stanovnici baš nisu nahrupili u Humpolec. Za Humpolčane je dolazak svakog novog stanovnika bio praznik. Kad je to u svoje vrijeme učinio izvjesni Hlinik, mještani su mu bili tako zahvalni da su mu postavili spomen ploču.

U 19. stoljeću Njemački je Brod cvao, te postao važno željezničko čvorište, Humpolec je ostajao na margini i do njega je vodio samo lokalni kolosijek, koji u Humpolcu završava. 1 Unatoč tome zahvaljujući industrijskoj revoluciji humpolečko pivo se proslavilo više nego brodsko. Ponajprije moram spomenuti gospodina barona Jakuba Neffzerna, vlasnika Humpolca, koji je već 1756. godine podigao novu pivovaru. Njegova je pivovara tada bila vrh tehničkih mogućnosti, a bila je tako reprezentativna i tako važna za grad, da je kod određivanja kućnih brojeva dobila broj 1! Sto godina kasnije došao je u pivovaru majstor pivar František Satran. On je pivovaru temeljito modernizirao.

U Njemačkom Brodu se o to vrijeme o modernizaciji pivovare samo razmišljalo. Od 1834. godine tamo je doduše radila mala pivovara u viteškoj kući Dukovsky, ali je tek uspjeh pivovare u Humpolcu nagnao Brođane na akciju, pa je 1880. godine i proširena njemačkobrodska pivovara započela modernu proizvodnju piva.

U nadmetanju dviju pivovara više ne napredovala njemačkobrodska (od 1945. godine havličkobrodska). Ta je pivovara - i unatoč socijalističkim reorganizacijama - povećavala proizvodnju. Humpolečkoj pivovari u vrijeme socijalizma nije išlo i to toliko, da je na kraju krahirala, i bila zatvorena.

Do promjene u humpolcu dolazi 1991. godine! Dana 26. listopada te godine pivovaru su kupila tri hrabra čovjeka - Stanislav Bernard, Josef vavra i Rudolf Šmejkal. da bi mogli obnoviti proizvodnju, morali su pivovaru najprije renovirati. kako si bili trojica, i imali različita imena, nazvali su svoju pivovaru Obiteljska pivovara Bernard.

Od početka su se opredijelili na tradicionalno kuhanje piva s vrenjem u vreonim podrumima. Pivo pažljivo filtriraju i ne pasteriziraju. Tako su sačuvali punoću okusa i hranjivu vrijednost. Igrali su na kvalitetu i postupno pobijedili. Bili su među prvima koji su napustili pasterizaciju i uspjeli su to dobro iskoristiti i u reklami. Njihov je uspjeh 2000. godine doveo do osnivanja dioničkog društva, a slijedeće godine privukli su stranog partnera, belgijsku tvrtku Duvel Moortgat, koja je povećala temeljni kapital.

Od tri oca osnivača ostala su danas dva: inženjer Stanislav Bernard sa svojim nezamjenjivim likom predstavlja pivovaru prema vani. Predsjednik je uprave i generalni direktor. Inženjer Josef Vavra brine se o unutrašnjim poslovima, on je direktor proizvodnje. Gospoda danas u svojoj pivovari kuhaju ni manje ni više nego deset vrsta piva. Proizvodnja premašuje 130 tisuća hektolitara. Idu „svojim putem" - barem tako tvrdi njihov reklamni slogan. Jednako tako zove se i tvornički časopis, čija je posebnost to što unatoč tome što nastaje u pivovari, donosi najmanje vijesti o pivu. Kao da tim žele reći da je njihovo pivo tako dobro, da ne trebaju reklamu, i da se umjesto toga mogu posvećivati kulturi, sportu, putovanju na Himalaju...

Mi se pak ne damo odvući na tako dalek put. Smjerno se vraćamo šinobusom do Havličkova Broda, a tamo ćemo presjesti za Kutnu Horu.

1Tom prugom smo išli iz Havličkova Broda. Za tri četvrt sata lagane vožnje Vysočinom prevalili smo 24 kilometara puta do Humpolca.

Preveo Mato Pejić

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Svatko je dovoljno star da popije pivo, zar ne Mule?
Jack Nicholson

Nacrtaj mi krigl

chances-by-myles-smutney
chances-by-myles-smutney





Najnovije iz kategorije Velika češka pivska knjiga