Za dobrog ljubitelja piva dan piva je svaki dan i ne treba mu nikakav poseban datum u kalendaru da bi potegao dugačak gutljaj pjenušavog napitka. Ali kad on već postoji, onda ga valja dostojno proslaviti, A međunarodni dan piva je upravo danas, prvog kolovoškog petka. Pa, u to ime – živjeli!
A zašto uopće postoji međunarodni dan piva, ako smo se već složili da je svaki dan dobar da se popije dobro pivo? E, zašto! Znate kako ono kaže Karel Čapek – kad već postoje bajke o svakojakim drugim ljudskim zanimanjima i zvanjima, kao na primjer o kraljevima i prinčevima, razbojnicima, pastirima i vitezovima i čarobnjacima i divovima i drvosječama i vodenjacima, zašto ne bi bila i jedna o poštaru?
Tako je i s tim danima, pa kad već postoje međunarodni i svjetski dani smijeha i zagrljaja, šofera i mehaničara, ljevorukih ljudi, dan carine i sigurnijeg interneta, socijalne pravde i divljih vrsta, a pogotovo kad već postoji svjetski dan pizze, zašto ne bi bio i jedan dan posvećen – pivu. I bi dan piva, Krenulo je to 2007. godine u Santa Cruzu, Kalifornija, kada je ingeniozna zamisao pala na pamet nekakvom Jesseju Avshalomovu, koji je sa svojim društvom to započeo kao šalu, a nakon prvobitnog lokalnog slavlja, ideja je nalazila sve više poklonika, pa se danas slavi u više od dvjesto gradova, osamdeset država na šest kontinenata. A kako se slavi? Naravno, sve je prepušteno vašoj pjenušavoj mašti, a ako je nemate u izobilju, autori projekta nude i malu pomoć pa kažu: Međunarodni dan piva ima tri deklarirane svrhe: Okupiti se s prijateljima i uživati u okusu piva. Podržati one koji proizvode i poslužuju pivo. Ujediniti svijet pod zastavom piva, slaveći istog dana piva svih nacija (što bi rekao dobri stari čika Marx – Pivopije svih zemalja, ujedinite se!
Izvorno, Međunarodni dan piva prvih je pet godina proslavljan 5. kolovoza, a zatim je provedena anketa među pivopijama, te se iskristalizirao prijedlog da se slavi prvog petka u kolovozu, pa je sada datum klizan. I jedino je važno da vam toga dana niz grlo klizne kakvo ukusno pivo.
Ja sam imao tu sreću da sam se na dan piva sreo s dobrim prijateljem, pivoljupcem i pivoznalcem, homebrewerom i majstorom pivarom najbolje bosansko-hercegovačke craft pivovare OldbridZ iz Mostara Omerom Mesihovićem. Putovi su nam se ukrstili ni manje ni više nego u Beču, a onda smo odabrali poštenu minipivovaru 1516 Brewing Company i temeljito rastumačili pivsku kartu, te prvo kušali piva iz stalne ponude – lager, Black & Tan, Victory Hop Devil Ipu i Weizen, a onda navalili na Pink M.B. Boots sour IPU i DDH exp hops NEIPU… i možda se i ne bismo baš toliko zadržali u ugodnoj atmosferi tamošnjeg biergartena da nije padala kiša pa nismo mogli nikamo, a da kasnije kiša nije prestala, možda bismo i sad bili tamo…
Sve u svemu, lijepo smo proslavili ovaj Međunarodni dan piva, što i vama od srca želimo. Međutim, dan još nije bio gotov, a kako se ipak nalazim u Beču onda je više nego prikladno da točku na „i“ stavim nekim dobrim bečkim lagerom, A koji je bolji od onoga iz pivovare u kojoj je izmišljen, iz Schwechata?
Povijesne knjige zabilježile su da je ključni doprinos u razvoju svijetlog lager piva veliki pivar i gospodarstvenik Anton Dreher, a njegovo pivo, koje je prvi put predstavio 1841. godine, dakle nešto prije nego što je Josef Groll u češkom Plzeňu skuhao zlatni lager, poznat kao Pilsner Urquell (Plzeňský prazdroj), kombiniralo je resku svježinu lagera i blage nijanse engleskog alea. To pivo, nazvano Schwechater Lagerbier postalo je poznato kao pivo bečkog tipa, a danas ga znamo kao bečki lager (Vienna Lager).
U obitelji Dreher bila su tri Antona značajna za pivski posao. Anton Dreher stariji, punim imenom Anton Eugen Georg Dreher potječe iz istaknute pivarske obitelji. Njegov otac Franz Anton Dreher također je bio pivar, a obiteljsko pivarsko carstvo nastavio je voditi njegov sin Anton Dreher mlađi. Naš Anton Dreher, dakle stariji, rođen je 7. lipnja 1810. u Schwechatu kod Beča, a umro je 27. prosinca 1863. Pohađao je pijaristički internat (red siromašnih klerika redovnice Majke Božje pobožne škole, Scolopi), a potom je učio pivarstvo u pivovari Meichl u Simmeringu.
Godine 1836. unajmio je Klein Schwechater Brauhaus (danas pivovara Schwechat) od svoje majke, tada već udovice, a tri godine kasnije je pivovaru otkupio. Učeći u Simmeringu upoznao je Gabriela Sedlmayra, s kojim je 1833. otputovao u Englesku i Škotsku, gdje su upoznali mjesno pivarstvo i za njih nove tehnologije. Naučili su tako koristiti saharometar za mjerenje ekstrakta u osnovnoj sladovini i ostatka ekstrakta u fermentiranom pivu, a ovladali su i postupkom polaganog i finog klijanja i sušenja slada, što je omogućavalo proizvodnju svijetlog slada, kako se to prakticiralo u Velikoj Britaniji. Već slijedeće godine obadvojica su u Münchenu eksperimentirali s proizvodnjom engleskog svijetlog piva (pale ale).
Dreher je osnivao pivovare i u drugim krajevima Austro-Ugarskog Carstva, u Budimpešti, u Trstu, te nekoliko u Češkoj, a u jedno vrijeme plaćao je najveći porez u cijeloj Austro-Ugarskoj. No, nakon raspada carevine obim posla se smanjuje i slava bečkog lagera blijedi, a 1930. tvrtka obitelji Dreher je zatvorena…
Danas ova pivovara posluje u sklopu grupe Brau A.G. sa sjedištem u Linzu a godišnje proizvodi 800 tisuća hektolitara piva i najveća je austrijska pivovara. U asortimanu je Schwechater Bier, Schwechater Zwickl, Schwechater Hopfenperle kao točeni specijal, onda bezakoholno pivo, te se od 2016. godine pivovara vraća korijenima i kuha Schwechater Wiener Lager s 12,8 posto slada i pet i pol posto alkohola, za koji nakon temeljitog tumačenja mogu samo skinuti kapu i reći: Čestitam Schechaterovom šefu kujne!
Foto Omer Mesihović
