Možda o tome nikada niste razmišljali, ali goste ugostiteljskih objekata možete s lakoćom tipizirati i prepoznati ih po ponašanju. Britanski magazin Host u svojoj redovitoj rubrici Bar Types opisuje pojedine vrste gostiju, a jedan od tipova nazvan je nevidljivi Ian.
Ian ima veoma ugodan karakter. On damama otvara vrata i ostatke iz restorana nosi kući svojom mami. Ima besprijekorne manire. No, sve to zajedno zapravo generira njegov kafićki problem. On je naime nevidljiv, čovjek kojega drugi ljudi ne primjećuju. Ali, zaboga, kako netko može biti nevidljiv u baru? Kako u kafiću možete biti neprimijećeni? Eto, može, kao što vrhunski atletičar može trijezan napustiti pivski festival. To je valjda u genima. Ian naprosto ima lice na koje barmen ne reagira. Je li to možda zbog njegove odjeće?, pita se Host magazin.
Ali, zašto bi bio nevidljiv netko tko nosi pulovere pastelnih boja s V izrezom? Možda je kriv njegov sugestivni način dizanja obrve u pravcu pipničara? Ian možda misli da njegovo dizanje obrve znači „ja sam slijedeći," ali čovjek za točionikom misli „gle onog, ima neki tik". Ili je razlog možda Ianov glas? Da li se radi o tonu njegova glasa? Ili možda o jačini? Pokušao je on govoriti i jako glasno, ali jedino što je postigao bilo je da ga je čitav pub značajno pogledao, prije nego što su ga zamolili da ode. Ne može to biti niti zbog njegovih manira, jer svi znaju da je po formaliziranju jača od njega samo kraljica. Tu se radi o nečemu što pogađa tek veoma mali broj ljudi, nešto poput posljednje purice u trgovini na badnjak. I tu nema pomoći. Zato, ako primijetite da je Ian u vašem pubu, kad vas barmen upita „što želite", pokažite na Iana i recite: „mislim da je gospodin na redu".
