Pivnica.net
Banner

Pivo u stihu i prozi

O momku i bačvici piva

Peter Christen Asbjørnsen i Jørgen Moe   |   09.11.2011.     3346

O momku i bačvici piva

Bio jednom jedan momak koji je dugo služio negdje u planinama na sjeveru. Njegov gazda bio je majstor u varenju piva. Pivo je bilo tako dobro, da mu nadaleko ni jedno drugo nije bilo ravno. Kada je momak htio istupiti iz službe i gazda ga trebao isplatiti, momak nije ništa drugo želio, već bačvicu božićnog piva.

Gazda mu je dao bačvicu piva, a on ju je prebacio prema ramena i krenuo na put. Dugo ju je nosio i što je duže hodao, tim mu se bačvica činila težom. I počeo se ogledati, ne bi li netko s njim htio malo popiti piva, da bačvica ne bude tako teška.

Konačno je sreo starca s dugom bradom.

- Dobar dan - reče starac.

- Dobar dan - odgovorio je momak.

- Kamo ćeš, momče? - pitao je starac.

- Tražim nekoga tko bi htio sa mnom piti pivo - odgovorio je momak - da bačvica ne bude tako teška.

- Zašto da nekoga tražiš - reče starac - kada sa mnom možeš piti isto tako dobro kao i s nekim drugim. Nahodao sam se, jedva vučem noge za sobom i umoran sam i žedan.

- Zašto da ne - pristao je spremno momak - ali kaži mi najprije, odakle dolaziš i tko si.

- Ja sam Bog i dolazim iz kraljevstva nebeskog - odgovorio je starac.

- Ne želim piti s tobom - reče momak - čudnovatu pravednost gajiš ovdje na zemlji. Radiš među ljudima velike razlike. Netko je bogat, da ne zna što da radi s tolikim bogatstvom, a netko je opet siromašan, da svisne od bijede. Ne, s tobom neću piti - rekao je momak i nastavio dalje hodati s teškom bačvicom piva na leđima.  Ali tek što je prošao dio puta, bačvica mu je opet postala tako teška, da mu se činilo da više neće moći načiniti ni koraka. Odjednom sretne nakaznog čovjeka - bijaše sama kost i koža, ali vidjelo se na njemu da je ustrajni hodač.

- Dobar dan - pozdravio je čovjek.

- Dobar dan - odgovorio je momak.

- Kamo, momče? - pitao je čovjek.

- Eh, tražim nekoga tko bi htio sa mnom popiti pivo, da mi bačvica ne bude tako teška - odgovorio je momak.

- A ne bi li htio piti sa mnom? - pitao je čovjek. - Zašto da tražiš nekoga drugog. Već sam se dosta nahodao i gutljaj piva bio bi kao melem na moj stari želudac.

- Zašto da ne - reče momak - ali najprije mi kaži tko si odakle dolaziš.

- Tko sam? Dobro sam poznat u cijelom svijetu. Ja sam Vrag i dolazim iz pakla.

- Eh, onda se uzalud veseliš mom pivu - odgovorio je momak. - ne radiš ništa drugo, već samo patiš i mučiš ljude. Kadgod se ljudima dogodi nekakvo zlo uvijek su u tome tvoji prsti. Ne, ne, neću piti s tobom!

I ode momak dalje sa svojom bačvicom piva na leđima. Opet je dugo, dugo hodao, sve dok mu ponovo nije postala nepodnošljivo teška, tako da je pomislio da više neće moći napraviti ni koraka. Ogledao se oko sebe, ne bi li s njim mogao netko popiti. I zaista, u daljini vidi dolaziti starca koji je bio strašno mršav i jedva je vukao noge.

- Dobar dan - reče starac, kada je došao k njemu.

- Dobar dan - odgovorio je momak.

- Kamo, momče? - pitao je starac.

- Tražim nekoga tko bi htio popiti sa mnom pivo, da bačvica ne bude tako teška - rekao je momak.

- A ne bi mogao popiti sa mnom? Zašto da tražiš nekoga drugoga? - rekao je starac.

- Mogao bih - reče momak. - Ali najprije mi kaži tko si.

- Zovu me Smrt - odgovori starac.

- S tobom ću piti - rekao je momak, skinuo bačvicu piva s ramena, otvorio je i napunio čašu. - Ti si pravedan, prema svim ljudima se ponašaš jednako i kod tebe nema razlike između bogatih i siromašnih.

Dao mu je da se napije, a starac nije mogao nahvaliti dobrog piva. Momak mu je dao popiti koliko želi, a puna čaša piva naizmjence je išla iz ruke u ruku. Piva je bivalo manje, a bačvica je postajala sve lakša.

Napokon starac reče: - Nikada nisam pio bolje piće. Još mi nikada ništa nije tako prijalo kao tvoje pivo. Osjećam se, kao da sam se ponovo rodio. Ne znam, kako da ti se odužim." Zatim je neko vrijeme razmišljao kako da se momku oduži, a onda mu padne na pamet: „Neka tvoja bačvica nikada ne bude prazna, taman se iz nje koliko god pilo, a tvoje pivo neka postane lijek, kojim ćeš liječiti ljude bolje od  bilo kojeg liječnika!"

Ali ipak, momak je morao pristati na jedan uvjet.

