Oglasi

Njegovo veličanstvo pivo

Njegovo veličanstvo pivo

Kada počinje prva proizvodnja piva u Bosni i Hercegovini, teško je sa sigurnošću tvrditi, budući da o tome nema pouzdanih podataka. Zna se sigurno da je recept za proizvodnju stigao u Sarajevo i prije nego što je zvanično otvorena prva pivara (1864. godine) i da se ovo piće proizvodilo za kućne potrebe.



Ovaj period označen je kao doba zanatskog i manufakturnog pivarstva u Bosni i Hercegovini.

Tko je prvi u Sarajevu u svojoj kući proizveo pivo, nije jednostavno utvrditi, jer u literaturi traj događaj nije zabilježen, ali jeste kućni recept za spravljanje bosanskog piva, koji je (znatno kasnije) 1889. godine objavljen u Sarajevskom listu:

„Na 30 litara vode treba usuti ovu smjesu: hmelja 65 grama, korijandera 8,5 grama, šećerne patoke 1 kg, raženog tijesta pola kilograma, šećera 130 grama i kvasca 38 grama. Hmelj i korijander najprije se ture u 2-3 litre vode same. Tijesto se rastvori u vreloj vodi od desetak flaša, a ostale stvari metnu u ostali dio vode. Sve se to zatim pomiješa u buretu i ostavi da provri. Vrijenje se svršava obično poslije 4-5 dana. Poslije nedjelje dana pivo je sasvijem gotovo."

Historičarima, međutim, nije promakao veoma važan događaj u pivarstvu značajan ne samo za ovu djelatnost, već i ukupan industrijski razvoj Bosne i Hercegovine - otvaranje prve pivare u Sarajevu. Početkom rada prvog industrijskog pogona u Sarajevu - prve pivare, zajedno s podizanjem čaršije, otpočinje novo poglavlje u razvoju grada i njegova izgleda. Prvu pivaru u Sarajevu i BiH otvorio je 24. maja 1864. godine bogati austrijski industrijalac i trgovac Josef Feldbauer, Židov iz Stare Gradiške, mada je i prije njega bilo sličnih (bezuspješnih) pokušaja. Tako je sredinom 19. stoljeća trgovac iz Jasenovca (Hrvatska) Teodor Klaić augusta 1852. dolazio u Sarajevo s namjerom da otvori pivaru. Kako nije naišao na razumijevanje vlasti, iako je u njegovom zahtjevu posredovao i austrijski konzulat u BiH, jer je ovaj poduzetnik bio austrijski državljanin, pokušaj otvaranja pivare završio je bezuspješno.

Bilo je i drugih nakana izgradnje ili otvaranja prve pivare u Sarajevu. U analima je ostalo zabilježeno da je aprila 1858. godine izvjesni Austrijanac po imenu Alojz Zaper sačinio ugovor s pivarskim majstorom Edmundom Tramplerom o podizanju pivare u Sarajevu, uloživši u opremu 3.147 pjastera. Budući je utvrđeno da Zaper nije imao kapitala, a ni zanata, ugovor je raskinut. Kada je međutim, nastala pivara izvjesnog Edvarda Tramplera, a analima nema podataka, mada u svojoj knjizi Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije Vladislav Škarić t6vrdi da je 1858. godine „bila u Sarajevu pivara nekog Edvarda Tramplera, ali se, čini mi se, nije dugo zadržala". Vjerojatno je riječ o istom majstoru Trampleru.

S dolaskom u BiH valije Šerifa Topal Osman-paše 1860. godine situacija se u tom pogledu mijenja, jer je on bio zagovornik prilagođavanja naše zemlje zapadnjačkim manirima i potrebi bržeg razvoja. Valija je odobrio Jozefu Feldbaueru iz Gradiške (Hrvatska) da podigne zvanično prvu pivaru u BiH. Prenijevši svoje strojeve u Sarajevo, Jozef Feldbauer je 1864. godine ispod izvora Kovačića potoka, tamo gdje su se najviše okupljali izletnici i gdje je bilo najviše čiste i zdrave vode, otvorio prvi in dustrijski pogon. Taj događaj Jugoslavenski list (gotovo sedamdeset godina kasnije) u svom broju iz 1930. godine opisuje ovako:

„U jesen 1863. godine doputova u Sarajevo s punom kesom para jedan poduzetan Jevrejin iz Stare Gradiške, neki Feldbauer. Proboravio je u Sarajevu desetak dana, posjetio nekoliko puta u tajanstvenom poslu valiju, kupio livadu i malo gaja u Kovačićima pokraj ćitluka Alibega Dženatića i - iščezao. Kada je, poslije dva mjeseca, opet nogom stao na sarajevsku kaldrmu, bila su s njim još dva musafira i troja, teško natovarena, teretna kola. Od njegovih suputnika jedan je hemičar iz Beča, drugi mašinski majstor iz Zagreba, a na kolima, mnogo postradalim na putu, koji se upravo izgrađivao od Broda do Sarajeva, bili su kotlovi i mašinerija za pivaru. Poslije toga jedva je prošlo pola godine i u našem šeheru poče se točiti - domaće sarajevsko pivo. Bilo je to 24. maja godine 1864. Prvo točenje piva bilo je svečano. U hladovitom šljiviku, u dolini više pivare, po prostrtim ćilimima poredani su bili oko okrugle sofre, pokrivene svakim mezetlucima, jastuci i dušeci za goste, a kraj potočića u dnu šljivika okretali su se na ražnju janjci."

Radost vlasnika prve pivare nije dugo trajala. Zbog male potrošnje pića, a naročito pošto su mu ujesen 1865. godine Sarajlije odvratile dotok vode sa potoka iz kojeg je koristio vodu za proizvodnju, Feldbauer zatvori pivaru.

Dvije godine nakon toga Feldbauerova poslovnog sloma u Lukavici pored Sarajeva otvorena je ponovo pivara. Podigao ju je trgovac Risto Tredulović iz Ljubinja. U historijskim dokumentima ostalo je zapisano da je ova pivara proizvodila pivo slično „štajnbiru". No, ni ona nije bila duljeg vijeka, jer je uskoro zatvorena.

Nešto duži period rada od dvije spomenute imala je pivara sagrađena u Kovačićima na istom mjestu kao i Feldbauerova, a koju je 1870. otvorio Slovenac Andrija Gerdouč (Gerdoutsch). Poznata u početku pod nazivom „Češka pivara u Sarajevu", kasnije je pretvorena u tvornicu slada i radila je i nakon austrougarske okupacije BiH 1878. godine.

To je samo početak. Na 134 stranice knjiga donosi temeljit presjek povijest bosanskohercegovačkog pivarstva, ali i pivarske industrije u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji. Tu je i podsjećanje na svjetsku pivsku povijest, osnovne karakteristike pića i mnoge zanimljivosti vezane uz pivo. Knjigu izdanu u Zenici 2005. godine, u povodu 140. obljetnice pivarstva u BiH možete skinuti u pdf formatu na stranici pivarstvo.info.

Tagovi

Pivo   BiH   Sarajevo  


Najnovije iz kategorije Bosna i Hercegovina




Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
Prihvaćam sve kolačiće