O ljubavi, spletkama i svemu pomalo
Šarene irokeze na glavama, poderane traperice i jakne pune bedževa i ziherica kreću se ravno prema nama. Iako znam da se oni često muvaju oko škole i žicaju ljude lovu, nekako mi baš nije ugodno. Djeluju pomalo opako, a opće je poznata stvar da se znaju i potući. Dobro, uglavnom njih tuku.I to ovi što slušaju cajke.
Krenemo i mi u njihovom smjeru. Što su nam bliže, sve me je više strah.
„Cure, mene je malo strah. Jel nam oni neće ništa?"
„Ko!? Pa to su Joza Panker i njegov frend Tomica!"
Dora se čudi mome strahu. Ona ih, naime, poznaje. Upoznala ih je kad je bila s Hrvojem u Rupi i još mi je onda pričala kako ju je taj Tomica stalno pogledavao, a užasno je zgodan.
Dok im se mi približavamo, oni skrenu na klupu pod brezom pored puta. Pomislim kako ćemo možda samo proći pokraj njih, ali nam se u tom trenu obrati Joza Panker:
„Oj, sure, jel imate dve kune?"
Žvačući pecivo Dora uzvrati protupitanjem.
„A šta će ti?"
„Da si kupim pivo. Jos mi sam dve kune fale."
„ Jel ti nije još rano za pivo?"
„Nije mi to sa pit. Treba mi sa frisuru?"
„Kakvu frizuru?"
Dora ga u čudu gleda, a ni nama baš nije jasno o čemu on to priča.
„Pa sa irokesu."
Ni dalje nam ništa nije jasno. Tomica nas sve tri mjerka i samo se smješka. Da, stvarno je zgodan. Kad bi maknuo tu irokezu i pustio kosu, zapravo bi jako ličio Kurtu Cobainu.
„Joj, surke, sta vi nikad niste sule da je pivo najbolji usvrstsivats sa kosu?"
O pivu kao sredstvu za učvršćivanje kose očigledno niti jedna od nas nije čula, pa mu Nina odgovori:
„Ne, ljudi obično u tu svrhu koriste gel."
„Ma, kakav gel? Nema tog gela koji mose ovako usvrstiti kosu! Dodzi, probaj!"
Joza Panker se široko nasmije i ukažu se dvije crne rupe umjesto prednjih zubi. Sad mi je jasno zbog čega ovako čudno šuška dok priča. Nina priđe i popipa mu kosu, a zatim se i ja odvažim i dotaknem to skoreno čudo na njegovoj glavi.
„Stvarno je čvrsto."
„Onda ti ne treba pivo."
Dora ga malo zafrkava.
„Treba, moram danas oprat kosu, nisam je ves dva tjedna prao! Mogla bi mi dat malo tog pesiva, bas sam gladan."
„Dobro da nije ljeto jer bi te rojevi muha i pčela ganjali."
(Ulomak iz romana za mlade O ljubavi, spletkama i svemu pomalo Vlaste Golub)
Vlasta Golub je glumica (profesionalo zaposlena Kazalištu Virovitica) i profesorica književnosti. Do sada široj javnosti nije bilo poznato da se bavi i pisanjem. Glumom se počela baviti kao srednjoškolka u Omladinskoj sceni virovitičkog kazališta. Profesionalni angažman započinje 1992. godine ulogom Duvne u predstavi Posljednji Zrinjski u režiji Snježane Banović. U svojoj osamnaestogodišnjoj karijeri odigrala je šezdesetak uloga. U predstavama za odrasle bila je Ana u Feldmanovoj Vožnji, Adriana u Shakespeareovoj Komediji zabuna, Feba u Kako vam drago, Kaliban u Oluji. Bila je Gwendolin u Wildeovoj komediji Važno je zvati se Ernest, Višnja u Zagorkinim Jalnuševčanima, Učenica u Ionescovoj Instrukciji, Julija u Kishonovoj komediji Bila je to ševa, Bromija u Plautovu Amfitruonu (Kazalište KKV Sisak)... U predstavama za djecu: Krizantema u Plavoj boji snijega, Ijarica u Medo Winnie zvani Pooh, Bela u Bela, Boss i Buli, a po nekoliko uloga igrala je u Ofelijinom kazalištu sjena, Grimmovim pričama, Zlatnim basnama, Pričam ti priču...
Roman O ljubavi, spletkama i svemu pomalo nagrađen je književnom nagradom „Zvonko" za najbolji neobjavljeni rukopis za djecu i mlade u 2016. godini. Nagradu Zvonko već treću godinu dodjeljuje Klub prvih pisaca, čiji je žiri u obrazloženju nagrade romanu „O ljubavi..." naveo: „ Međugeneracijska komunikacija i iskustvo starijih koji se uključe u rješavanje problema ključni su mehanizam koji pokreće rasplet prema pozitivnom razrješenju i jedan su od vrednijih trenutaka ovog romana. Autorica je osvojila žiri svježinom, dorađenim rečenicama, uvjerljivim situacijama koje prate odrastanje i optimizmom koji nadvlada razočaranje i vrlo porazne situacije s kojima se tinejdžeri susreću tijekom odrastanja."