- Dođeš li bolesniku i vidiš da sjedim na postelji, moraš dobro uočiti gdje sjedim. Ako ću sjediti uz bolesnikove noge, možeš mu dati blagotvorni napitak iz bačvice. Ali, ako ću sjediti uz uzglavlje, tada tu više nema pomoći i ne smiješ mu dati ljekoviti gutljaj - napomenuo je starac.

Momak je uskoro postao glasoviti liječnik. Bio je pozivan bolesnicima iz daleka i uspijevao je izliječiti i one kojima nije bilo pomoći. Uvijek kada je pristupio oboljelom, najprije je pogledao gdje sjedi Smrt, a zatim je mudro prosudio može li bolesnika izliječiti ili mora umrijeti. Nikada nije pogriješio. Postao je bogat i uvažen čovjek. Jednom su ga pozvali kraljevoj kćeri u jednoj dalekoj stranoj zemlji. Bila je teško bolesna i nijedan liječnik joj nije do sada pomogao. Obećali su mu da će dobiti sve što poželi, ako princezu izliječi. Kada je ušao u princezinu odaju, odmah je primijetio starca s kosom. Sjedio je uz uzglavlje, lagano tonuo u san i glava mu je klonula na prsa. Princezi je trenutno bilo bolje, jer je Smrt drijemala.

- Nema tu pomoći, bolest je smrtonosna - rekao je liječnik.

Ali stadoše na njega navaljivati i govoriti mu da mora izliječiti princezu, što god da to koštalo kraljevstvo. Liječnik je pogledao Smrt, kako sjedi i drijema. Kimnuo je slugama i tiho im naznačio da okrenu postelju tako da se Smrt nađe uz noge bolesnice. Kada je bilo tako učinjeno, odmah je dao bolesnici da se napije ljekovitog napitka i princeza je ozdravila.

- Kako li si me samo nasamario - rekla je Smrt, kada se probudila - među nama je kraj.

- Morao sam tako učiniti, obećali su mi princezu i kraljevstvo - opravdavao se momak.

- Uzalud ti je to - rekla je Smrt - jer tvoje vrijeme je prošlo i ti sada pripadaš meni.

- Dobro, neka bude ono što mora biti - odgovorio je momak - ali ipak ćeš me ostaviti barem da izmolim koji Očenaš.

Smrt je rekla da će pričekati da se pomoli. Momak je molio sve molitve koje je znao, samo je izbjegavao Očenaš. Činilo mu se da je Smrt potpuno nadmudrio. Kada se Smrti činilo da to s tim molitvama predugo traje, objesila je jedne noći iznad momkove postelje ploču s napisanim Očenašem. Kada se momak ujutro probudio, pao mu je pogled upravo na ispisanu ploču. Počeo je čitati, ali kako je još bio bunovan, nije shvatio što to čita. Tek kada je dočitao posljednju riječ, s užasom je spoznao kakvu je načinio grešku. Ali bilo je kasno, ništa se više nije dalo popraviti.

S norveškog prevela Silvija Sitta.

Norvešku narodnu priču O momku i bačvici piva (Gutten med øldunken) zapisali su najpoznatiji sakupljači narodnih priča Peter Christen Asbjørnsen (1812. -1885.) i Jørgen Moe (1813. - 1882.). Priča smo preuzeli iz zbirke Eventyr (Priče) objavljene 1928. godine u Oslu u nakladništvu Gyldendal norsk forlag (str. 197. - 201.). Uz priču objavljujemo i originalnu ilustraciju uz ovu priču, čiji je autor norveški slikar i ilustrator Erik Theodor Werenskiold (1855. - 1938.), poznat upravo kao ilustrator Asbjornsonovih i Moeovih priča.

Ujedno je prevoditeljica ove priče Silvija Sitta pripremila informaciju o skandinavskoj tradiciji varenja božićnog piva, uz koje objavljujemo i pripadajuće ilustracije:

Promidžbeni plakat za norveško božićno pivo iz 1930. godine, autora Haralda Damsletha (1906. - 1971.). Na plakatu su karakteristična obilježja božićno-pivskog folklora - patuljak nisse s crvenom kapicom na glavi, koji prema norveškoj tradiciji nosi djeci božićne darove, ovdje nosi bačvice s pivom. Drvena čašica s ručkicama izdubena iz jednog komada drveta, ovdje je u stiliziranom obliku prikazana kao letjelica, ukrašavana je bogatim rezbarijama, a izrađivale su se već u vikinško doba i pilo se iz njih pivo. Riječ Juleöl, (odnosno juleøl) znači božićno pivo (jule - Božić, öl, tj. øl - pivo).  

Na drugoj su ilustraciji norveška božićna piva. U Norveškoj danas ima oko tridesetak pivovara, uključujući i tzv. mikrobrygeri, odnosno pivnice gdje vare svoje pivo. Pivo je omiljeno piće u Norveškoj, a od 1834. godine kada je otvorena prva pivovara u Drammenu (Aass bryggeri) pivovarstvo predstavlja značajnu industrijsku granu. Iako Norvežani nisu takvi konzumenti piva kao Danci ili Nijemci, drže se starih tradicija i gotovo sve norveške pivovare vare božićno pivo, koje je nekada pripremalo svako domaćinstvo za božićne blagdane.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Mislim da je sada dobro vrijeme za jedno pivo
Franklin D. Roosevelt, američki predsjednik nakon potpisivanja New Deala, dokumenta koji je otvorio put ukidanju prohibicije

Nacrtaj mi krigl








Najnovije iz kategorije Pivo u stihu i prozi