Pošto u misijama vojnim i ratnim, a također i u društvenom saobraćaju s ljudima, često puta s dobrim prijateljima na druženju i dobroj zabavi morate bivati, našao sam za shodno da vam kažem nešto malo o tome kako ćete se od pijanstva čuvati i kako čete ga liječiti. Krenut ću od samog opisa.
Pijanstvo ništa drugo nije, doli ojađenost i narušenost duha i svekolikih moći i djela njegovih, proistekla iz neumjerenog pijenja, najkraće rečeno, to je dobrovoljno ludilo.
Za izbjegavanje toga zla prvi i najbolji put je skromno, umjereno i malo piti, ne više nego što potreba pokazuje.
Drugo: kloniti se jakih pića, laganim pivom zapijati i zalijevati, pomalo i ne naglo piti, ne kao škornja u sebe lijevati i na dušak sve što se nalije suknuti i iskapiti.
Treće: za pijenja ne puno jesti; jerbo hranom se piće u želucu zaustavlja i zadržava.
Četvrto: prije jela popiti malo pelinkovca ili pojesti osam ili devet badema gorkih, ili nešto malo mlijeka uzeti. Neki pojedu lovorov list, drugi opet druge stvari.
Africanus u svojim spisima opet kaže da onaj tko pluća jareća pečena ili sušena jede neće pijanstva osjetiti.
Ja uvijek nosim na prstima veliki ametist, jer neki o njemu pišu da ima moć odvraćanja pijanstva tako što ne dopušta vlažnim parama dizanje prema mozgu; meni se vidi da tu nečega ima, ali puštam svakomu da o tome misli i sudi, kako hoće.
Sve stvari slatke i sa šećerom pripremljene, kad ih se jede uz piće, sprečavaju pijanstvo, jer ne dopuštaju parama da se dižu prema glavi i zatomljuju moć vina i šmek ili okus njegov.
Najbolja i najsigurnija medicina za pijanstvo je povraćanje, ili pražnjenje trbuha putem stolice, kako uči Hipokrat. Jerbo svekolike bolesti nastale iz prepunjenosti liječe se ponovnim pražnjenjem.
Najposlije, san savršeno oporavlja od pijanstva, a onomu tko se opio valja spavati sve dokle god ga pati štucanje i zijevanje. Ili – kako svjedoči Galen – san služi za apsorbiranje hrane, budnost pak za probavu i razdiobu. Međutim ne idite odmah nakon pijenja spavati, nego najmanje jednu uru po sobi hodajte i bdite.
Avicenna je složio ovaj dolje priloženi sirup protiv pijanstva, ali ja do sada nisam djelovanje njegovo iskusio. Radije se za slučaj pijanstva snabdijem gorkim bademima, ametistom, slatkim stvarima, hladnim mirisima, ružom, ljubicom i kamforom, pošto se mi povraćati neće, e da ne bih zdravlju svome naštetio, kao što vas o tome i naprijed upozorio.
Uzmi
soka ili mezge od kočanja bijeloga kelja.
Mezge ili tekućine od nara.
Octa od odličnoga vina, od svega po dva lota.
Daj na vatru da proključa nekoliko puta i napravi sirup.
Vi pak od svega navedenog možete koristiti ono što smatrate da najbolje vašoj naravi služi. Jedno ali zasigurno znam i govorim vam, da opijati se protiv prirode jeste i nijednom čovjeku nije korisno ni zdravo.
I stoga se nadam da ćete upamtiti ovo moje upozorenje i da ćete općeći među ljudima, koliko god je u vašoj moći, izbjegavati opijanje, kao najsigurniju pogubnost i gubitak, i radije vrhovnoga Gospodina Boga, koji strogo zabranjuje taj grijeh, poslušati, nego da krivnjom dobrih drugova i prijatelja dobrovoljno k smrtnoj uri žurite i hitate.
108 Iz „Režima zdravlja“ Henrycha Rankovia – vidi i poglavlje „O napitku il piću“.
S češkog preveo Mato Pejić
Prije otprilike jednog desetljeća završili smo serijal Velika češka pivska knjiga, autora Zdeněka Suse, u prijevodu našeg urednika Mate Pejića. Precizno – od travnja 2009. do siječnja 2011. iz tjedna smo u tjedan objavljivali iznimno zanimljive priče iz ove osebujne knjige, a između uvodnog članka i završnog razgovora s autorom, stalo ih je ukupno 88. No, to nisu bile svi tekstovi iz knjige – tamo ih je čak 120, a neke smo iz raznoraznih razloga izostavili. Sada, desetljeće kasnije, Češka je televizija objavila serijal u kojeg doktor Susa (Zdeněk Susa je poznati češki pneumolog, vlasnik malog izdavačkog poduzeća, evangelički pastor i iznimno aktivan član društva prijatelja piva Old Beer Club), a nakon toga probrane je tekstove ukoričila u knjizi Pivní putování (Pivska putovanja), u kojoj su i mnogi članci iz one prve knjige, Velike češke pivske knjige, neki prerađeni i skraćeni, a drugi u integralnom obliku. Nama je to pak prilika da objavimo i prijevode onih tekstova, koji nisu ušli u izbor prije deset godina. A vjerujte da su vrijedni objavljivanja.