U pola devet posao je naglo prestajao. Nismo bili slobodni do devet, ali bacali smo se na pod koliko smo dugi i široki i ležali tako da odmorimo noge, odviše lijeni čak i da odemo do hladnjače po piće. Katkad bi došao chef du personal s bocama piva, jer bi nas hotel počastio pivom kad bismo imali osobito naporan dan.
Hrana koju su nam davali bila je naprosto jestiva, ali patron nije škrtario na piću; dodjeljivao nam je svakom po dvije litre vina dnevno, svjestan da će plongeur, ne dobije li dvije litre, ukrasti tri. Osim toga, išlo nas je i ono što je ostajalo u bocama od gostiju, tako da smo često previše pili – dobra stvar, jer čovjek brže radi kad je pripit.
Ovako su mi prolazila četiri dana u tjednu; od preostala dva dana jedan je bio bolji, a jedan gori. Nakon tjedan dana ovakvog života osjetio sam da mi je zaista potreban odmor. Bila je subota uvečer, pa su ljudi u našem bistrou udarili piti, a budući da me sutra čekao slobodan dan, bio sam gotov da im se pridružim. Svi smo otišli na spavanje pijani u dva sata ujutro, s namjerom da spavamo do podneva. U pola šest odjednom me netko probudio. Noćni čuvar kojeg je poslao hotel stajao mi je nad uzglavljem. Zbacio je sa me posteljinu i grubo me prodrmao.
– Ustaj! – rekao je. – Tu t´es bien saoulé la gueule, eh? (Dobro si se nalio?). No, nije važno, u hotelu smo kratki za jednog čovjeka. Moraš doći na posao.
– Zašto bih radio? – pobunio sam se. – Danas je moj slobodan dan.
– Slobodan dan, koješta! Posao ne čeka. Ustaj!
Ustao sam i izašao. A osjećao sam se kao da su mi leđa slomljena, i glava puna vrućeg pepela. Nisam mislio da sam u stanju odraditi dnevni posao. A ipak, nakon samo jednog sata u podrumu, ustanovio sam da se posve dobro osjećam. Valjda je u vrućini podruma, kao u turskoj kupelji, čovjek mogao iznojiti svaku količinu pića. Plongeuri to znaju, i s tim računaju. Sposobnost da progutaju litre vina. I da ga zatim iznoje prije nego što im naškodi, jedina im je kompenzacija u životu.
(Ulomak)
George Orwell, pravim imenom Eric Arthur Blair (1903.-1950.), našoj je publici poznatiji kao romanopisac, nego kao publicist i esejist, no on je, unatoč izvrsnosti i svjetskoj popularnosti romana 1984. i Životinjska farma, po vokaciji ipak prije svega esejist i žurnalistički kroničar svoga vremena. Orwell je rođen u Indiji, a neko vrijeme proveo je u indijskoj kraljevskoj policiji u Burmi, kao član Radničke partije borio se u španjolskom građanskom ratu. Zarađivati je počeo pišući književne kritike, a od 1941. godine radi različite programe za BBC. Dvije godine kasnije je otkaz i postaje književni urednik lijevo orijentiranog časopisa Tribune. Svoju anti-staljinističku alegoriju Životinjska farma završava 1944. godine, a potom je izvještavao za Observer i pisao za niz drugih novina, pa i za Evening Standard. Većinu svoje profesionalne karijere Orwell je bio poznat ponajprije po novinarskim radovima, posebno reportažama kao što su Homage to Catalonia (koja opisuje njegove aktivnosti u Španjolskom građanskom ratu), Nitko i ništa u Parizu i Londonu (Down and Out in Paris and London), koja opisuje razdoblje siromaštva u tim gradovima, te The Road to Wigan Pier (koja opisuje životne uvjete siromašnih rudara sjeverne Engleske).
„Stanovita proračunatost, unaprijed zadana konstrukcija, svjesno odricanje od neiscrpnih poetskih mogućnosti jezika, potpuna analiza svake premise do kraja, do potpunog razrješenja,u romanu ponegdje mogu zasmetati, dok u esejima kakve piše Orwell to postaju dragocjene vrline. U eseju svoju socijalnu i politički angažiranost on ne mora stilizirati, podređivati fabuli i kontrolirati svaku emociju. Tako se iz eseja kao što su O vješanju, Kako umiru siromašni ili Sjećanje na španjolski građanski rat otkriva onaj pravi Orwell - čovjek koji je u sukobu s realnim svijetom uvijek je na izvjestan način osuđen da gubi. Rijetko je koji pisac tako dosljedno, iskreno i oštroumno govorio o svakodnevnim dilemama intelektualaca svog vremena. Čitavo njegovo djelo svojevrstan je dnevnik, zapravo ispovijest moralna čovjeka koji je bio zaokupljen većinom bitnih javnih zbivanja svog doba. U svom djelu Orwell je našao ravnotežu između iskrenog pristajanja, kad je to trebalo, i razumskog odstojanja kojim je čuvao dostojanstvo individualnog pogleda na svijet i koje je izazivalo poštovanje i kod onih koji se s njim nisu slagali, a tih je bilo mnogo," stoji uz ostalo u njegovu životopisu.
