Ograničeno kretanje, zatvoreni lokali, karantena, sve ono što je donijela pandemija koronavirusa, značajno je prorijedila zvuk čaša i krigli, koje udaraju jedna o drugu, odnosno nazdravljanje. Kucanje čašama, kriglama, vrčevima, što se mene tiče može i plastičnim čašama ili samim bocama.
Da se prije otpijanja prvog gutljaja čaše guraju prema čašama druga (drugova) u piću stvar je koju uzimamo zdravo za gotovo, to radimo automatski i makinalno, refleksno i nemamo pojma zašto to činimo, top se naprosto podrazumijeva. No, nije uvijek bilo tako. Nekad je ovaj običaj imao veoma praktično značenje, piše portal tiscali.cz
Lupati čašom o čašu u društvu prijatelja i pri tom gledati ravno u oči onoga s kim se kucaš, običaj je koji potječe još iz srednjeg vijeka. Danas nam taj čin izgleda simpatično, dobrohotno i žovijalno, a u prijašnja vremena bila je zapravo nekakva vrsta samoobrane.
U srednjem vijeku, a svakako i u vremenima prije toga s protivnicama se nije raspravljalo u rukavicama. Nije bilo nikakvih dugačkih debata – zakrenuti vratom, probosti sabljom i kvit. No, nije svatko imao za to potrebnu odvažnost, snagu i želudac, pa je posezao za otrovom, koji bi neprijatelju neopazice usuo i piće dok sjede za istim stolom.
Za tu se nečasnu rabotu, dakako, znalo, pa su tako nepovjerljivi pilci uveli običaj da se prije potezanja iz vrča piva (isto je naravno i s vinom) njime pošteno tresne o vrčeve ostalih sugovornika, i to tako jako da se piće prolijevalo okolo, pa tako dospijevalo i u vrčeve drugih sudionika rasprave. Potom su svi morali piti istovremeno. Ideja je bila jasna: Ako me želiš otrovati, onda ćeš se u gorem slučaju i ti otrovati zajedno sa mnom. U bolje slučaju, nećeš to niti pokušati. Ista ideja stoji i iza običaja da konobar kad gostu nalijeva vino jednu ruku drži iza leđa – da u čaše ne bi mogao sipati otrov.
Postoje, naravno, i druge teorije, ali one, priznat ćete, nisu ni izdaleka ovako zanimljive. Jedna teorija kaže da bi zveket čaša i vrčeva trebao otjerati zle duhove, koji se kriju u alkoholu. Teško je reći da bi to moglo djelovati...
Danas se prilikom oficijelnih zdravica vinom više ne kucamo čašama, obično se samo čaša malo digne uvis. No, kod piva je druga stvar, tu ne ide bez treskanja kriglama i zato one moraju moći izdržati malko kucanja, pa i onog malo žešćeg, kod kojeg se pjena prolijeva uokolo, pa dospije i u vaš vrč. Iako, kad bolje razmislimo, možda to baš i ne bismo trebali raditi u ovo vrijeme epidemije, jer se na taj način može prenositi i zaraza.
