ČEŠKE PIVSKE BAJKE
O tri mala pivkana
Bila jednom jedna točiona i imala tri bureta. A ta burad svojim svijetlim, polutamnim i crnim pivom nalijevala cijelo kraljevstvo. Od jutra do večeri. Svaki dan, mjesec i godinu. Burad nisu bila baš neka obična, bila su to burad bez dna. Svatko je mogao popiti piva koliko je htio a zahvaljujući tome nadaleko je i naširoko vladalo sveopće veselje. Ali, jednog dana zadesi kraljevstvo velika nesreća. Pipničar Pukotina u panici je tako drmao pipama da mu se desilo ono najgore, čega su se svi kraljevi mudraci i savjetnici i sami bojali. Pogodila ga je žeđ. Ne obična, nego takva žeđ koju nijedna voda ne može ugasiti.
A žeđ se nekontrolirano širila cijelim kraljevstvom. Pogodila je svakog slugu, vlastelina i seljaka. Svi su tužno sjedili kod kuće i zurili u prazne krigle. Supruge su znale da je zlo i kako bi svo je muževe razveselili, ispekle tu pile, tamo patkicu…
Ali, kako je trpko primijetio žeđu izmučeni pipničar Pukotina, „Ništa od toga se bez pivkana ne da pošteno pojesti.“
I tako je kraljevstvo propadalo. Sami Kralj, koji zbog žeđi nije vladao kako treba dao je dojaviti u sve kutke svijeta da će onom tko sva tri bezdana bureta ponovo upogoni tako da iz njih opet curkom teče pivo pokloniti pola gostionice i bibernjače k tomu.
I stvarno. U kraljevstvo počeli pritjecati svjetski priznati pipničari, majstori pivari, pa čak i vinari. Ali, nitko nije uspio niti iz jednog bureta iscijediti ni kap.
„Hohštapleri! Nikogovići! Niškoristi!“ očajno je psovao pipničar Pukotina oslanjajući se o svoj šank. I sam je već tisuću puta ponovo načinjao burad, opkretao pipe, ali svaki put se odazvala samo žedna praznina.
A u trenucima najveće slabosti kleknuo je na koljena i sa suzama u oćima zavapio: „Bože moj! Molim te, vrati nam tekući kruh, koji sada ne teče! Učinit ću sve, ama baš sve na cijelom svijetu samo da to naše pivo možemo popet piti. To prisežem po tisuću puta na svoj pivski trbuh,“ i sakrio lice dlanovima, da može plakati i dalje.
„Nisi se o pivu dobro starao,“ začulo se iza šanka na zaprepaštenje pipničara Pukotine. On protare oči i ugleda pred sobom tri mala pivkana. Svijetlog, polutamnog i crnog. „Uslijed velike ljubavi prema njegovom gorkom okusu zaboravio si ga njegovati,“ nastaviše pivkani.
„A ako želiš da burad opet napajaju cijelo kraljevstvo, očistiti cijeli cjevovod moraš prije nego što prvi pijetao zakukuriče. U protivnom nikad više nećeš okusiti ni kapi. Mi smo svoje rekli,“ jednoglasno su izrecitirala tri mala pivkana, kucnuli se i nestali.
„Ali, to je nemoguće, do svitanja je ostalo samo malo vremena,“ uplašio se Pukotina sve ne vjerujući vlastitim očima.
I već je htio odustati od zadatka, kadli se uto opet pojavi žeđ. Vukla ga je za jezik i tako jako škrabala u grlu da se nasmrt prestrašio da stvarno više neće okusiti piva.
Zato se odmah dao na posao koji mu je išao od ruke, kao da mu život o tome ovisi.
Čistio je, propirao cijevi, razvrstavao je i čistio opremu za istakanje a kad se sunce ukazalo iznad brijega i počelo hvaliti svojom bojom zlatnom poput piva, bio je gotov i spokojno je dremuckao.
Probudio ga je suhi okus u ustima. „Zar sam sve to samo sanjao?“ razmišljao je naglas. No, nada da bi se konačno mogao izbaviti iz te trijezne žeđi sama mu je tutnula kriglu u ruku.
Pipničar Pukotina duboko udahne, stisne prvu pipu i… „Nisam sanjao!“ smijao se i točio da je pjena prskala na sve strane pa curila i po zemlji. Sve tri pipe veselo su klokotale. Svijetla, polutamna i crna.
Pipničar Pukotina pio je i pio, dok se žeđ nije predala i otišla u drugo kraljevstvo. Onda je legao na poliveni pod i od sreće se počeo valjati u pivu. „Dobro si očistio cijevi…“ razlijegao se sa šanka poznati trostruki glas.
Tri mala pivkana stajala su sučelice Pukotini, sva orošena. „A ako i dalje želiš piti pivo, moraš se o njemu brinuti. Inače će se žeđ opet vratiti,“ govorila su tri pivkana polako i razgovjetno. „Hoću! Brinut ću se! Obećavam to svojom pivskom čašću!“
Pukotina je odgovorio odrješito i tri mala pivkana su se kucnula. Kako su se pojavili, tako su i nestali. A od tog trenutka u točionu se opet vratio život. Svima je bilo dobro. Pilo se pivo za pivom, hladinka za šnitom i tri bureta rastakala su radost po cijelom kraljevstvu. A ako pipničar Pukotina nije zaboravio starati se o pivu rastaču i danas.
Bajku O třech malých pivíčkách iz knjige Češke pivske bajke (České pivnÍ pohádky) preveo Mato Pejić
Čitatelji koji su pročitali ovo, rado će pročitati i ovo:
