Skupljači su posebna sorta ljudi, znatiželjni zaljubljenici u predmet svoje kolekcionarske strasti, manijakalni lovci na nove primjerke u svojim zbirkama, uporni tragači za egzemplarima koji nedostaju. Jedan od njih je i Pavel Černý, koji je u kategoriji pivskih etiketa ušao u svjetski top ten.
S Pavlem imam dvostruku vezu - zahvaljujući njegovoj sakupljačkoj aktivnosti i praćenju (i) hrvatske pivske scene, bio sam u prilici malo pridonijeti povećanju njegove impresivne kolekcije, a druženje s njim mi je tim draže što on živi u Dobruški, gradu na sjeveroistoku Češke Republike, u kojem sam svojedobno proveo jedan prekrasan mjesec.
Zato me je posebno obradovao prilog Dobruške televizije, koji predstavlja ovog svjetski relevantnog kolekcionara. Upoznajte ga i vi:
Pavel Černý iz Dobruške počeo je skupljati pivske etikete 1997, godine. Kao što se to događa često u takvim slučajevima, sve je, razumljivo, počelo slučajno.
-Bio sam pozvan u posjet pivovari i tamo sam primijetio kako je jedan kolega tražio etikete. To mi je izgledalo zanimljivo, pa sa i ja zatražio etikete. Postupno sam shvatio da nisam jedini skupljač u Češkoj i na svijetu i počeo sam putovati na susrete na kojima kolekcionari razmjenjuju etikete, upoznavati nove kolege i zbirka je počela rasti.
Danas ovaj pivopija teoretičar ima u svojoj zbirci nevjerojatnih 350 tisuća etiketa, većim dijelom uredno složenih u registratorima. No nekakvih osamdeset tisuća papirnatih pivskih naljepnica još nije stigao arhivirati. Svaku, naime, mora temeljito proučiti, utvrditi da li je možda već ima, te onda pažljivo zalijepiti. Uzme to pristojnu količinu vremena.
-Zanimljivo mi je to što je to u bojama, dopada mi se grafika... dakako, ponekad imam osjećaj da to nikamo ne vodi, pa sam htio prestati skupljati. Sviđa mi se kako kolekcija raste, sviđa mi se kako, zahvaljujući internetu, susrećete mnoge nove ljude.
Zbirka Pavela Černog spada među deset najvećih na svijetu, a sam sebe smatra stručnjakom za Balkan. Voli, na primjer, albanske pivovare, ima i nekoliko veoma rijetkih primjeraka - to su na primjer etikete iz godine 1895. - sačuvano je uistinu tek nekoliko komada, to je nešto kao plavi Mauricius među pivskim etiketama.
-To su etikete iz pivovare Laško u Sloveniji iz vremena Austro-Ugarske, s tekstom na njemačkom jeziku.
Pavel Černý je veliki entuzijast. Proputovao je već 112 zemalja svijeta, a kamo god došao prvo što taži je - pivovara. Sam kaže da njegov hobi nikad neće završiti - nova piva kuhat će se uvijek, a k tome sve su popularnije male provincijske pivovare.
Za gledatelje dobruške televizije to je očito bilo dovoljno, ali za čitatelje Pivnice to, očito, nije dovoljno, pa sam Pavla zamolio za još pokoju informaciju, kako bismo zaokružili portret toga velikog skupljača, ali i jednako tako velikog prijatelja, kako Hrvatske, tako i čitavog okruženja. Zahvaljujući svom poslu business menagera u HP Inc., zaduženog za komercijalni segment u HP Indigo Srednja i Isttočna Europa, kamo spada i Hrvatska, često poutuje, prodajući digitalne tiskarske strojeve.
-Putujem u te krajeve svake godine, mnogo puta, dakako, i službeno. U Hrvatskoj sam tako jednom u dva mjeseca, nekad i češće. Privatno sam proputovao cijelu Hrvatsku i cijelu Hrvatsku jako volim. Morska obala najljepša je krajem rujna, bez rijeka turista. Prošao sam i Bosnu, Srbiju, Crnu Goru, Sloveniju, Albaniju, Bugarsku, a sve te zemlje stalno posjećujem.
Puno je to zemalja, a još više je pivovara, a Pavel naszpji da ih posjeti što više. Koliko u tome uspijeva i na kakav prijem nailazi?
-Bio sam skoro u svakoj pivovari u regiji, osim velikih koje su u sastavu multinacionalnih kompanija. Svuda su bili vrlo pristupačni, dragi, srdačni, a ja se trudim uvijek donijeti neko češko pivo na kušanje, dakako ponajprije iz Dobruške. S mnogim pivarima am prijatelj, na primjer s Marijem Bošnjakom.
A od onih 350 tisuća etiketa, koliko je s područja bivše Jugoslavije, te koliko iz Hrvatske?
-Iz Hrvatske imam s današnjim danom 2328 etiketa, ukupno iz bivše Jugoslavije oko sedam tisuća.
Kolekcionari se redovito okupljaju na burzama skupljača, na kojima razmjenjuju etikete, prodaju i kupuju. Ne propušta ih, naravno, ni Čavel Černý.
Redovito putujem na burze, kako po Češkoj, tako i po Slovačkoj i Poljskoj, ali putujem i u Luksemburg, bio sam također u Nizozemskoj u Moskvi, u Bjelorusiji i Ukrajini, a za dvije godine namjeravam posjetiti burzu kolekcionara u Argentini.
Naročito vrijedni dijelovi svake zbirke su rariteti, primjerci koje nema, niti može nabaviti baš svaki skupljač. Koji su biseri Pavelove kolekcije? Koju etiketu najviše voli, gdje je on među kolekcionarima u svjetskim razmjerima? Ima li neku etiketu s greškom, pogrešno otisnutim bojama li tekstom?
-Jedan od najrjeđih primjeraka je etiketa iz Francuske Gvajane iz 1967. godine, iz pivovare koja je radila samo jednu godinu, a najvredniji primjerci su etikete pivovare Laško prije 1900, godine, Na svjetskoj ljestvici kolekcionara sam među deset najvećih. Što se tiče etiketa s greškom, ja ih skupljam samo ako su bile korištene, dakle ako su skinute s boce, a nove ne skupljam.
Pavel još dodaje da obiteljska pivovara Dobruška funkcionira dobro, da njezina piva dobivaju mnoge regionalne i državne nagrade. Riječ je, dodaje o maloj, regionalnoj pivovari potpuno obnovljenoj i opremljenoj u stilu 20-ih godina 20-og stoljeća, unikatnom objektu, koje je ustvari pravi pivovarski muzej, ali potpuno funkcionalan. Kuhaju se u njoj samo piva donjeg vrenja (lageri), ali uz redovni asortiman nude i više sezonskih specijala. -Drago mi je što imamo takvu pivovaru i ponosim se njome, iako nisam primarno patriot, a svima koji putuju u blizini preporučujem da navrate, poručuje Pavel na kraju i najavljuje da uskoro ponovno dolazi u Hrvatsku, a ovoga puta i u Daruvar u kojem nije bio dvije godine, a obećao mi je da će svakako doći.
A onda ćemo još malo studirati pivske etikete. Naravno, ne samo etikete, odnosno ne samo vanjsku stranu pivskih boca, nego i onu unutrašnju.
