Nekoliko piva

nekoliko piva

i nije problem

pogotovo u dobrom društvu...

to sigurno ne...

ali ako si brz na mislima

a spor na razumu

tada će ti nedostajati

još nekoliko

tek da umiriš

glavu

prije nego se vratiš kući

onoj koju ne voliš

i koju nikada nisi ni volio...

samo još nekoliko piva

u ponoć

u praznoj birtiji

dok konobarica pere pod

i mašta o južnim morskim obalama...

sve te stvari

na stražnjem sjedalu njezinog automobila

koje ćeš sutra šutke vraćati u stan

...mačak koji se usro na kauč

...neplaćeni računi

...registracija koja istječe

...zaštopan sudoper

nekoliko piva

i nije problem

ako se nakon njih

još može razgovarati

ili samo gledati

u oči

i šutjeti...

ali uvijek je tu

neki mobitel u džepu

iz kojeg zvoni poruka

iz nekog drugog grada

koji pokušavaš sakriti

kao da tamo nikad nisi ni bio...

ali nekoliko piva

spriječava te da lažeš

u tih pola nakon ponoći

u tih pola nakon istine

dok stojiš gol

licem naslonjenim

na kupaonsko ogledalo

i misliš

kako si sada mogao biti negdje daleko

slobodan

i sam,

ili s nekim drugim

nekim, tko ti sada šalje samo glupa pisma

dok smišljaš izgovor

za tih nekoliko piva

u stvarno dobrom društvu...

i ta vrata kupaonice

pola metra daleko od ljubavi

pola života daleko od istine

Marko!

Marko, budalo pijana!

Marko, reci mi što se dogodilo!

ništa,

ništa,

samo nekoliko piva u dobrom društvu

i možda jedne poderane ženske gaćice mjesečno

za koje sam mislio

da ti

nikada

neću reći

Marko Štromajer, pjesnik, pripovjedač, crtač stripova, ilustrator, uporni promatrač i vjerni komentator bijedne svakodnevice onih, već toliko puta prepričanih sudbina, neprekidno bilježi kronike sitnih provincijskih ljudi, koji su se naivno izgubili u velegradskom košmaru tražeći svojih pet minuta slave. Njegovi radovi objavljeni su u književnim časopisima Quorum, Zarez i Vijenac, strip-časopisu Komikaze, autor je nekoliko tekstova i pjesama koje je izdao daruvarski band Cota G4.
    U Štromajerovoj poetici ispreplitanje surovih i nezgrapnih likova i događaja iz provincijskih dvorišta i birtija, s lažnim velegradskim blještavilom rađa sintagmu provincija kao supkultura, baš u vrijeme kada je supkultura zgurana opet nekamo pod provincijski tepih. Sve te priče, on je svojom lucidnošću uz pomoć nekoliko jednostavnih gitarističkih riffova pretvorio u duhovitu, ali surovu rock-pjesmaricu koji danas izvode Prežderani.