Pivnica.net
Banner

Zapisi pivopije opce prakse

Ništa za plašenje osim straha

Mato Pejić   |   22.07.2022.     308

Ništa za plašenje osim straha

Evo baš jučer i baš na ovom istom mjestu prijete nam znanstvenici, sve mašući rezultatima nekakvog ozbiljnog istraživanja, da ćemo loše proći ako pijemo više od jednog štamprla piva ili dvije jušne žlice vina na dan, a imamo manje od četrdeset godina. Čekaj, jesam li ja to dobro pročitao – štamprl piva?

Piva, koje je najrasprostranjenije alkoholno piće na zemaljskoj kugli, kojeg se svake godine u svijetu skuha gotovo dvije milijarde hektolitara, čija se produkcija u zemljama šampionima proizvodnje broji u stotinama tisuća hektolitara, a potrošnja per capita u trocifrenom broju litara, koje se uglavnom toči u politrene krigle i to po nekoliko puta, a u Bavarskoj u vrčeve od jedne litre, koji se zovu mass, što na njemačkom znači – mjera? Pa zar piva da se smije popiti samo mala rakijska čašica na dan?

Da, baš toga piva i baš toliko, neumoljivi su istraživački timovi, koji nam u gotovo pravilnim razmacima nabijaju komplekse i plaše nas neugodnim konzekvencama. Stvarno, neke od najvećih strahova utjeruju nam oni koji bi ih po prirodi svoga posla trebali suzbijati – naučnici i liječnici, plašeći nas strašnim posljedicama ako se ne pridržavamo njihovih uputa o apstinenciji ili barem umjerenoj konzumaciji alkohola.

Za strah je, opet, najbolji lijek – alkohol. Što bi rekao Balašević: a stara boljka se leči starim lekom, dabome – vinom, pa ne bi valjda mlekom. Alkohol staje na kraj i onom najvećem od svih strahova, strahu od zubara. Shvatio je to i jedan stomatolog u Danskoj, pa je u čekaonici instalirao pivski točionik da pacijenti čekanje prekrate razbijanjem treme.

Zlosretnog kraja se, međutim, ne trebaju bojati samo cugoši, imaju za to dobar razlog i trezvenjaci, jednako se loše piše i mokrom i suhom bratu. Ukazuje na to jedan aforizam koji kaže: Tko pije, umre. Tko ne pije umre još prije, jer ga pogazi onaj koji pije. Ako tako lijepo zatvorimo krug, pa se protiv straha borimo pivom, koje daje kuražu, pa možemo i u vodu i u vatru, gdje nas čeka pogibelj, brzo ćemo zaključiti da se zapravo kako je najbolje da se ničega ne bojimo. Uostalom, netko je već rekao da se nemamo čega bojati, osim straha.

Ali šipak. Ljudi se naprosto moraju bojati, a nije im to ni mrsko. Osim straha kao takvog boje se i mnogo toga drugoga. Doslovce svega i svačega. Mnogi od tih novovjekih strahova stručno su opisani i nazvani zakučastim teško čitljivim pseudoznanstvenim latinskim imenima, pa je tako, na primjer, cenosilikofobija strah od prazne pivske čaše.

U knjizi Moderne fobijelitanija suvremenih strahova britanski novinar Tim Lihoreau prikupio je informacije o dvanaest tuceta modernih fobija, dakle o 144 njih, a među njima je recimo strah da su ljudi pričali o vama, ali su prestali upravo u trenutku kad ste ušli u sobu (antefamaphobia), strah od ćelavljenja (calvophobia) ili strah od neuspjeha (cadophobia). Ima strahova potpuno nevjerojatnih, komičnih i bizarnih, poput straha od navlačenja na nešto (deditophobia) i straha da će ponestati zahodskog papira (finchartaphobia).

Konačno, ali nipošto ne i manje uvrnuto, postoji i manepostophobija, a to je strah da smo učinili nešto užasno dok smo bili pijani. Svatko tko se ikada probudio i nije se u potpunosti mogao sjetiti pijanih događaja od prethodne večeri (da, to su one nezaboravne večeri, kojih se ne sjećate!), može reći da je patio od manepostophobije. Preuzeta iz starog latinskog, „bolest mamurluka" pokriva mnoštvo lakših bolesti, od buđenja s prometnim čunjem u krevetu, do mnogo zanimljivijih, premda ponešto opasnijih, buđenja s prometnikom u svom krevetu. Ova široko rasprostranjena fobija uključuje pijane rasprave, koje, uvjerava vas vaš supružnik, znače da vas određeni prijatelji nikad više neće pozvati na večeru, kao i moderniju verziju: primate telefonski poziv od prijatelja koji vam govori kako ste se upravo pojavili u emisiji Najzločestije snimke sigurnosnih kamera s cijelom opremom slobodno visećom na sve strane, pjevajući moja kobila Suzy, koristeći aktovku kao poslužavnik.

Dakle, na kraju se ipak sve svede na pivo i opijanje. Pa čak i ono što spada u abecedu straha – klaustrofobija, iako naoko nema nikakve veze s pivom, ima jednu sjajnu novu šaljivu definiciju, koja je usko povezuje s pjenušavom tekućinom. „Klaustrofobija je,“ kaže ta mudrolija, „strah od zatvorenog prostora. Kreneš uvečer u birtiju, pa te je strah da će biti zatvorena!“

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Prvo pivo je za zdravlje, drugo za zadovoljstvo, treće za sramotu, a četvrto za ludilo
Sir Walter Releigh, engleski pjesnik i istraživač

Nacrtaj mi krigl








Najnovije iz kategorije Zapisi pivopije opce prakse