Češka kultura piva i pivnica duga je i bogata, uostalom – slavna. Duboko svjesni svog nacionalnog blaga, Česi svojim pivnicama, među kojima ima i onih srednjevjekovnih, odaju dužnu počast, pa se o kultnim mjestima pivske tradicije pišu pjesme, pripovijetke i knjige, te snimaju pjesme i filmovi.
Bohumil Hrabal posvetio je mnoge stranice svojih knjiga opisima svojim omiljenih pivnica, a njih je bilo nebrojeno. Ovjekovječio je i Veliki libenjski slalom, disciplinu, koju je sa svojom mokrom braćom pokušavao svladati, a sastojala se od obilaska tuceta pivnica u praškoj četvrti Libeň u kojoj je slavni pisac živio. To je iziskivalo doslovce nadljudske napore, pa je društvo osmislilo i „mali slalom“ koji se realno mogao svladati. Najviše je prostora u svojim knjigama posvetio pivnici U zlatého tygra, u kojoj je i proveo najviše vremena, a ta čuvena plzenjska pivnica dobila je i svoju posebnu monografiju, kao uostalom i niz drugih praških restauracija.
Film Adela nije večerala češkog režisera Oldřicha Lipskog iz 1977. godine tipični je primjer parodije znanstvene fantastike i uvršten je u antologiju sedme umjetnosti. U tom filmu sa slavnim američkim literarnim detektivom Nickom Carterom odana je i počast praškim pivnicama, po kojima svoga prekomorskog kolegu vodi praški policijski komesar Ledvina.
I sve tako.
Sada su slavne praške pivnice dobile novu knjižnu posvetu – izdavačka kuća Academia izdala je vodič Praha ožralá (Naljoskani Prag), autora Radima Kopáča i Petra Stančíka. Opsežna je to knjiga koja čitatelja vodi po gostionicama i vinotočjima starog i novijeg Praga i donosi prizore iz života i iz literature. Tko. kada, gdje, što, s kim i – zašto. To je šetnja od Jedové chyše gostionice iz kasnog srednjeg vijeka u kojoj se u doba Egona Kischa plesalo s mrtvacem (Koliba otrova, u 14. stoljeću je ta krčma bila mjesto čestih prepada i ubojstava. U tu je gostionicu ponekad navraćao i češki kralj Václav IV, te je jednom navodno u dvojici gostiju prepoznao plaćene ubojice, koji su ga svojedobno u Beču pokušali otrovati. Dvorski dželat, koji je pratio kralja usuo im je otrov u vino, te su obojica na mjestu umrla. To je jedna od priča o tome kako je gostionica dobila ime, a druga kaže da se to možda dogodilo stoga što su tu zalazili studenti medicine iz nedaleke opće sveučilišne bolnice, a uz njih se vezala priprema lijekova i otrova), preko pivnice U Ježiška (Kod malog Isusa) gdje je uredovao Jan Neruda pa do kolodvorske gostionice u Dejvicama, gdje se uz pivo odaje počast Milošu Frybi, poznatom televizijskom spikeru. Vodič je bogato ilustriran, kako starim dokumentima, tako i najnovijim fotografijama.
U zemlji je počinjao staljinizam, kad je Egon Bondy napisao zbirku pjesama Ožralá Praha, koja je mapirala razmišljanja poslijeratne epohe, i ona je za autore vodiča bila više nego simbolična. „Staljinizam je uništavao konkretne pivnice i njihove štamgaste. Privatni lokali su likvidirani jedan za drugim, a s njima i dionice povijesnog sjećanja i istine, formirane u prvoj polovici 19. stoljeća.“ Nova publikacija Praha ožralá, koja je izašla u izdanju nakladničke kuće Academia inspirirana je tom Bondyjevom zbirkom iz pedesetih godina prošlog stoljeća, a nudi priče o pojedinim legendarnim gostionicama i stalnim gostima, bez kojih povijest glavnog grada ne bi bila potpuna.
„Zbirka Egona Bondyja funkcionira kao svjedočanstvo, ali isto tako i kao poticaj. Poticaj da se krene po mjestima koja su ostala, pa da se onda zaputi prema mjestima koja više ne postoje. Pivnice su oduvijek bile društveno-kulturno vezivo, tu su se vodili razgovori a iz razgovora su iznicale ličnosti, situacije, nadosobni smisao,“ kažu autori knjige Radim Kopáč i Petr Stančík.
