Naše Plzenjsko je svjetsko pivo

Početkom svibnja nesvakidašnji su stoti rođendan proslavili Spejbl i Hurvinek, češki lutkarski dvojac poznat i daleko izvan granica, pa i u našim geografskim širinama. Zapravo slave stoljeće zajedničkog pojavljivanja u kazalištu, televiziji i filmu, jer je 1926. u serijal dodan lik Hurvineka, sina Josefa Spejbla, koji publiku uveseljava šest godina duže. Premda ih znamo prvenstveno kao junake dječjih emisija, radnja se često odvija u pivnici, a pivo igra važnu ulogu. Josef Spejbl je, naime, zamišljen kao tipični Čeh, a serijal je nastao u Plzeňu, glavnom gradu češkog piva.

Drvene lutke Spejbl i Hurvínek  dizajnirao je češki lutkar Josef Skupa, Josefa Spejbla 1920. a Hurvíneka Spejbla 1926. Oživio ih je i odredio njihov karakter kazališni entuzijast Josef Skupa (1892. – 1957.). Spejblu je dao ulogu nezadovoljnog gunđala i zbunjenog učitelja svom sinu Hurvíneku.  Par Spejbl i Hurvínek nadopunjen je 1930. likovima Máničke i psa Žeryka , kasnije je dodana gospođa Kateřina . Godine 1938., gospođu Drbálkovu stvorio je Jan Vavřík-Rýz . Godine 1955. dodana je Gospođa Švitorková koju je dizajnirao Radko Haken i oblikovao Bohumil Rubeš, a glas joj je posuđivala Míla Mellanová do 1961. godine .

Skupa je dijaloge protagonista temeljio na principu iznenađenog učitelja, koji svoju nepovredivost maskira roditeljskim autoritetom, i dosljedno znatiželjnog učenika. Njegovi lutkarski likovi ubrzo su stekli ogromnu popularnost, a razgovori dvaju junaka snimljeni su na gramofonskim pločama , što je dodatno proširilo njihovu slavu. U novije vrijeme prikazani su u televizijskom večernjem programu za djecu (Večerniček) i knjigama, ali njihov glavni  format su kazališne predstave Kazališta Spejbl i Hurvínek, koje se izvode i u inozemstvu i zahvaljujući kojima je Hurvínek postao poznat ljudima u raznim dijelovima svijeta, pa i kod nas. Predstave su prevedene na više od dvadeset jezika, uključujući kineski i japanski.

U kazališnim komadima i audio-snimkama o popularnim češkim lutkama Spejblu i Hurvíneku pivo se kao tema ili motiv pojavljuje iznimno često, gotovo redovito. Razlog tome je golem repertoar Kazališta Spejbla i Hurvínka koji broji stotine različitih predstava, skečeva i radijskih emisija snimanih od 1920-ih godina pa sve do danas.

Otac Spejbl je prikazan kao tipični češki građanin srednje klase tog doba – pomalo smušen, "sveznalica" i pasionirani ljubitelj piva te redoviti gost lokalnih pivnica. Odlazak na pivo („na jedno“) standardni je Spejblov izgovor kako bi pobjegao od kućanskih poslova, obveza ili učenja s Hurvínekom.

Velik broj dijaloga temelji se na tome da Hurvínek svojom dječjom, ali oštrom logikom uhvati oca u kontradikcijama ili lažima dok Spejbl pokušava opravdati svoje sjedenje u pivnici ili kada se kući vrati s pokojom čašicom viška.

Osim u kazalištu, na televiziji, filmu i na gramofonskim pločama (danas raznim drugim nosačima zvuka, ali uglavnom na stream platformama i You Tubeu) Spejbl i Hurv inek mogu se na više mjesta u Plzeňu sresti kao brončane skulpture, a prije jednog stoljeća i Hurvinek je ovjekovječen s pivom u ruci – u lokalnim novinama objavljena je reklama za Plzeňski Prazdroj u kojoj Hurvinek nosi vrč s pivom iz gostionice uz tekst „Naše Plzenjsko je svjetsko pivo, moj tata ga obožava“.