Kako se urnebes u Münchenu približava svom vrhuncu, tako je sve više onih koji priređuju svoj mali Oktoberfest, želeći lokalnom puku ponuditi dio one nenadoknadive atmosfere kakva vlada u šatorima na Theresienwiese. Pivovara Medvedgrad napravila je festivalski ugođaj u svojoj pivnici u Ilici, pa produženi vikend prolazi uz zaglušujući veseli žamor zadovoljnih pivopija i zveckanje litrenih pivskih vrčeva.
Oktoberfest u Medvedgradu počeo je u četvrtak i završava večeras (nedjelja 1. listopada), a mnogobrojnim posjetiteljima donio je jednostavnu formulu uspjeha – točio se CugMajstor, etablirani imperial pilsner s nešto više alkohola, pivo veoma slično onom što se toči i na pravom Oktoberfestu, a točio se u staklene vrčeve od jedne litre, baš kao u Münchenu. Sve je počelo točno u podne, kao što se i u šatoru Schottenhamel na Wiesnu kreće u isto vrijeme, i sve tako...
„Posvuda se priređuju mnogobrojni nadomjesci Oktoberfesta, no mi do sada nismo išli u to, jer smo htjeli, kad to jednom napravimo, da bude ono pravo,“ rekao nam je Ivan Nauković, šef pivnice u Ilici i dodao da su se za prvi put odlučili na četiri festivalska dana, nakon čega će napraviti analizu i ako zaključe da je to uspjelo, sljedeće godine idu na dva tjedna.
Mi smo mu odmah, kao iz puške, potvrdili da je to uspjelo već tada, a Marko i ja smo taj Oktoberfest po naški posjetili u petak, dakle drugog festivalskog dana i to već negdje oko sedam uvečer, računajući kako smo došli jako rano i kako ćemo moći birati najbolje mjesto pod kestenima u biergartenu. Ali šipak – oni stolovi, koji su još bili prazni, bili su rezervirani, pa smo jedva ugrabili i mjesta na ulazu u pivnicu, na putu prema šanku. I tu je atmosfera bila sjajna a primijetili smo da su ljudi većinom pili razne vrste piva iz pripadajuće staklarije, a nakon što smo mi, naravno, naručili mazove, tojest litrene vrčeve, festivalskog CugMajstora, i za druge stolove su počeli stizati ti pivski golijati koji su u Münchenu isključiva festivalska mjera. Uostalom, Maß, kako se takav vrč zove, na njemačkom i znači baš to – mjera.
CugMajstor, taj sada već kultni uvarak Medvedgradova majstora pivara Božidara Kostanjčara i samoborskog homebrewera Matta Hollingswortha, odličan je odabir festivalskog piva, jer je veoma sličan onom što šest münchenskih pivovara prigodno kuha kao Oktoberfestbier, odnosno Wiesnbier ili jednostavno Festbier. To pivo donjeg vrenja, lager, podnaslova „imperial pilsner“ ima 6,1 posto alkohola i 32 jedinice gorčine, nešto je tamnije zlatne boje i bogate pjene. I ima jednu nenadmašivu prednost u odnosu na svoju bavarsku subraću – dok pivopije u središtu Münchena moraju za Maß dati od 12,60 do 14,90 eura, u centru Zagreba ista količina odličnog festivalskog piva stoji samo četiri eura. CugMajstor je, podsjetimo, predstavljen 2016. godine kao posveta Samoborčeku, legendarnom vlaku koji je Zagrepčane vozio u Samobor i koji je lijep hommage dobio i u kultnom filmu Tko pjeva zlo ne misli.
Kako je ovaj događaj napravljen s idejom da se „u srce Ilice unese dah Bavarske“ onda nije nipošto neprilično da sve što smo te večeri iskusili uspoređujemo s originalom na Theresienwiese, a činjenica da je Medvedgrad sve vjerno skinuo veliki je kompliment organizatoru. Evo, recimo, posluga – baš onako kako to doživljavam u Münchenu, kamo u ovo vrijeme putujem posljednje 34 godine, kako smo sjeli, već je kod stola bio konobar, iznimno uljudan i dobro raspoložen, s kojim smo se lako složili da ćemo uzeti pola svinjske koljenice, pa ako zaključimo da to nije dovoljno za dvojicu, kasnije naručiti još nešto.
S tim da smo se kod konobara raspitali i da li nam preporučuje da nešto uzmemo dok još ima, jer je gužva bila takva da smo pomislili da će nečega možda ponestati, ali on je uz širok osmijeh poentirao: „Bez brige, ničega neće nestati. Dobro smo se pripremili.“
Tako je i bilo. A koljenica – garnirana dinstanim kiselim kupusom i krumpirima – bila je savršena – meso ukusno i meko, a kožica hrskava. Kasnije smo iskoristili ljubaznu ponudu kuće, pa smo uzeli još pečene kobasice sa senfom i raznim prilozima i također se oduševili, a kušali smo i perece, koji su imali onaj pravi autentični okus i miris. I druge stavke na festivalskom meniju bile su neka od karakterističnih jela Oktoberfesta – od polovice pečenog pileta do štrudle s jabukama s preljevom od vanilije.
Sve je bilo u slast, i sve je savršeno pokrivao pitki CugMajstor, sve dok nismo zaključili da bi još jedna runda tako velike mjere piva s (ipak) poprilično alkohola možda bilo malo previše, pa smo večer završili običnim politrenim Zlatnim medvjedom.
Sve vrijeme je hodnikom prolazila kolona novih gostiju i kako je večer odmicala vreva je postojala sve veća, zaglušujući huk gomile postao je potpuno neodoljiv, pa smo par puta obišli sve prostore pivnice upijajući sjajnu atmosferu. Vješti pipničar dobio je istaknuto mjesto usred pivnice, puneći vrč za vrčem dragocjenom zlatnom tekućinom, pipe na šanku također nisu mirovale, u kutu je veliko društvo raspojasano pjevalo s tamburaškim sastavom, a u vrtnoj pivnici smo u velikom mnoštvu zapazili i nekoliko gostiju u karakterističnim bavarskim narodnim nošnjama, lederhoznama i dindrlicama.
Sve u svemu, nije bilo greške – ovaj pokušaj da se „u srce Ilice unese dah Bavarske“ u potpunosti je uspio i sljedeće godine računam da će Oktoberfest u Medvedgradu trajati cijela dva tjedna, onako kako je to uobičajeno u Münchenu.
Naprosto, tako je to sve nalikovalo na originalnu festivalsku atmosferu u bavarskoj prijestolnici, da sam se skoro zabunio i umjesto „Prosim vas jednoga CugMajstora“ rekao konobaru: „Bitte ein Bier hier zu mir!“
