Dvorana je svjetlucala bijelo od mlijeka: na svakom mjestu stajala je velika čaša, vjerojatno pola litre puna.
„Ne“, rekao je Hans Castorp, dok je ponovno sjedao na svoj kraj stola između krojačice i Engleskinje, rezignirano rasklapajući ubrus, iako je još uvijek bio toliko opterećen svojim prvim doručkom. „Ne“, rekao je, „Bože mi pomozi, uopće ne mogu piti mlijeko, a najmanje sada. Nema li portera?“ I to je pitanje prvo pristojno i nježno uputio patuljastoj ženi. Nažalost, nije bilo portera.
Ali obećala je donijeti Kulmbacher pivo, i donijela je. Bilo je gusto, crno, smeđe-pjenasto i savršena zamjena za porter. Hans Castorp ga je žedno pio iz visoke čaše od pola litre. Pio ga je s hladnim narescima na tostu. Poslužila se još kaše, i opet puno maslaca i voća. Jeo ju je očima, budući da je nije mogao konzumirati. Pogledao je i goste - gomila se počela razmicati pred njim; pojedinci su istupali naprijed.
(Odlomak iz romana Čarobna gora /Zauberberg, 1924.)
Thomas Mann (Lübeck, 6. VI. 1875. – Kilchberg kraj Züricha, 12. VIII. 1955.) Prozaik, esejist i kritičar, jedan od najznačajnijih njemačkih autora XX. st., snažno je utjecao na njemačku, ali i sveukupnu europsku književnost. Iz ugledne patricijske obitelji, iznimno naobražen, uzore je našao u ruskoj i skandinavskoj književnosti, u čem se oslanjao na brata Heinricha. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1929.
Nakon uspjeha prve zbirke novela Mali gospodin Friedemann (Der kleine Herr Friedemann, 1898), od izdavača S. Fischera dobio je ugovor za roman, pa je u 25. godini objavio romansiranu kroniku propasti patricijske obitelji pod naslovom Buddenbrookovi, jedno od najznačajnijih njemačkih proznih ostvarenja. Kada je Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj, Mann je emigrirao u Švicarsku, pa u SAD, a 1952. se vratio u Švicarsku. Bio je oštar kritičar fašizma, koji je u emigraciji u govorima i esejima osuđivao kao nasilan i moralno iskvaren režim, a svojim se djelima iskazivao kao predstavnik istinskog europskoga građanskoga humanizma.
Roman Čarobna gora govori o mladom Nijemcu, Hansu Castorpu, koji dolazi u luksuzni sanatorij u Berghofu u Davosu da bi posjetio svog bolesnog rođaka. Kako se kasnije pokazuje, taj posjet će biti dugotrajan jer liječnik ustanovljuje da je i Hans Castorp bolestan. On ostaje u sanatoriju sedam godina. Na visoravni Hans dobiva jedan sasvim drugi pogled na život koji se odvija "tamo dolje" i počinje cijeniti vrijeme na jedan sasvim drugi način. Naučio je dosta od slobodnog zidara i pisca Settembrinia i zaljubljuje se u Claudiju Chauchat.
